|
|
svijet u malom
19.12.2007., srijeda
And now, the end is near; And so I face the final curtain…
Godina je pri kraju, vrijeme je da je se spakira, ukrasi mašnom i pošalje u ako ne u zaborav, onda barem u arhivu da tamo stoji pokrivena prašinom dok nježne note nostalgije ne zasviraju njeno ime i ponovo ožive neka i lijepa sjećanja.
Ako sam možda ove godine i zvučala tugaljivo, naročito za jednu osobu koja je izašla iz depresije, imam opravdane razloge. Lagala bi kad bi tvrdila da nije bilo smijeha, lijepih sjećanja i veselja. Negdje sam pročitala da ako se godina ne pamti ili po smijehu ili po suzama nije bila dobra. Nažalost ovu ću pamtiti po suzama…
Godina je počela 1.1. kao i uvijek, ovaj put nadobudno dočekana u crvenom donjem vešu, za sreću. Prve naznake nesreće nos su provirile 2.1. kad smo otkrili da je tatino skladište opljačkano. Vjerojatno 1.1. Naravno igrom slučajeva nije bilo osigurano. Cifre su bilo s puno nula u stranoj valuti a pokradeno je vjerojatno prodano u staro željezo po cijeni cca. 15kn/kg ili manje… Ta mala nesreća koja se odrazila na budžet kroz cijelu godinu, samo je najavila razdoblje koje će ostavljati ožiljke.
Nije prošlo dvadeset dana kada nas je napustio Deda. Nije otišao po cigarete. Ja sam se vraćala sa skijanja. Nije me dočekao. Nisam se stigla oprostiti. Moje srce načeto gubitkom najdražeg ljubimca nije lako podnosilo novi val boli.
Nije u novcima sve, važna je ljubav te je moja plaća bila smanjena na 1700ak kuna, ostalo na ruke, mjesec – dva, dok se ne popravi situacija.
Došlo je proljeće događalo se svašta, i dobro i loše. Uobičajeno. Do mene došla je vijest da je moj dragi Prijatelj br. 1., otkrio razloge stalne iscrpljenosti. Dijagnosticiran mu je dijabetes.
Dolaskom ljeta moja potreba za prijateljstvom je jačala, a Prijateljica za koju sam mislila da će uvijek biti tu sve više se udaljavala. I onda se udaljila. U potpunosti. The end.
Ljeto ko ljeto, dođe i prođe i taman kad smo htjeli dočekati jesen, oprostili smo se od None. Mog Nonu pamtit ću onakvog kakvog sam ga zadnje vidjela. U naponu snaga mršavog ko štap, koji me ćas prepoznaje ćas ne. Svo vrijeme me je volio, to sam znala.
Zima je stisla, a moja je draga Prijateljica s Rupicom na Bradi, moj najveći fan i čitalac, postala je Prijateljica koja je jučer operirala račića.
Malo me je strah, godina još nije gotova, ima još štošta za poći po zlu ali se nadam da sam ispunila kvotu suza, strahova i strepnji. Ne samo za ovu godinu, već za njih nekoliko.
Glasam za bolju novu godinu!
Btw, ovaj mjesec mi se povećala plaća za nešto. Ostatak još uvijek na ruke. A moja penzija???!?!!!
Annex1: Posjetila Prijateljicu s Rupicom na Bradi. Doimlje se živahno! Mogla bi sad biti Prijateljica s Rupicom na Vratu. Ili jednostavno Šupljikava... Al to bu ona odlucila kad se vrati...
|
|
|
| < |
prosinac, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
sve sto covjeku moze past na pamet ili nogu...
teorije o svemu i nicemu...
PREPORUČENA LITERATURA
Kundera: Šala
Golden: Memoari jedne gejše (ko može na engleskom, toplo preporučam)
McCourt: Angelin prah
Irac u New Yorku
Kishon: Kod kuće je najgore
Nije fer Davide 1 i 2
Lisac u kokošinjcu
zapravo sve, s njim se ne da fulati puno...
Coelho: Veronika je odlučila umrijeti
Brown: DaVinciev kod
Jerome K. Jerome: Tri čovjeka u čamcu, a o psu da se i ne govori
B. Veličan: Meni je svaki dan nedjelja
| |
