|
|
Prekrasne moje dame (hm, da, prilično sam uvjerena da su moji blog-frendovi ustvari sve blog.frendice...i neka, volim vas )
Nije me dugo bilo.
Svašta se izdogađalo.
Još jedna akademska godina je daleko iza nas. Konačno sam i to dočekala. Sve mi se činilo nekako sporo i nevjerojatno nemoguće izdržljivo, ali hvala nebesima..... o tome sada možemo samo pričat.
Položila sam i vozački. Jesam jesam xD sad sam pravi mali Šumaher :)))))
Zadnjih 10ak dana razmišljam o svim prošlim ljetima mog (malog) života.
Odrasla u svom malom mistu. Smjestio mi se u srce.. Tamo sam doživjela najbolje dane...
Bila sam uvijek najmlađa u ekipi, i zato su me, htjeli to ili ne, tetošili i pazili.
Sjećam se svih noći kada smo ko djeca igrali skrivača pokušavajući se "spasiti" sa svim mogućim finticama - mjenjanje odjeće da nas dežurni brojač ne prepozna, tajni dogovori i šifre.....
Sjećam se svih noći kada smo počeli izlaziti.... noći kada smo se vraćali u cik zore, ulazeći u kuće kroz prozor.
Svih noći kada smo se držali ispod ruke jer od alkoholnog vrenja u svojim organizmima nismo mogli stajati.....
Sjetila sam se svih *njih*
Gdje smo sad?
našli smo svoje "bolje" polovice... Oni su se razbježali po obali (ipak sam ja ta koja je dolazila... oni su me čekali) i sva ta ekipa koja je godinama sa mnom rasla, sazrijevala, upoznavala život i suočavala se sa svim gadostima....... nje više nema.
ili bar - velike većine nema.....
Svake sam godine, po završetku škole, sljedeći dan bila u Dalmaciji... ove godine, prvi put, ne.
I nije mi neki bed. Jedino kad se sjetim svega toga........
Ali .. tko zna... možda se baš vrate...
Možda baš jedne noći budemo opet svi na okupu.... svi- ona djeca, bez cura i dečki sa strane... samo ona djeca koja su se voljela družiti.....
pakiram svoje kofere.... i s nadom odlazim... tamo gdje je dom
***
neću Vas zaboraviti....
