Veritatis splendor https://blog.dnevnik.hr/timotej
utorak, 30.09.2008.
Sv. Jeronim
Obratite se Bogu svim srcem svojim i objavite pokoru duše postom, plačem i uzdasima, da biste se kasnije nasitili koji sada postite, da biste se veselili koji sada plačete, i da se utješite koji sada jecate. A običaj je da u žalosti i nesreći razdirete haljine. Stoga ja vama zapovijedam da ne kidate haljine, nego srca puna grijeha koja će sama od sebe puknuti poput mjehova, ako ih tko ne razdere. Kad to učinite, vratite se Gospodinu Bogu svome od koga su vas prijašnji grijesi udaljili. Ne gubite nade u oproštenje radi silnih zlodjela, jer će velike grijehe uništiti veliko milosrđe.
Bog je blag i milosrdan, više voli pokoru grešnika, nego smrt, strpljiv je i vrlo milosrdan. On ne nasljeduje ljudsku nestrpljivost, nego dugo čeka na naše obraćenje. Blag je i strpljiv sa zlima. Kad mi učinimo pokoru za grijehe, i on požali radi svoje prijetnje i kazne kojima nam se zaprijetio i ne uzvraća nam zlo. Kad mi promijenimo svoj stav prema zlu i on ga izmijeni prema nama. (Sv. Jeronim)
ponedjeljak, 29.09.2008.
Sv. Mihael, Gabriel i Rafael, arkanđeli
I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!" (Otk 12, 7-12)
Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas u boju; protiv opakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovijeda Bog; ponizno molimo: i Ti, Vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zle duhove koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krjepošću u pakao strovali. Amen. (molitva pape Lava XIII. koja se moli nakon tradicionalne latinske mise)
subota, 27.09.2008.
Obrati se i oslobodi lažnih veza
Nitko ne može živjeti bez osobnih odnosa s drugima, a tko je prema Bogu nepovjerljiv i plašljiv taj se to više veže na ljudske osobe ili moć, imanje, bogatstvo. Obećanje sigurnosti koje ove veze u sebi kriju, priječi sveobuhvatno spasenje i ne dopušta Kraljevstvu Božjem da se na zemlji probije. Zato Isus poziva na obraćenje. Ono je ujedno odvraćanje od krivih, pretjeranih navezanosti. Tek kad smo iza sebe porušili sve mostove, kad nam ne preostaje nikakav pomoćni izlaz za bijeg, kada se pouzdajemo jedino još u Isusovu riječ, bit ćemo ozdravljeni i ujedno sposobni i drugima svjedočiti Radosnu vijest. U tekstu koji se u prva tri Evanđelja nadovezuje na Isusov poziv na djetinje pouzdanje u Boga (usp. Mk 10,17-27) poziva se neki bogati čovjek da proda sve i slijedi Isusa. U ovom poznatom izvještaju često previdimo kako je Isus čovjeka pogledao, Marko čak kaže: »Isus ga zavoli« (10,21). Kršćansko obraćenje ne znači neki prezir svijeta, nego se zbiva unutar osobnog odnosa prema Isusu! Da napustim sve ne čini me sposobnim čin volje koji izvršavam vlastitom snagom, nego ljubav prema Isusu u snazi njegova Duha. Koga Gospodin poziva da ga slijedi, daje mu i snage za to! No obraćenje ne otežava samo bogatstvo, nego svaka pretjerana navezanost, kako se dalje kaže:
»Petar mu poče govoriti: 'Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.' Reče Isus: 'Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi Evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko: kuće, i braću, i sestre, i majku, i djecu, i polja — i u budućem vijeku život vječni'« (Mk 10,28-30). Tekst je jasan i ne dopušta nikakva kompromisa: s velikim prapouzdanjem djeteta moramo poradi Boga i Evanđelja zapaliti najprije sve mostove iza sebe! Time nipošto nije rečeno da si ti sada razriješen svih obveza prema roditeljima, braći i sestrama, djeci ili pak svome imanju. Naprotiv: može biti da tvoje opredjeljenje za Krista i tvoje obraćenje njemu zahtijeva pojačano zalaganje za tvoje roditelje, braću i sestre, djecu, jaču socijalnu i političku zauzetost za oslobađanje svijeta (da svoje »kuće« i svoja »polja« staviš u službu ovog oslobađanja). Nije svatko pozvan da živi u siromaštvu i bezbračnosti kao monah. Ono što ti trebaš napustiti jesu pretjerane navezanosti, i ako to učiniš, ove će veze biti preobražene i ozdravljene: Vratit će ti se kuće, braća, sestre, majka, djeca i polja, to znači da će svi odnosi biti ozdravljeni u korijenu, ako se samo posvemašnjim povjerenjem prikloniš Bogu! Bog sam je naš Otac i Majka i Bogatstvo, on nas sam prihvaća i potvrđuje!
Takvo obraćenje ne ostaje bez nutarnjih i vanjskih progona: ako svjedočimo o našim novim odnosima prema Bogu, prema bližnjima i svijetu u cjelini, onda ovakav govor izaziva prigovor, otpor. No ne izostaju ni nutarnja progonstva: mnogi ljudi danas izazvani su na nov život u Duhu, ali se boje posljedica: Ta ja bih morao od danas na sutra potpuno promijeniti svoj život! U ovakvom umovanju skriva se nešto đavolskog: »Ako se obratiš Isusu, moraš biti i posve dosljedan, moraš ostaviti na cjedilu svoju suprugu, svoju djecu, moraš stvarno živjeti posve siromašno, inače je sve samo laž i pretvaranje! Zato ne miješaj u to svoje prste i ostani kakav jesi!« Đavolska moć umije uvijek iznova do takve pretjeranosti uzdići dobro za kojim težimo, da se zbog te pretjeranosti sve više udaljujemo od Boga: U pretjeranosti hvatamo se čvrsto samih sebe plašeći se da nećemo nešto dovoljno dobro učiniti. Iz straha pred ovim strahom izmičemo svakom opredjeljenju i svakom zahtjevu! No »ostaviti sve« znači u prvom redu: ostaviti sebe sama! Ako više nisi strahom vezan na samog sebe, možeš ostaviti i mnoge druge navezanosti koje te dijele od Boga.
Heribert Mühlen, "Uvođenje u osnovno iskustvo kršćana"
utorak, 23.09.2008.
Cijena sreće
Ako želimo biti sretni
moramo za to platiti određenu cijenu.
Cijena naše sreće je:
da sami sebe darujemo
i ništa više i ništa manje.
Sebe samog darovati,
ne radi se o fanatizmu,
ili potrebom za vrijednošću
niti je to teška dužnost,
ili kao natovarena žrtva.
To se može samo slobodno dogoditi,
veselo i iz ljubavi.
Onda je moja sreća tu
kao sjena ljubavi.
Phil Bosmans
subota, 20.09.2008.
Božja Providnost i sablazan zla
309 Ako se svemogući Bog Otac, Stvoritelj uređenog i dobrog svijeta, brine za sve svoje stvorove, zašto postoji zlo? Na to pitanje koje se nameće i koje je neizbježno, koliko bolno toliko i tajnovito, nije dovoljan nikakav brz odgovor. Samo cjelina kršćanske vjere sačinjava odgovor na to pitanje: dobrota stvorenja, drama grijeha, strpljiva Božja ljubav koja dolazi ususret čovjeku svojim savezima, otkupiteljskim Utjelovljenjem Sina Božjega, darom Duha, okupljanjem Crkve, snagom sakramenata, pozivom u blaženi život, na koji su slobodni stvorovi pozvani da ga prihvate, ali koji, po nekoj strašnoj tajni, mogu i otkloniti. Nema nijednog dijela kršćanske poruke koji nije, pod nekim vidom, odgovor na problem zla.
310 Zašto Bog nije stvorio tako savršen svijet da u njemu ne mogne biti nikakva zla? Svojom beskrajnom moći Bog bi uvijek mogao stvoriti nešto bolje. Ipak u svojoj beskrajnoj mudrosti i dobroti Bog je htio slobodno stvoriti svijet "u stanju putovanja" prema konačnom usavršenju. Po Božjem naumu, taj razvoj uz nastajanje nekih bića uključuje nestajanje drugih, uz ono što je savršenije uključuje ono što je manje savršeno, uz izgradnju prirode također i razgradnju. Prema tome uz fizičko dobro postoji i fizičko zlo, sve dok stvorenje ne dostigne savršenstvo.
311 Anđeli i ljudi, razumna i slobodna stvorenja, moraju prema svome konačnom određenju putovati po slobodnom izboru i s najvećom ljubavlju. Oni dakle mogu i skrenuti s pravoga puta. I zaista, sagriješili su. I tako je u svijet ušlo moralno zlo, neizmjerno teže nego fizičko zlo. Bog nije ni na koji način, ni izravno ni neizravno, uzrok moralnoga zla. No, poštujući slobodu svoga stvorenja, dopušta ga i tajnovito zna iz njega izvući dobro:
Budući da je savršeno dobar, svemogući Bog (...) ne bi nikada pustio da u njegovim djelima postoji ikakvo zlo kad ne bi bio dovoljno moćan i dobar da iz samoga zla izvuče dobro. (Sv. Augustin)
312 Tako se tijekom vremena može otkriti da Bog, u svojoj svemogućoj providnosti, može izvući dobro iz posljedica nekoga zla, pa i moralnoga, koje je prouzrokovano od njegovih stvorenja: "Tako", reče Josip svojoj braći, "niste vi mene poslali ovamo, nego Bog; (...) iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je ono okrenuo na dobro (...) da spasi život velikom narodu" (Post 45,8; 50,20). Od najvećega ikad počinjenoga moralnog zla, odbacivanja i ubojstva Božjega Sina, prouzrokovanog grijesima svih ljudi, Bog je preobilnom svojom milošću izveo najveće dobro: Kristovu proslavu i naše otkupljenje. Zlo ipak time ne postaje dobro.
313 "Znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro" (Rim 8,28). Svjedočanstvo svetih neprestano potvrđuje tu istinu:
Tako sveta Katarina Sienska kaže "onima koji se sablažnjavaju i bune zbog onoga što ih snalazi": "Sve izlazi iz ljubavi, sve je određeno za ljudsko spasenje, Bog čini sve samo u tu svrhu".
A sv. Toma More malo prije svog mučeništva tješi svoju kćer: "Ništa se ne može dogoditi što Bog ne bi htio. A sve što on hoće, koliko nam se god moglo činiti lošim, upravo je najbolje za nas".
I Julijana od Norwicha: " Božjom sam milošću naučila da se čvrsto moram držati vjere i s istom čvrstoćom vjerovati da će sve biti dobro(...) I vidjet ćeš sama da će sve biti dobro".
314 Čvrsto vjerujemo da je Bog Gospodar svijeta i povijesti. Ali nama su putovi njegove providnosti često nepoznati. Tek na kraju, kad završi naša djelomična spoznaja, kad budemo gledali Boga "licem u lice" (1 Kor 13,12), bit će nam potpuno znani putovi, kojima je, pa i kroz drame zla i grijeha, Bog vodio svoje stvorenje - sve do počinka konačnog "Šabata" - "Subote" - za koji je stvorio nebo i zemlju.
Katekizam Katoličke Crkve
utorak, 16.09.2008.
Tamna noć
1. - Mrkla noć, kako mi nazivamo motrenje, uzrokuje dvije vrsti tame ili čišćenja, kao što su dvije strane čovjeka: osjetna i duhovna. Zato će prva noć ili čišćenje, kojom se duša pere i oslobađa biti upravljena na osjete, a druga je duhovna noć ili čišćenje duha, gdje se duša čisti u duhu da se osposobi za sjedinjenje s Bogom u ljubavi. Osjetna noć je zajednička mnogima, to jest početnicima, i o njoj ćemo govoriti na prvom mjestu. Noć duha čeka malo njih, to jest one koji su se već veoma uvježbali i napredovali u savršenosti: o njoj ćemo raspravljati kasnije.
2. - Prva noć je gorka i strašna za osjete, no druga se ne može ni usporediti s njom, jer je jednostavno užasna i strahovita za duh. A budući da po logičnom i po vremenskom redu dolazi noć osjeta na prvo mjesto, reći ćemo odmah o njoj nešto, ali kratko, jer - kako je dosta običajna - o njoj je mnogo napisano. Zatim ćemo prijeći na potanje raspravljanje o noći duha, jer se ona vrlo malo spominje kako u praksi tako u spisima, a nema o njoj ni mnogo iskustva.
3. - Već smo vidjeli da se početnici na putu Božjem ponašaju na vrlo nizak način, koji pogoduje njihovom ukusu i sebeljublju. Ali nadolazi vrijeme kad Bog u svojoj dobroti hoće da ih ponese naprijed uzdižući ih na viši stupanj božanske ljubavi i oslobađajući ih niske uporabe osjeta i razmišljanja kojom su dosad tražili Gospodina na nesavršen i ograničen način. Napokon dolazi čas kad Gospodin čini da prijeđu na uporabu duha kojim će, oslobođeni od nesavršenosti, moći obilnije općiti s njime. S njihove strane ne manjka stanovita priprava na tako sretan prijelaz. I zaista su se oni već neko vrijeme vježbali u krepostima, premda potaknuti slašću koju su nalazili, ustrajali su u molitvi i razmatranju; oni su se odijelili od svjetovnih stvari i u Bogu su stekli nešto duhovne snage pomoću koje će - kao što drže dosta na uzdi sklonosti prema stvorovima - moći i pretrpjeti radi ljubavi Božje nešto muke i suhoparnosti i neće okrenuti svoje korake natrag plačući za boljim prošlim vremenima. Kada, dakle, oni s najvećim užitkom i ugodnošću obavljaju duhovna vježbanja, kada im - kako se njima čini - najjasnije sjaji sunce božanskih milosti, upravo tada Bog potamnjuje svu ovu svjetlost i zatvara im izvor slatkih duhovnih voda što su ih uživali u Bogu kad god i koliko god su htjeli: jer, kako su zaista bili nježni i slabi, nisu im vrata zatvorena, prema izreci svetog Ivana u Otkrivenju. Gospodin ih, dakle, ostavlja u tami, tako da ne znaju kamo će s osjećajem mašte i razmišljanjem. Ne znaju učiniti ni jedan korak u razmatranju, kako su prije običavali, jer ih u ovoj noći izdaje unutarnji osjet. Ostavlja ih u tolikoj suhoći da ne samo ne crpe sok i užitak u duhovnim stvarima, nego, naprotiv, u njima nalaze muku i gorčinu. A razlog tome jest, kako smo prije rekli, što Bog, videći kako su ponarasli, zato da bi se još više ojačali i izašli iz povoja, odbija ih od svojih slatkih grudi i, spustivši ih iz svojeg naručja, potiče ih da hodaju svojim nogama; a oni ostaju veoma začuđeni nad ovim postupkom, videći da sve ide obratno negoli prije.
4. - Redovito se ovo dogada nakon prvih početaka, i to sabranim i povučenim osobama prije negoli drugima, ukoliko one, slobodnije od prigoda da se vrate natrag, brže ispravljaju svoj ukus prema svjetovnim stvarima, što se upravo i traži za ulazak u ovu sretnu noć osjeta. Dapače, početnici su uvedeni u tamnu noć većinom ne mnogo poslije negoli što su se predali Gospodinu, i to redovito tako da sami nisu svjesni suhoća kojima su podvrgnuti.
5. - O ovom čišćenju osjeta, pošto je tako običajno, mogli bismo navesti velik broj svjedočanstava Svetoga pisma, gdje se na svakoj stranici, osobito u psalmima i prorocima, nalaze mnoga svjedočanstva koja se na to odnose. Ali na tom se neću zadržavati, jer onomu koji nema prigode pogledati biblijske tekstove bit će dosta i svagdanje iskustvo.
Sv. Ivan od Križa
četvrtak, 11.09.2008.
Dosta je svakom danu zla njegova
16 Isprazno je i beskorisno uznemirivati se ili veseliti zbog budućih događaja, koji se možda nikada neće dogoditi.
17 Ljudski je, doduše, zavaravati se takvim zamišljajima, no i znak je malodušja dati se tako lako zavesti nagovaranjem neprijatelja.
18 Jer njemu je svejedno obmanjivao te i varao istinom ili lažju, upropastio te navezanošću na sadašnje stvari ili strahom pred budućim događajima.
19 Neka se, dakle, tvoje srce ne uznemiruje i ne strepi.
20 Vjeruj u mene i uzdaj se u moje milosrđe.
21 Kad misliš da si mi daleko, često sam ti vrlo blizu.
22 Kad misliš da si gotovo propao, često si u prilici za veći dobitak.
23 Nije sve izgubljeno kad nešto pođe naopako.
24 Ne smiješ suditi prema trenutnom osjećaju, niti neku poteškoću, odakle god dolazila, doživljavati i primati tako kao da nema nikakve nade u zaslugu.
25 Ne smatraj se sasvim napuštenim, iako ti za neko vrijeme pripustim neku nevolju.
26 Naime, to je put u kraljevstvo nebesko.
27 I, bez sumnje, tebi i ostalim mojim slugama više koristi da vas taru nedaće nego da vam je sve po volji.
28 Ja znam skrivene misli: vrlo je korisno za tvoje spasenje ostati katkada bez ugode, kako se ne bi možda od dobra uspjeha uzoholio i samom se sebi pokušao svidjeti u onome što nisi.
29 Ono što sam dao, mogu oduzeti i vratiti kad mi se svidi.
30 Kad dajem, moje je, kad uzimam, nisam tvoje uzeo; jer od mene je "svaki dobar dar, svaki savršen poklon".
31 Pripustim li na tebe teškoću ili kakvu neugodnost, ne srdi se i ne kloni srcem, jer ja sam kadar odmah pomoći i svaki teret prometnuti u radost.
Toma Kempenac, "Nasljeduj Krista", III. Knjiga, 30. poglavlje
ponedjeljak, 08.09.2008.
Duhovni boj
Kao što, nakon što izgubimo mir srca, trebamo učiniti sve da ga povratimo, tako trebaš znati da se na svijetu ne može ništa dogoditi, a što bi ti moglo s razlogom oduzeti ili uznemiriti mir srca. Moramo se, dakako, žalostiti zbog naših grijeha, ali sa smirenom boli na način kako sam gore na više mjesta pokazao. Isto tako, bez uznemirenosti duše, s pobožnim osjećajem ima se samilosti prema drugom grešniku te se unutar duše oplakuju njegovi grijesi.
S obzirom na druge teške i tegobne događaje kao što su bolest, rane, smrt čak i naših najbližih rođaka, kuge, ratovi, požari i slična zla, premda su od ljudi ovoga svijeta odbačeni kao protivni naravi, ipak ih s božanskom milošću možemo ne samo željeti, nego ih i smatrati dobrima kao pravedne kazne za zločine i kao prigodu za kreposti za dobre ljude. Zbog tih razloga ih podnosi i naš Gospodin Bog i ako želimo udovoljiti njegovoj volji, mirne ćemo duše prijeći preko svih gorčina i protivština ovoga života. A budi sigurna da se svaka naša uznemirenost ne sviđa njegovim božanskim očima jer je ona, bez obzira koje joj je podrijetlo, uvijek popraćena nesavršenošću i uvijek proizlazi iz kakva zla korijena ljubavi prema sebi.
Stoga uvijek drži budnom stražu koja će te, tek što opazi štogod što bi te moglo smetati i uznemiriti, upozoriti kako bi ti uzela oružje za obranu, razmatrajući da sva ona zla, premda tako izgledaju naizvana, ipak nisu prava zla niti nam mogu oduzeti prava dobra. Budi svjesna da ih sve uređuje ili pripušta Bog za spomenute ispravne ciljeve ili za druge nama nepoznate, ali bez sumnje najispravnije i najsvetije. Tako, ostajući mirne duše u bilo kakvu, pa i štetnom događaju, može se učiniti puno dobra; inače će svaka naša vježba donijeti malo ili nimalo ploda.
Treba reći da dok je srce uznemireno, uvijek je izloženo različitim neprijateljskim udarcima, a što je još gore, u takvu stanju mi ne možemo dobro paziti na ispravan i siguran put kreposti.
Naš neprijatelj, koji jako mrzi ovaj mir kao mjesto u kojem prebiva Duh Božji kako bi izveo velike stvari, često nam pod prijateljskim obličjem pokušava oduzeti mir služeći se različitim željama koje su prividno dobre. No, njihova prijevara može se, između ostaloga, prepoznati po činjenici da nam oduzimaju mir srca. Kako bi popravila tu štetu, kada te straža upozori na kakvu novu želju, ne otvaraj joj vrata srca ako je prije ne predstaviš Bogu slobodna od bilo kakove navezanosti i htjenja i, ispovijedajući vlastitu sljepoću i neznanje, uporno ga zamoliš da ti svojom svjetlošću da vidjeti dolazi li od njega ili od protivnika. A uteci se, ukoliko možeš, i sudu svoga duhovnika.
Ako bi želja i bila od Boga, prije negoli je ostvariš, pokušaj umrtviti svoju pretjeranu živost jer će djelo, kojem prethodi takvo mrtvljenje, Bogu biti puno draže nego da je učinjeno s pohlepom naše naravi; štoviše, Bogu će ponekad biti draže mrtvljenje nego samo djelo. Tako, tjerajući od sebe zle želje i ne ostvarujući one dobre prije negoli si potisnula poticaje naravi, zadržat ćeš u miru i u sigurnosti stijenu vlastita srca. A za sačuvati ga posve smirena potrebno je braniti ga i čuvati od određenih prijekora i nutarnje grižnje protiv sebe same: ovi ponekad dolaze od đavla premda se, zbog činjenice da te optužuju za kakav nedostatak, čine da su od Boga. Po njihovim plodovima prepoznat ćeš odakle dolaze.
Ako te ponizuju, pomažu ti da marljivo vršiš dobra djela i ne umanjuju ti pouzdanje u Boga, od kojega ih trebaš primati sa zahvalnošću. Ali ako te zbunjuju te te čine malodušnom, nepovjerljivom, lijenom i sporom u dobru, smatraj sigurnim da dolaze od protivnika. Ti ih, pak, ne slušaj, nego nastavi sa svojim vježbanjem.
Lorenzo Scupoli
utorak, 02.09.2008.
Ako nekoga ispravljaš, čini to s ljubavlju
Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjeru! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu. (Lk 6,41-42)
Ako nekoga želiš ukoriti, najprije pogledaj da nisi i ti kao on. A ako jesi, plači skupa s njime, ne očekuj da te on sluša, ali naređuj mu i opominji ga da bi se zajedno s tobom potrudio popraviti se. Ako pak nisi kao on, sjeti se da si takav možda bio prije ili si mogao biti, pa zato budi strpljiv i kori ga ne zbog mržnje, nego potaknut milosrđem. Ukorima i ispravljanjem smijemo se služiti samo rijetko, kada je to doista potrebno i samo kada je u skladu s Božjom voljom, ali svakako nakon što uklonimo brvno iz vlastitog oka. (Iz propovijedi Sv. Antuna, 4. nedjelje poslije Duhova, 18)
"Ukorima i ispravljanjem smijemo se služiti samo rijetko, kada je to doista potrebno", mudro predlaže Sv. Antun. Možda smo to shvatili previše doslovno. I tako su lijepi običaji, kao što je bratsko opominjanje, čak i u samostanima, završili na tavanu. Tko danas koga uopće kori? Roditelji, da bi izbjegli iscrpljujuće svađe s djecom, radije će zažmiriti na jedno oko; učitelji, katkad samo zbog lijenosti, zatvaraju i oba oka. U drugim slučajevima rašireno je pravilo da se svatko bavi svojim poslovima. I tako se gubi dobra prigoda. Dobra i za onoga koga bi trebalo ispravljati i kome bi trebalo pomoći da shvati zlo koje je učinio ili da popravi neispravno ponašanje, da bi se vratio u kolosijek. A dobra i za onoga tko bi trebao opominjati, jer to možeš činiti samo "ako nisi kao on", govori sv. Antun, ili ako si "najprije uklonio brvno iz vlastitog oka", kako piše u Evanđelju. Ako smo pak mi sami u potrebi za ispravljanjem, nije dobar razlog za šutnju samo da ne bismo ništa učinili. U tom slučaju, "plači zajedno s njime" - predlaže sv. Antun - "i ne očekuj da te on sluša, ali naređuj mu i opominji ga da bi se zajedno s tobom potrudio popraviti se". Svetac nas poziva da pomažemo bratu da se popravi, ali krećući od nas samih i čineći više životnim primjerom, nego riječima, uklanjajući iz naših očiju i srca brvna zla i grijeha.
Samo tako ćemo moći pomoći bratu da se popravi, koračajući zajedno s njime putem usavršavanja.
U svakom slučaju, kada ispravljamo brata, činimo to iz ljubavi, ne zbog bijesa ili zlobe.
(Luciano Fanin, novi broj Veritasa)
Sjaj istine odsijeva u svim Stvoriteljevim djelima i napose u čovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1, 26): istina prosvjetljuje um i uobličuje slobodu čovjeka koji se na taj način upućuje da spozna i ljubi Gospodina. Stoga psalmist moli: "Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!" (Ps 4, 7).
(Ivan Pavao ll)
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (11)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (10)
Listopad 2009 (15)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (14)
Srpanj 2009 (11)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (13)
Travanj 2009 (14)
Ožujak 2009 (11)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (9)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (23)
Prosinac 2007 (7)
Komentari da/ne?
Linkovi
CERC
Catholic Answers
Simple Catholicism
Tebe Tražim
KNI
Psalmi
103 Bog je ljubav
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
život ti ispunja dobrima,
k'o orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k'o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Al' ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove,
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove:
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
*
Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate. (Ps 85,19)
*
Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, o Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Sve su staze Gospodnje istina i ljubav
za onog koji čuva Savez njegov i propise.
Pogledaj na me i smiluj se meni,
jer osamljen sam i nevoljan.
Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje! (Ps 25,4-10.16-18)
*
Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. (Ps 86,1-5)
*
Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
i dobrostivo sitiš sve što živi.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno. (Ps 145,13-18)
*
Učinio si dobro svom sluzi, Gospodine,
po riječi svojoj.
Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ. (Ps 119,65-67)
*
Savršen je Zakon Gospodnji - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje - neuka uči;
prâva je naredba Gospodnja - srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja - oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodnji - ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji - svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga. (Ps 19,8-14)
*
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim! (Ps 51,3-4.12-14)
*
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.
Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!"
Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! (Ps 27,1.4.8-9)
*
Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba. (Ps 34,5-7)
*
Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom Doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. (Ps 36,8-10)
*
Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Gospodine,
daješ miran počinak. (Ps 4,8-9)
*
Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati. (Ps 62,2-3)
*
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! (Ps 18,2-3)
*
Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg.
Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. (Ps 146,1-2)
Pregled po autorima
Razni sveci o molitvi, kušnjama, svetoj čistoći, pokori, Duhu Svetome
Liturgija Vazmenog bdijenja - Vazmeni hvalospjev
Katekizam Katoličke Crkve: Što je vjera, Božja Providnost i sablazan zla, Smrtni grijeh, Posvetna milost, O potrebi poznavanja Sv. Pisma
II. vatikanski koncil: Gaudium et spes - Dublja pitanja čovjeka i čovječanstva, Stav Crkve prema ateizmu
Sv. Augustin: Ispovijesti - Velik si, Gospodine, Kasno sam te uzljubio, Što si dakle, Bože moj?
Sv. Jeronim - O obraćenju i pokori srca
Sv. Grgur Nazijanski - Uskrs, divan početak!
Sv. Ivan Zlatousti - Vjera ljubavlju djelotvorna
Sv. Irenej Lionski: Rasprava protiv krivovjerja - Poslanje Duha Svetoga
Sv. Lav Veliki - Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo!
Sv. Anzelmo: Proslogion - Želja za gledanjem Boga
Sv. Bernard iz Clairvauxa - O Marijinoj smrti i uznesenju
Sv. Franjo Asiški - Gospodine, učini me oruđem svoga mira, Prva opomena o sv. Euharistiji
Sv. Toma Akvinski - Molitva za mudro uređenje života
Sv. Franjo Saleški: Filotea - Prava pobožnost, Narav i izvrsnost pobožnosti, Odlučiti služiti Bogu, O strelovitim molitvama, Kako se treba pričešćivati, O strpljivosti, O unutarnjoj poniznosti, O blagosti prema bližnjemu, O blagosti prema sebi, O prijateljstvu
Sv. Franjo Saleški: Teotim - Sloboda i milost
Sv. Franjo Saleški: Misli - Slabost i snaga, Božja svemoguća ljubav, Sebeljublje i ljubav, Tri pravila, Duboki smisao patnje, Ostani u miru, Godišnja doba duše, Blagost i poniznost
Sv. Ignacije Lojolski: Duhovne vježbe - Dušo Kristova, Uzmi, Gospodine, Pravila za raspoznavanje duhova, Pravila glede skrupulâ
Sv. Ivan od Križa: Uspon na goru Karmel - Glavne štete što ih požude nanose duši, Požude potamnjuju i zasljepljuju dušu, Evanđeoska radikalnost, Vjera je noć za dušu, Odreći se sebe, Opasnost od nadnaravnih fenomena
Sv. Ivan od Križa: Tamna noć - O pročišćavajućoj noći osjeta, O duhovnoj neumjerenosti
Sv. Ivan od Križa - Razum - dar Duha, Sjedinjenje s Bogom
Sv. Terezija Avilska: Put k savršenosti - O Božjoj blizini
Sv. Terezija Avilska - Tko ima Boga ima sve
Sv. Ljudevit Marija Montfortski: Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji - Lažni štovatelji i lažne pobožnosti, Oznake prave pobožnosti, Podložimo se Mariji, O Marijinoj poniznosti i uzvišenosti
Sv. Toma More: Kristova žalost - Bdijte i molite da ne padnete u napast!
Sv. Toma More - Molitva za humor
Sv. Mala Terezija: Povijest jedne duše - Znanost ljubavi, O ružama i tratinčicama, O slabosti i malenosti, Kušnja vjere
Sv. Ivan Marija Vianney - O svetosti, O molitvi
Sv. Faustina Kowalska: Dnevnik - Razgovor Milosrdnog Boga s grešnom i očajnom dušom, Molitva za sve koji ne poznaju Boga
Sv. Edith Stein - Sutra je novi dan, Molitva
Sv. Padre Pio - O miru
Bl. Majka Terezija - Rad i molitva, Nauči i mene ljubiti, Tko je za mene Isus, Jednostavno prihvaćanje,
Bl. Ivan Merz: Ljubav i čistoća - Vjera i sumnja, Tužno sjećanje na prvu ljubav
Bl. Ivan Merz - Misli
Bl. Charles de Foucauld - Apostolat dobrote
Bl. Edward J. M. Poppe - Molitva za poniznost
Bl. Ivan Pavao II: Veritatis splendor - Sloboda i zakon, Savjest i istina, Smrtni i laki grijeh, Univerzalnost i nepromjenjivost moralnih normi
Bl. Ivan Pavao II: Fides et ratio - Različita lica istine o čovjeku
Bl. Ivan Pavao II: Prijeći prag nade - Tako nas spašava
Bl. Ivan Pavao II: Pomirenje i pokora - Prispodoba o pomirenju, Čovjekova drama
Bl. Ivan Pavao II: Ljubav i odgovornost - Kritika utilitarizma
Bl. Ivan Pavao II: Put do Krista - O savjesti i kajanju
Benedikt XVI: Deus caritas est - Eros i agape
Benedikt XVI - Kateheza o Sv. Ignaciju Antiohijskom, Svetost nije luksuz, Slika i uzor Crkve, Posljedice opravdanja po vjeri i djelovanja Duha, Korizma kao prava prigoda za duhovnu obnovu
Joseph Ratzinger: Uvod u kršćanstvo - Vjera i sumnja, O neizvjestnosti vjere, Biti kršćaninom, Svetost, Vjera nije produkt umovanja
Joseph Ratzinger: O vjeri, nadi i ljubavi - Živa vjera kao temelj nove evangelizacije, Dvije vrste pelagijanizma, O odnosu prema samome sebi, Žalost ovoga svijeta
Joseph Ratzinger: U početku stvori Bog - Bog Stvoritelj, Stvaranje čovjeka, Grijeh i otkupljenje
Joseph Ratzinger: Bog i svijet - Jadikovati kao Job?, O patnji, O susretu, Je li sve već zapisano?, Ljekovita moć ljubavi
Joseph Ratzinger: Duh liturgije - O euharistijskoj nazočnosti
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista - Strpljivost, O nestalnosti srca, Odolijevanje kušnjama, Kad te pogode strelice riječi, Dosta je svakom danu zla njegova, O sebeljublju, Korist od protivština, Manjak svake utjehe, Kraljevski put svetoga križa
Lorenzo Scupoli: Duhovni boj - Kršćansko savršenstvo, O nepouzdanju u sebe, U čovjeku postoji više volja, O slobodi i snazi volje, Što trebamo činiti kada smo ranjeni, Đavolske lukavštine i prijevare, O izbjegavanju nemira srca
David Torkington: Pustinjak - Praktični pelagijanizam, Fundamentalni zakon duhovnog života
David Torkington: Prorok - Srce i duša molitve, Čekati u podnožju križa, O snazi oluje, Jedini put do svetosti
David Torkington: Mistik - O stadijima duhovno-molitvenog života, Na pragu tamne noći
Wilfrid Stinissen: Moj život u tvojim rukama - Božja sveprisutnost, Istinska sloboda, Darivanje i primanje
Thomas Merton: Gora sa sedam krugova - Posvetna milost, O prihvaćanju patnje
Heribert Mühlen: Uvođenje u osnovno iskustvo kršćana - Što i kako svjedočiti, Obrati se i oslobodi lažnih veza, Slijediti Krista
Anselm Grün: Unutarnji poticaji - Kao da jest
Anselm Grün: Putovi k slobodi - O propisanoj ljubavi i prisilnom jedinstvu, Parresia
Henri J. M. Nouwen: Unutarnji glas ljubavi - Priznaj svoju nemoć
brat François iz Taizé-a - Pomozi mojoj nevjeri
Franjo kard. Kuharić: S Bogom licem u lice - Čovjek je spašen, Živjeti evanđelje
Rafael kard. Merry del Val y Zulueta - Litanije poniznosti
John Henry kard. Newman: Misli o kršćanskoj vjeri - O kršćanskoj skrovitosti
Ivan Devčić: Bog i filozofija - Credo ut intelligam
Ivan Devčić - Kriza spoznaje i morala
Ivan Fuček: Grijeh i obraćenje - Gubitak osjećaja grijeha, Obraćenje, O krivnji i kajanju, Posljedice grijeha, O istočnom grijehu
Ivan Fuček: Bogoštovlje i molitva - Jedno neobično obraćenje
Karl Rahner: Iskustvo Duha - Mistika svakodnevnice
Karl Rahner: Teološki rječnik - Pakao, Strah Božji
Karl Rahner - Molitva grešnika
Karl-Heinz Weger: Uvod u teološku misao Karla Rahnera - O intelektualnom poštenju u vjeri
Jozef Bakalarz: Duhovnost Srca Isusova - O štovanju Srca Isusova
Živan Bezić: Kršćansko savršenstvo - O svrsi, sadržaju, oblicima i načinu molitve
Živan Bezić - Što je vjera?
Stjepan Doppelhammer - Uloga poniznosti u činu vjere
Benedict J. Groeschel: Psihologija duhovnog razvoja - Prva tama
Benedict J. Groeschel: Izlazak iz tame - Sretni su oni koji trpe s Kristom, Lijek koji uvijek djeluje
G.K. Chesterton: Pravovjerje - Luđak, Uzbudljiva romantika pravovjerja
C.S. Lewis: Pisma starijeg đavla mlađem - Pismo treće, Pismo osmo, Pismo četrnaesto, Pismo petnaesto, Pismo dvadesetdrugo, O razlozima ljudskog smijeha
C.S. Lewis: Mere Christianity - Proračunavanje troškova, Veliki grijeh
J.R.R. Tolkien: The Music of the Ainur
Peter Kreeft: Kršćanstvo i druge religije - Jedincatost kršćanstva
Jacques Maritain: Filozofija povijesti - Kršćanin u svijetu
Carlo Maria Martini: Pravilo kršćanskog života - U trenucima sumnje
Søren Kierkegaard: Strah i drhtanje - Idemo dalje
Søren Kierkegaard: Vježbanje u kršćanstvu - Spasiteljski poziv, I blago onom tko se ne sablazni o mene, Privuci nas k sebi
Angelo Comastri: Bog je ljubav - Zvanje, Ljubav, Krotko magare, Jacques Fesch, Benedetta Bianchi Porro
Jean-Pierre de Caussade - Tihi vodič
Antoine de Saint Exupéry - Umijeće malih koraka, Pustinja
Benedetta Bianchi Porro - Jedno dirljivo pismo
Chiara Lubich - Ne koliko, već kako
F.M. Dostojevski: Braća Karamazovi - O paklu i ognju paklenom
L.N. Tolstoj: Otac Sergije - V. poglavlje, VII. i VIII. poglavlje
François Varone: Nevolje s odsutnim Bogom - Čovjek - biće u nastajanju
Gabrielle Amorth: Izvješća rimskog egzorcista - Strah od đavla?
Phil Bloom - Uobičajena propovijed, Osvrt na uobičajenu propovijed (skidanje maske)
Mijo Nikić - O čistoći nakane u ignacijanskoj duhovnosti
Ivan Koprek - Sv. Toma Akvinski o prijateljstvu
Celestin Tomić - Agape i objava Božje ljubavi
Tomislav Ivančić - Bit kršćanske poruke, Najjače oružje, Izvor zla i patnje
Bonaventura Duda - Bit farizejstva
Jerko Fućak - Uloga vjere u spasenju
Vendelin Vošnjak - Uskrs
Zvjezdan Linić - Ljubi samoga sebe
Zlatko Sudac - Večernji susret, Duhovna obnova (video), O ispovijedi
Božidar Nagy: Lurd - susret neba i zemlje
Slavko Pavin: Sloboda za ljubav - Oče naš, Isus i grešnici
Marko Ivan Rupnik: Bacio mu se oko vrata - Dvije vrste grešnika
Ivan Sirovec: Sveci - Sv. Toma Becket, biskup i mučenik
Milan Špehar: Ne-koristan Bog - Božja šutnja
Milan Špehar: Problem Boga u djelima M. Krleže - Slika Boga kao krvnika i neprijatelja čovjeka
Milan Špehar - Odškrinuta vrata
Phil Bosmans - Voli život, Cijena sreće, Otvori se radosti života, Ljubav traži obraćenje, Ustani!, Put u sjeni križa, Susresti Boga, "Da" životu, Najteža kritika, Ljubav ima mnogo lica, Svaki dan živjeti zajedno, U ritmu mora, Moć ljubavi obnavlja
Bruno Ferrero - Utjeha, U krugu radosti, Svom snagom
Adalbert Ludwig Balling - Sretan je tko svoju sreću dijeli, Zazivam te
Luciano Fanin - Ako nekoga ispravljaš, čini to s ljubavlju
Rajmund Kupareo - Tihi svetac
Stjepan Lice - Suvišna riječ, Jedini put
Ante Grbeš: Ulomci duše - Oprostiti
Antun Matošević - Ispovijed grešnika
Vladimir Nazor - K Bogu!
Josip Pupačić - Moj Bog
Tanja Tolić - Tiranija "prave ljubavi"
Anthony de Mello - Sreća i nesreća
Zoran Vukman: Kuda ideš, Hrvatska - Niskost svijeta
Jakov Jukić: Budućnost religije - O ideologiji sekte i gnoze
Viktor Frankl: Liječnik i duša - Ugoda i radost, Smisao patnje
Oscar Wilde: San Miniato
Wilhelm Friedemann Bach - Nisi zaboravljen(a)
Rekli su o ljubavi, Ljubav prema neprijateljima, Očinska ljubav, krunica sv. Antuna, Vojska Bezgrešne, Molitva plemena Siouxa, Dva vuka, Krasna mala pričica, Tekst na brončanoj ploči čekaonice jedne bolnice u New Yorku