*r0đEnA dA bUdEm pRvA *

da/ne?

By:
Image and video hosting by TinyPic

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


četvrtak, 29.05.2008.

it´s getting hot in here ...

Vruće je.
Prevruće.
Ne volim to.
Ljudi se znoje ko svinje (neee, di bi rekla- "znojim se ko svinja" ma kakvi, ja sam dama :P ), u zatvorenim prostorijama se osjeti vonj (i ljudi koji se ne peru- pa dajte moliiiim vaaaasss)
Jednom rječju : katastrašno !!!

* * *

Izvukla sam jučer svoje fancy japankice.
Ovako ide naša priča;
moje oko ih je snimilo i pod svaku cijenu ih je željelo imati. Kupila ih i pri prvoj šetnji pukla peta. Popravili smo i to. Nakon prvog razuzdanog izlaska s jedne je otpao dio sa školjkicama. Nisam mogla gledat tu nesimetričnost pa sam taj dio iščupala i s druge. I to je bilo prilično teško. Sad izgledaju poprilično jadno. Al svejedno.... žurilo mi se ;))))

Dakle, bivše fancy japankice , naochalice, torbica i idemo
Guza lijevo desno.... au, noga mi se iskrene
(pomislih kako mi samo fali da nešto polomim, tad stvarnoo....)
Osjetila sam kako me žuljaju
Nisam odustala
Pomislila sam na reportažu u exkluzivu "japanke uzrokuju rak" i u tom trenutku ih poželila skinuti i bacit starčiću u facu koji je bacio namig u svojim potrošenim kolima vjerojatno misleći kako se djevojčice pale na to
Fuj
Nisam odustala
Hodala sam i dalje
Hrvatski top model je nula prema tom hodu
Hopa cupa, dižem noge, savijam ih u koljenima, pravi hod po pisti
...
u biti je smješno što je "put" trajao ravnih 10 minuta i to sve u krugu od 50 metara...

blahh..želim pošteni odmor. točka.



| Komentiraj (15) | Print. | ° |

subota, 24.05.2008.

.. da li i moje lice krije lica još ...

" kako si ti komplicirana " - rekao mi je Mrgud na našem prvom spoju

" nisam. čini ti se. prilično sam jednostavna "

godinu i nešto sitno dana kasnije, mala se duri, oči joj pune suza...

" pa zar nisi ti jednostavna? "

" e pa nisam. lagala sam ti. KOMPLICIRANA SAM "

* * *

i ustinu, pitam se krije li se zaista u svakoj osobi još neka osoba ili bar neki famozni sloj osobnosti koji se ljušti, razvija, propada, obnavlja, nadograđuje...

Promijenila sam se s godinama, pa Bože, bilo bi apsurdno da sam uvijek apsolutno ista. Promijenila se moja okolina, moje navike, moje poimanje ljudi...

Ipak, kad zagrebem ispod površine, ostala sam ona ista djevojčica koja je svoje stavove i karakter samo nadogradila.

Imam ukusa. Točka.
Po pitanju apsolutno svega. Odjeće, obuće, hrane, pića, suprotnog spola.. Ne, nisam bahata. Razvila sam ono nešto što mi daje nepogrešiv izbor u svemu ovome.
Imam petlje. Točka.
Jednostavnije rečeno, volim biti u središtu pozonosti. Razvila sam ono nešto što čini da nigdje ne prođem ne zamijećena. Uživam u tome. Uživam u sebi.
Imam karakter. Točka.
Ne, mene ništa ne može pokolebati.
Kad se u još u osnovnoškolskim danima počelo pušiti, i kad su svi pušili, ne, ja nisam. Nisam ni do dan danas.
Imam osjećaje. Točka.
Jednostavno...imam osjećaje..

Zato ne dopuštam da hrpa bezveznjaka s kojom eto tako slučajno imam posla utječe na moj život.

Očekuju da ću im se ispovijedat?
Očekuju da ću pogazit samu sebe?
Očekuju nešto od mene?


Image Hosted by ImageShack.us



| Komentiraj (9) | Print. | ° |

utorak, 20.05.2008.

MaDaMe ... zna najbolje ;))

na ovaj post me potaknula svakodnevnica facebook-a :))

Inače, obično ignoriram sve one zahtjeve i gluposti, ali kad baš nemam šta radit ili sam jednostavno tako nedefinirano raspoložena (kao zadnjih dana) eeee onda ih riješim ... dosta :))

test : što ste bili u prošlom životu?

-> iskreno , mislila sam da će rezultat bit štakor, gušter ili neka glupa živina, kad ono, ni manje ni više ; prostitutka ("bili ste najbolji u svom poslu")

o Bože, kako sam se nasmijala.... nakon skorog gušenja, malo sam se zamislila...

ima li ičega u tom "prošlom životu" ??
postoji li to??

vjerujete li Vi u to??
što mislite da ste bili ili da ste mogli bit??


Image Hosted by ImageShack.us



| Komentiraj (10) | Print. | ° |

subota, 17.05.2008.

imala je korak ko u snu...

već par dana ovo želim podijelit s Vama...
***
prije točno tjedan dana, uhvatila sam svoju Miki (rodica) pod ruku da ide sa mnom u šoping.. ok, da, malo je zakolutala očima i malo joj se smračilo jer zna koliko sam ja "bolesna" kad je u pitanju taj pojam...
to popodne dala sam se cijela u potragu za novim krpicama, živim bojama (baš kao ona
paleta :) obavile smo sve. na kraju sam je odvela na sladoled koji smo smazale i više nisam osjećala ni stopala.. uspjele smo se nekako izvuć, i koračajući gradom prema stanici, već kad je sunce lagano palo iza velikih starih zgrada, ispred nas, 4 metra, ni manje ni više nego...

(e sad slijedi mali brejk priče;
on i ja nemamo nikakvu posebnu romantičnu priču. šta da kažem? možda... zaljubilo se dvoje mladih, oh da, zaljubilo, ali on je ispao papak pa je pao pod utjecaj svog prijatelja koji ga je okrenuo i maknuo od mene. razlog je prilično jednostavan; njega sam otkantala zbog ovog i eto- klik- povrijeđeni ego stupa na snagu.. no, priča nije došla kraju.mi, naša priča se uvijek odvijala u mom malom mistu... sljedeći put kad sam tamo došla...oo, kako se sjećam te večeri. Miki i ja.. idemo doma. on napušta onog istog prijatelja, ide za nama...pola grada, ili ulica..odnosno naselje... odzvanja njegovim krikom da me voli... da, preslatko. prekul. prejeb*.. njegov jedini peh bio je taj što sam ja tada počela uplovljavat u novu vezu, s novim frajerom koji je dobio pečat onog prvog ... godinu dvije nakon toga, sretnemo se -opet, moje malo misto- Miki und ich, njega i onog istog prijatelja koji se meni tada počeo uvaljivat. kao, jel bi mogli mi nešto,kao... a on nije ni zucnuo. tupi pogled u pod i jadno slušanje uvaljivanja osobe koja ga je maknula od mene..... )


e sad da se vratim na susret.


Miki : "gle,..oo gle, tko je ovo..."

ja (zbunjeno, po običaju) : "a?"

Miki (kaže njegovo ime)

ja : "ok, ajde, ajde, roduži, hodaj, lijeva desna, ajde, idemo, nem..."


nisam ni uspjela izgovorit "nemoj se zaustavljat" on je već stajao pored nje, kao, da joj se javi.
ja sam od pustih živaca i nevjerojatnog šoka izvukla pink sjajilo i mazala usne u takvom sloju kao da se spremam za snimanje jeftinog pornića. htjela sam bacit i sjajilo i sve skupa (ali ipak dobar okus ima....)
ne, mene prepoznao nije..bar u početku.
njen zaključak je da joj se javio čisto da potvrdi da sam to ja.
da vidi.
ne znam.
iziritiralo me to što... moje malo misto je usitinu malo. svatko svakog zna.. manje više.. i ok, sve one stvari koje su se izdogađale, sve dobro i loše, sve bolno i prekrasno.... ostalo bi tamo.. oni bi morali živjet s tim. ja ne. ja bi otišla. a kad bi se opet vratila, sve te stvari imale bi malo manji intenzitet i opet bi se nešto drugo događalo. tamo mi je normalno tu i tamo naletit na njega. ali ne i ovdje. ne i u milijunskom gradu.. šok.... oh da....
stajale smo na stanici.. ja u iščekivanju tramvaja... nisam željela još poneki neugodni susret... koliko sam bila prisebna potvrđuje to što sam ju ,tek kad smo ušle u tramvaj, pitala o čemu su pričali.......



| Komentiraj (11) | Print. | ° |

četvrtak, 08.05.2008.

istina... sretna xD

Istina, učila sam cijeli dan i noć al se isplatilo naughty

Istina, teta iz Pariza kasni al osjećam , samo što nije rolleyes i živcira me to.. ispitivanje "pa jesi li dobila?je li sve u redu?" žiiivciiiraaaa, doći će, u Parizu joj je jako lijepo, čini se

Istina, imali smo problema ali sam se trgnula i rješila ih. Jednom je on dignuo mene, nakon dugo vremena, ja sam napravila to isto. I zahvaljujem Bogu što mi je dao pamet i sposobnost razmišljanja

Istina, noge više smrde u najlonkama nego u običnim čarapama (hahaah, čemu , ali čemu mi treba ova izjava......)

Istina, neke stvari su se promijenile. Bolje/loše.... ali promijenile su se tako da meni to savršeno odgovara.

Istina, imam neki polet u sebi, neopisivu želju da sebe i njega učinim sretnim

Istina, .... maaa.... sve je ok. Samo sam htjela maknut onaj pomalo tugaljivi post. Samo da se sve nastavi ovako... u ovom tonu...
u ovoj paleti boja.... xD



| Komentiraj (17) | Print. | ° |

subota, 03.05.2008.

" dvi tri riči ... "

Trudim se napisati novi post. Stvarno trudim.
Pokušavam iznijeti svoje osjećaje. Stvarno.
Ali... tako ih je teško sabrati u cjelinu...
Nekada sam pisala dnevnik. Odnosno, otkad znam da sam propisala. Imala sam potrebu zabilježiti svoje osjećaje. Poslije mi ih je bilo glupavo čitati. Pokušala sam ... Ali onda sam se svaki put čudno osjećala...i tako sam odustala od čitanja starih misli.... Onda sam otkrila čar 21. stoljeća... čar interneta gdje sve rješavam jednim klikom... Tako sam na internet počela iznosit svoje osjećaje. Nek ih drugi pokušaju čitat, kad već ja ne mogu.
Mjenjala sam identitete i selila se s adrese na adresu. Imala sam neki nevjerojatni peh da ljudi koji čine moju svakodnevnicu čitaju to.
Ok, čudite se, pa to sam i htjela , u čemu je problem?
Problem je nastao kada sam shvatila kako me ljudi gledaju. Počeli su misliti da me poznaju na temelju jednog mog pročitanog posta. Možda sam taj post i izmislila i slagala neke stvari u njemu- a oni bi bili uvjreni da znaju jedan dio mene. Pogledi su prešli na riječi "ah, nisam znala to to to i to.... zašto si spomenula to to to i to... kako si mogla ono onako komentirat ili....." Sada sam anonimna. Vi, dragi blogere, čitate me ako želite. Shvatite me ako me želite shvatit. Uputite kritiku ili kakvu lijepu riječ, ovisno o Vašoj želji. Volim to. Volim što sam povezana s Vama na jedan neobičan način....

Dalje... svoje osjećaje u ovom trenutku ne osjećam. Ne mogu ih razaznati. Ne mogu ih svrstati u neku određenu kategoriju sreće ili žalosti. Ne mogu naći neku određenu sredinu. Ne mogu....
Možda od straha što sam umalo izgubila osobu koja mi znači sve.
Možda od ponosa što sam uspjela zadržati tu osobu.
Možda od razočaranja što su me neki, nekada meni važni, napustili...

Ne znam....



| Komentiraj (9) | Print. | ° |