Volim papu...
nedjelja , 08.02.2015.Ispocetka mi se nije svidio kad je bio izabran za novog papu.. No, s vremenom... Onak' kad nesto procitam po novinama, internetu... o njemu... ili vise o njegovim izjavama tocno me se dojmio... Zasto? Pa recimo, nedavno je rekao :
'A vi želite iza sebe ostaviti sedmero siročadi?', upitao ju je, te novinarima rekao da to smatra izazivanjem Boga.
I sad mi recite da covjek nije u pravu?... Ne, ja nemam djece, i mozda ne shvacam kako je to biti roditelj, ali definitivno ne shvacam ljude koji riskiraju svoje zdravlje, svoju djecu da bi imali neki broj i da bi im se ljudi sa cudjenjem otvorenih Usta divili... Ne. Ja to ne mogu prihvatiti,ali najbitnije od svega, ne mogu shvatiti... Evo i sama Imam prijateljicu koja ima 3 slatke, zdrave djecice, svi su jedno drugom do brade... Da bi isla riskirati s jos jednom trudnocom, iako joj je receno sa strane doktora, da ne smije vise osati trudna jer bi se moglo nesto zakomplicirati... I eto i zakompliciralo se... Ljudi se igraju...
Ja volim djecu, volim njihov smijeh, volim se igrati s njima, volim istrazivati s njima... Volim ja to sve, i voljela bih jednom i sama biti majka, ali necu forsirati, necu pretjerivati... a ni planirati... ako bude bit ce... ako ne bude, nece...
I jos jedna papina izjava na koju se moram osvrnuti je:
»Dobar otac otac zna oprostiti, ali i odlučno ispraviti neke stvari. Ne treba biti ni slab, ni sentimentalan ni popustljiv«, rekao je u srijedu tijekom opće audijencije u Vatikanu, posvećene ulozi očeva u obitelji.
Kao i puno puta ranije Papa se udaljio od pripremljenog teksta te ispričao: »Svojedobno sam čuo jednog oca kako kaže – moram povremeno malo udariti svoju djecu. No nikad ih ne pljusnem po licu da ih ne bih ponizio. To je dobro razmišljanje, jer otac zna koliko vrijedi dostojanstvo. Dijete treba povremeno kazniti, no to treba učiniti s pravom i dostojanstvom«.
Papina izjava u Italiji je prošla gotovo nezamijećeno, no na sjeveru je oštro kritizirana.
Mora biti kritizirana kad su ga ti sto kritiziraju totalno pogresno shvatili... Nije papa rekao da dozvoljava nasilje nad djecom, ali lupiti dijete po guzici kad ne slusa, nije nikakvo nasilje, nego cisto upozorenje da dijete prepozna autoritet u kuci... Taj udarac ne boli, taj udarac samo treba potaknuti dijete da ne vristi, da ne lupa, da ne radi sto zeli i hoce... Sto je danas jako cest slucaj... Djeca rade doslovno sto zele i hoce, dok roditelji, kao i vrtici idu linijom manjeg otpora: naprijed radi sto ti padne na pamet. A ako niste shvatili do sad djeci svasta pada na pamet. Ja iznosim sada svoje osobno misljenje iako sam studirala pedagogiju ipak ima dosta Toga s cim se ne slazem niti se moram sloziti, jer vidim kako se djeca odgajaju danas i to mi se definitivno ne svidja, makar moj nacin mozda bio staromodan... Ja osobno, i moj muz i mozda ta neka generacija osamdesetih, pa nama je otac bio olicenje autoriteta i karaktera... taj je komunicirao s ocima i mi smo znali sta nam je ciniti... crtic je bio oko 19h, dnevnik u 19:30h cini mi se, uglavnom kad crtic prodje, Mama nas je ususkavala u krevet i molila s nama andjele cuvaru, dok je tata znao rec: laku noc sine (iako sam mu kcer) i sa zagrljajem nas ispracao u krevet nastavivsi gledati dnevnik... I ne, nije me nikad udario, ali znali smo ko je "gazda u kuci"... a opet smo svi bili ravnopravni... dok je danas sve to otislo malo predaleko s Tom ravnopravnoscu djece i roditelja... sad vise roditelj ne odgaja dijete, nego dijete roditelje... strasno.
Njemačka udruga za djecu Aide argentinskog je Papu pozvala da što prije ispravi svoju pogrešku: »Papa je iznimno humana osoba, no svatko može pogriješiti. Izjavivši kako je normalno da se dijete povremeno udari ukoliko se to napravi na dostojanstven način, u potpunosti je pogriješio«.
Suradnik vatikanske službe za javnost Thomas Rosica objasnio je da Papa nije govorio o nasilju prema djeci nego o tomu na koji način nekome pomoći da postane zrela osoba. Ovdje nije riječ o zlostavljanju djece, rekao je Rosica, a prenosi njemački Bild.
Franjino viđenje obitelji i obrazovanja vrlo je tradicionalno te povezuje nježnost i odlučnost.
Franjo ima pravo. Tko shvati , shvatio je.
komentiraj (35) * ispiši * #
Dijaspora o nama, mi o dijaspori... Cudno je to...
utorak , 27.01.2015.Stalno se nesto vrti ta rijec "dijaspora" po medijima... Pa evo ocito i ja mogu nesto da Kazem, iako znam da nije od neke vrijednosti, al eto, ,nek se nadje... Cudno je to... Evo vec 4 godine ne zivim u svojoj domovini... A sto je moja domovina? Cudno je to... Ja sam eto rodjena Hercegovka, smatram Hercegovinu svojom domovinom, znaci, Bosnu znam prepoznati samo na karti, jer u Bosni nisam nikad bila (nije da ne bi volila, al eto jednostavno nisam nikad, bar ne do sad...) A moja zemlja je Bosna i Hercegovina. No, hrvatica sam, s hrvatskom putovnicom i domovnicom, sve regularno, nista "preko veze"... Hrvatsku opet smatram isto svojom domovinom... Cudno je to...
A sad sam daleko od obje zemlje, i tu sam "u dijaspori"... I onako samo promatram sto se to dogadja u nasoj domovini... Cudno je to...
Hrvati idu jedni protiv drugih... Zasto? Ja se ne smatram manje hrvaticom jer sam iz hercegovine... Eto iz BiH... Ali Bosnu ne smatram svojom, a Hrvatsku jesam... I nisam nacionalisticki nastrojena, samo eto Kazem ono sto je... To je moja realnost... Ne znam otkud je dosla al tu je.. I vjerujem da nisam jedina...
I da, nikad nisam htjela svojevoljno otici iz svoje "domovine", ali sada sam zahvalna sto vise ne moram zivjeti dolje... Kad su svi protiv sviju, kad drzave propadaju, kad posla nema, a i kad ga ima, nema placa, a i kad ima oboje, ljudi nece da rade, ali kukaju... Ne Trude se i kukaju... i radjaju djecu, a nemaju sta jesti... Opet ponavljam, ne osudjujem nikoga, ali promatram i vidim sta ljudi rade... Iz bijesa, iz inata.... ne znam cega, ali sve je gore stanje u nasoj "domovini" i nazalost je nikad necu prestat voljeti, moja je, ali unistise je... ne znam tko... Oni...
Interesantno mi je, (dobro, mozda je to tako uvijek bilo, kod mene nije nikad, pa ne mogu reci) kako se ljudi usude kukati , a nove kuce, kompletno izradjene, auta, 2-3, ispred kuce, jos toliko male djece+ ono u stomaku, frizider pun, markirana odjeca, obuca, sminka...ne shvacam tu vrstu kukanja, eto... Mozda to sve je na Kredit, ali zasto... i ne zanima me uopce otkud im, al ipak znaju kukati... a ja u robi iz H&M-a, Auto u raspadajucem stanju, nakita i nemam, sminka jeftina...Imam normalan stan i to je to... Mislim zasto oni misle da ce kukanje pomoci... Ja radim i primam placu pa nemam koliko oni imaju... dobro, mozda je stvar u meni, nisu me nikad privlacile te markirane stvari...
Ima i ovdje tih nasih sto si okace MK torbicu i chanel ogrlicu i mercedesa u garazu... I kod tih mi se ne svidja sto takvi idu dole, samo da se pokazu... O Boze, baci ciglu i budi precizan... Bas me to ljuti...
Pa evo mene bi bilo stid... ali ovih sto i dalje pokusavaju posteno zaraditi kruh, Koje nitko ne vidi nit cuje. Jer oni ne kukaju oni se Trude... I ako nemaju, reci ce da imaju i uvijek ce te ponuditi s necim... pa makar mogli samo i vodu dati... Eto zato me je stid... Stid me je nase domovine, od hrvatske do BiH... Stid me je nase dijaspore... Svi smo mi isti, al ne drzimo se zajedno... Tuzna je realnost koja nas okruzuje...
Cudno je to... I ne vrijedi nista...
Oznake: politika, Hrvatska, bosna, Hercegovina, dijaspora
komentiraj (4) * ispiši * #
Laku noc baba. Laku noc, sine...
četvrtak , 15.01.2015.Znala mi je baba tako govoriti prije spavanja... Njoj smo svi bili "sine" bez obzira na spol... I tako sam se i ja morala oprostiti od svoje babe... Bas od ove o kojoj sam malo pisala u prvom postu... Isplakala sam za babom suza bez broja, i par dana poslije me glava ne prestaje bolit...
Ali ej baba, ja se nisam oprostila od tebe... otisla si, a nekako kao da ti Imam jos svasta za reci... Znas, baba... svasta se dogadja u ovom napacenom svijetu... Ne znam jesi upratila da je Kolinda sad na celu Hrvatske... Ne znam sta bi ti na to rekla.. mozda: onoga ti dana, kud ce zensko u politiku... Znam da si je i ti pratila i nekako si uvijek bila protiv "zenskadije" u politici ... Ne znam sto baba, necu rec jesi u pravu ili ne, vidit cemo... Kad spominjem vec tu kukavnu politiku, sjetim se tvog lica i tvog smijeha kad je nekakav politicar izjavio vesni pusic "da nije za mudraca, nego za madraca"... Znam baba evo i sad se smijes tome, tocno te cujem jasno i glasno... :)
Ej baba, nisam znala da ces mi ovoliko falit... Jesi bila dosadna i naporna, ali i draga i smijesna... Svadjale smo se, ali smo se i mirile... Ti nisi bila "obicna" baba... Promatrala sam baba i taj silni narod sto ti je dosao na sprovod, sigurna sam da ni tebi nitko nije umakao... Jesi vidila koliko ljudi je bilo? Nadam se da si zadovoljna i sretna, jer znam da volis ljude, volis smijeh, volis buku i galamu... volis plesat i pjevat i veselit se...
Znam da bi mi sad rekla: sinko vidis ti ovog jada tamo u parizu, pa nosi ih Bog sta "biju" jadni narod... eto baba, to ti je danasnje doba... ubij i zatuci i setaj slobodno i fuckaj dok seces... Moja baba ne trebas ti vise to ni gledat...
ej ej baba... Macak je malo zabrinut za tebe... Mislim da misli da ces doci... pola sata mu je onu vecer trebalo da mu se srce vrati u normalnu brzinu... Opet je poceo presti i setati do svakoga pomalo, al mislim da je u toj setnji samo tebe trazio... Mislim da je osjetio da si ga iz bolnice dozivala... Nazalost je zivotinjama zabranjeno u bolnicu, uvjerena sam da bi se macak dobro prilagodio...
Baba, i dalje Imam neku prazninu kao da ti Imam nesto reci... Inace bi to bio nas razgovor... Mozda je to to... Zadnji put sam te zagrlila ljetos, ali nisam slutila da ce biti zadnji... I uzela sam ti Album iz sobe samo da znas... treba mi nesto tvoje...
Znam baba da se moramo oprostiti, inace ti neces biti mirna... Ali tata je rekao sto si mu rekla pred odlazak... Znas, ponosna sam na tebe... Cuvat ce nas on i drzat na okupu, ne brini... Prva ja sam daleko, ali doci cu... doci cu i k tebi... vjerojatno s mackom... Ionako on voli setati, ti si ga to naucila... setnja, svako poslijepodne kad je toplo vrijeme... :) Macak je naucio gledat preko ceste.... E moja baba ...
Znam da si uvijek ponavljala jednu pjesmicu sto sam ti jednom prilikom poslala... 100 puta sam ti rekla da je nisam ja napisala, ali ti si uporno ponavljala: ja znam da nisi ti napisala, ali kako si nako znala pogodit bas sve ... :) e moja baba... kad te volim... bez obzira na sve...
evo pjesme...
na ulici il’ sokaku
ti joj priđi srca laka
kao da je tvoja baka.
Pomogni joj mali druže
jer je noge slabo služe
a i oči teško vide
pa mi baka sporo ide.
Kroz roj kola i auta
prevedi je preko puta
da u vrevi bučnog grada
moja baka ne nastrada.
A kad baka dođe kući
sretno će joj srce tući
o tebi će sva u sreći
mnogo lijepa meni reći.
Volite i vi svoje bake... <3
Oznake: zivot, smrt, andjeli, patnja, oslobodjenje. ljubav, vjera, nada
komentiraj (8) * ispiši * #
Dosta vise o Severini I lepoj Breni...
nedjelja , 11.01.2015.Postujem i njih dvije, biti poznate je njihov nacin zarade za zivot, al ispadaju iz svakog kuta, od tv-a do novina... ne mogu vise gledat severininu guzicu i brenine polomljene ruke... De, gospodje, smirite se, niste vi vise u dvadesetima, kako god dobro izgledale... Zar vam fali bas toliko para? I majke ste, sjetite se ponekad... No, dobro... ionako to nije moja tema, ja sam htjela malo o....
... malo o nonama, bakama, ili moje najomiljenije "baba"... (zvuci grubo, ali zapravo uopce nije)
Babe su ukras naseg drustva, u sebi nose godine, a sa godinama mnogo iskustva i svakorazne price, mozda nemaju skole, ali onu zivotnu su davno polozile... Moja baba ima 4 razreda osnovne, i danas pise i cita, racuna... Prilagodjava se takodjer i novoj tehnici iako se svaki put iznova cudi otkud mene u tom "laftofu" i tom mobitelu... Babu nitko ne smije ometati dok traje njena serija ( a ono na svakom programu po jedna, dok to ne zavrsi, nema dirat "kutiju" (inace, televiziju) ...
Volim te njene izraze, i cesto se brinem da ih ne zaboravim... Ne smim... i necu... Baba nikad nije bila bolesna, iako se razboli svaki put kad netko umre u njenom selu... Umire baba ima 15 godina... A ne skonta da ih je sve nadzivila... Baba je sad u bolnici, bolesna, sad prvi put ono bas zaprave, i gledam je preko laftofa ponekad (Skype, da je pozdravim, jer sam daleko od rodnog kraja) i tesko mi je... Tesko jer je baba uvijek bila jaka i zdrava, a sad se umara dok prica, ne ustaje s bolnickog kreveta skoro mjesec dana... Ali su sve nase babe zasluzile da ih se postuje... Zasto? Pa tko te je cuvao dok si bio mali, a ko ce: baba, da ko drugi... A tada je bilo najveselije, samo sto to tek sad shvacam... Kad vrtim film u te dane, zao mi je sto Imam neko ludo kratkorocno pamcenje...
Baba je s unucima igrala drustvene igre, dugo sam mislila da je tu igru moja baba izmislila, jer je igru sama crtala na kartonu, a pijuni su bili grah i Kava :) Ona je to zvala "mica", znam da postoji samo ne znam kako se to zove u modernom svijetu....
Baba je bila "pisolog" koji je unucima Davao razlog za smijeh, cisto rekavsi pisolog umjesto psiholog...
Baba je posjecivala starije ljude u starackom domu, iako je i sama stara plesala je i pjevala za njih.. eto cisto da se nesto dogadja...
Baba obozava "pizazu" (pizzu) i obavezno sa puno "kechamaka" (ketchupa)...
Najdraze mi je bilo kad kaze: "Ajde upali oni DC, da i ja pogledam sebe na kutiji"... DC= CD (DVD), vec spomenuta kutija= televizija...
I obavezno kad netko dodje u goste isprica koji vic, ali nije to bilo koji, nego uvijek isti :D Ima svojih 4-5 standardnih i ti su uvijek u opticaju... Meni jedan od omiljenih je : "Sjede zena I fratar u vlaku, i zena zamoli fratra da ispod haljine sakrije nesto sto naime nije prijavila kad je trebala, fratar se neckao, ali zena je toliko bila uporna, da je skoro pa sama sakrila to ispod haljine.. Kad je dosla kontrola i upitala: imate sto prijaviti zena je odgovorila da nema, a fratar zamuckivajuci je odgovorio:Dusa Bozja, haljine crkvene, ovo medju nogam' je od ove zene...
Nakon Toga baba bi se sama nastavila smijati, pa smo se i mi smijali s njom, njoj...
Baba je ono sto ti srce ugrije kad je spomenes, baba je smijeh, baba je radost, babi si uvijek mrsava i nikad nista ne jedes, i dok ne pojedes nema ti ici... moras se "poporavit" (udebljati) , baba mrsave ljude ne vidi, njoj je slatko sve sto je debelo... Ako neces da jedes, doslovno hoda sa tanjurom po kuci i svako malo upita: Aa, oces pojist malo...
Baba se voli slikati, a otkad je otkrila selfije i duck face, rado pozira sa mojom sestrom i na taj nacin... Pa kad se vidi prokomentira: "Nu, onoga ti dana sta je to, otkud me na tome, jezusmisusovo".
Eto sta je baba, baba je kraljica... Tek su joj 84, valjalo bi da jos koju pozivi, jer s babom nikad nije dosadno...
Oznake: zivot
komentiraj (11) * ispiši * #
