|
|
svijet u malom
04.04.2006., utorak
AL SE NEKO DOBRO ZABAVLJAO DOK NAS JE STVARAO!!!
Svi smo mi drugačiji. Ali svi imamo istu grešku. Imamo grešku. Svaki od nas ima neku svoju osobnost koja bi bez velikih problema položila najteži prijemni ispit za psihijatriju. To su male stvari, najčešće ih kod sebe ni ne primjećujemo ako baš ne inzistiramo na tome.
Recimo, moja Prijateljica s Rupicom na Bradi voli da stvari budu u redu. Sve mora biti po žnori. Jučer je eto umrla od smijeha čitajući moj prošli post. Ne zato što sam ja duhovita, već zato što sam nepismena. Njoj nikako nije bilo jasno zašto ja pišem č kada treba ići ć ili uopće napišem c. Ja to recimo niti ne primijetim čitajući tekstove. Meni je to sve isto. (dobro, dobro, nepismena sam). Kada uđe u ured, prvo popravi crvenu kućicu za datum na svim kalendarima, dok u isto vrijeme njena cimerica doma panično traži ukrasne jastučiće i vrč za vodu te nakon dugog traganja nalazi ih sve uredno složene u komodi. Da ne budu vani. Tako je urednije.
Moja, pak, Prijateljica s Psom ima poremećaj simetričnosti. Sve mora biti simetrično. Ako ja postavim šalicu na jedan ćošak stola ona će svoju postaviti tako da se ne narušava simetrija. Večerima, kad slatko zaspe, sanja, da ko Tom Cruise u Nemogućoj misiji, sva u crnom, viseći na špagi sa šrafencigerom skida i onda ponovo stavlja tablice s prezimenima na ulazna vrata susjeda. Na sredinu, točno iznad špijunke.
Prijateljica s Pilatesa jako brzo računa. To je naučila računajući sve stupove pokraj kojih je u životu prošla. Stupove javne rasvjete, dalekovode, stupove od antena, a nekad čak i ubroji pokojeg tankog i visokog momka. Naravno brojenje ne zaobilazi viseće lampe, stabla, prozore, stepenice i, najveći hit za brojenje među svima nama: pločice!!! Problem kod nje je taj da ona sve broji u skupinama po tri. Tako sam recimo saznala da je zbroj stupova uz većinu cesta paran broj. To ju jako nervira jer joj onda uvijek bar jedan ostane viška. Ima ona još jedan zgodni poremećaj. Sve što na neki način viri iz pakiranja ona mora otrgnuti i napraviti cvjetić od toga. Svaka naljepnica, etiketa, mašna, karta u njenim rukama, jako brzo silazi s originalne pozicije i nakon nekog vremena postaje cvjetić.
Tu dolazimo do mog poremećaja. Dok ona to tako studiozno vrti po prstićima, ja se ne mogu suzdržati da joj to ne uzmem iz ruku na trenutak. Moj se poremećaj može nazvati 'must touch' poremećaj. Ako se ona s nečim zabavlja po rukama ja to moram dodirnuti. Odmah joj vratim, ali ja to moram dotaknuti. Još jedan od mojih poremećaja je da moram sve otpjevati. Kad je netko pored mene umoran, i kao takav se izjasni ja moram otpjevati onu dobru staru: umoran sam prijatelju, umoran... Kada netko ustanovi da vani pada kiša, Danijela u mojoj glavi već vrti svoj hitić iz 80-ih; kiša pada, neka pada, ja bi s tobom bila tada... Naravno za takve situacije najbolji su ovi kvalitetni hitovi, iz života, onako.
Naravno imam ja i prijatelje s ozbiljnijim poremećajima. Recimo moj Visoki Prijatelj mora čašu postaviti okomito na stol. Ukoliko dodirne površinu prvo s jednim krajem, brzo mora dotaknuti s drugom stranom čaše stol, pa onda lijevo pa desno. Tek onda smije ostaviti čašu na stol. Naravno okomito.
Naša Zajednička Prijateljica se jako boji plina i toga da će joj ostati štednjak upaljen. Zato ona prije nego izlazi iz kuće provjeri prvo sve prekidače na štednjaku a onda, pažljivo, da slučajno ne dotakne štednjak broji korake do vrata od stana.
Nije to zapravo ništa strašno, ne bojte se!! Vjerujte mi, svi smo mi robovi vlastitog uma i svi imamo neke ludosti koje jednostavno moramo napraviti, tzv. prisilne radnje. Pozbrojite malo prijatelje i rodbinu, može baš biti zgodna igrica za vrijeme dugih vožnji ili dosadnih tuluma. Mi se uvijek dobro nasmijemo!!!
|
02.04.2006., nedjelja
JET LAG
Mi smo jedna jako čudna obitelj. Jako volimo satove. Ne zbog estetske vrijednosti, nego samo zato što volimo imati dokaz za prolaznost života na oku. Prosječno u svakoj sobi imamo po tri sata. Što je za jedan trosoban stan i previše. Imamo digitalne satove, drvene satove, svjetleće, bliješteće, svirajuće, zvrndajuće, potpuno nečujne, s arapskim i s rimskim brojevima. Još nam samo još fali šetajući sat koji bi nas pratio iz sobe u sobu i onda bi imali cijelu kolekciju... Naravno da svaki od nas nosi svoj ručni sat sa sobom kako bi uvijek mogli škicnuti na njega. Na mobitelima imamo uključenu opciju prikazivanja sata u najvećem formatu.
Usprkos svim tim kazaljkama i brojkama, ja uvijek uspijem kasniti. Nije to klasično kašnjenje zbog predugog šminkanja. Ne mogu čak ni tramvaje i promet okrivljavati. Ja kasnim zbog jet laga.
Oni koji su otkrivali udaljene horizonte znaju o čemu pričam. Za one koji ne znaju što je jet lag, medicina.hr nam je ponudila zgodnu definiciju: Jet lag je engleski naziv za poremećaj uzrokovan brzom promjenom vremenskih zona tijekom letenja avionom.
Putovanje avionom kroz vremenske zone cesto se povezuje s prekomjernom dnevnom pospanošću, poteškoćama usnivanja i čestim buđenjima, pogotovo u drugom dijelu noći.
Ja, naime, ne letim tako često avionom, ali, koliko ja vremenskih zona promijenim u mome stanu, (ne do bog da nešto zaboravim pa se moram vraćati u sobu), pa to je čudo jedno. Kod nas vam je, svaki sat u svojoj vremenskoj zoni. Izgubim deset minuta samo što predem iz sobe u sobu! Na ručnom satu čak mi i datum ide krivo. Valjda ga muci prestupnogodišnja bolest. Taj sam sat dobila čak iz Malezije, ko zna koja je tamo godina!?
Postupak usklađivanja satova je dugotrajan i mukotrpan proces. Jednom kad se ipak dogodi, garantirano, u roku od sat vremena nestaje struje i naši digitalni brojači momenata upadaju, svak u svoj, tajnovit dio kozmosa. I tako u krug. Jedan namjesti digitalne satove, koji imaju određeno odstupanje jedan od drugog i od satova na baterije, a onda drugi član obitelji odluci svaki teci sat na baterije narihtati tako da se ublaži razlika između najbržeg i najsporijeg.
I tako ja jadna, sva u pripremama za izlazak, nikako da dokučim koliko je sati s vanjske strane ulaznih vrata. Izlećem katkad i prerano na stubište ali tamo me uvijek shrva, već spomenuti jet lag i ja padam od umora na polukatu između drugog i prvog te tonem u dubok san na gelenderu.
Naravno kad kažem ljudima zbog čega stvarno kasnim, vjeruju mi samo najbliži prijatelji...
|
|
|
| < |
travanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
sve sto covjeku moze past na pamet ili nogu...
teorije o svemu i nicemu...
PREPORUČENA LITERATURA
Kundera: Šala
Golden: Memoari jedne gejše (ko može na engleskom, toplo preporučam)
McCourt: Angelin prah
Irac u New Yorku
Kishon: Kod kuće je najgore
Nije fer Davide 1 i 2
Lisac u kokošinjcu
zapravo sve, s njim se ne da fulati puno...
Coelho: Veronika je odlučila umrijeti
Brown: DaVinciev kod
Jerome K. Jerome: Tri čovjeka u čamcu, a o psu da se i ne govori
B. Veličan: Meni je svaki dan nedjelja
| |
