Samo zato što su se upotrebljavale davnih i lijepih dana, neke nam stvari danas postaju privlačne. Uopće nije važno da li nas je onda smetao okus, miris, izgled ili oblik danas to prihvaćamo i volimo takvo kako jest samo jer je nekad bilo.
U mojem slučaju to su slijedeće stvari:
Pekmez od šipka – strah i trepet vrtićkih dana, tih divnih dana razonode i popodnevnog spavanja...
Miris friško pokošene trave – užas osnovnoškolskog proljeća, kad naš vrli domar osposobljuje kosilicu i maltretira cijelu smjenu. Ili zatvoreni prozori ili smrad i galama. Danas miris osnovne škole, papirića ispod klupe, novih poznanstava.
Smrad pregorenog prepečenog kruha – koji mi dolazi u krevet i budi me iz najljepših snova. Danas znak majčine ljubavi.
Miris D. sapuna za lice – miris koji me je pratio od kuće do telefonske govornice i na maratonskim razgovorima sa novom ljubavi godinu dana u tuđem gradu. Danas samo miris zaljubljenosti.
Lipov čaj i madlen kolačići..
|
