subota | 18.06.2005.
...dve me stvari muce... - prva...
i nedaju mi mira... Prva stvar o kojoj sam razmisljala je bilo koliko se sramimo svoje seksualnosti pred ljudima koji nemaju veze s njom... ne da se sramimo, mozda sam se krivo izrazila, koliko nam je neugodno raditi nesto dok je netko drugi prisutan... Prije su se u javnosti ljubile samo ruke, ok! Svi se slazemo, kretenizam.. ali otisli smo totalno u suprotnu stranu, nismo se cak zaustavili na nekoj sredini i prorazmislili "Je li to dovoljno?"... Ok, nemam nista protiv puse... hajde i french kiss cu podnijeti... ali to je dovoljno! STOP! STAY THERE! Za pedere se zgrazamo kad ih vidimo da si pusu daju a mi bi se posevili na ulici, malte ne usred bijela dana... Imam par primjera.. Prije godinu dana idem u birc, bilo je oko ponoci.. ispred nase drage poste, najosvjetljenijeg podrucja ulice, cura sjedi na decku... Pomislila sam da se ljube no frend koji je bio samnom izjavio je da se seve... wtf? Nije valjda... kad smo se vracali nakon 10tak minuta tom istom ulicom (btw to je glavna ulica naseg grada), iako tada jos djevica, vidjela sam da cura radi pokrete nabijanja.... FUCK oni se fakat seve... Niti 4 mjeseca poslije sjedim u jednom klubu i osjetim da se zenska pored mene naslanja na mene, okrenem glavu i skuzim da joj sluzim potpora kako bi ona lakse mogla trljati svoju pizdu o deckovu nogu... FUJ... makni se od mene.... Osim ako me ne zelis pozvat da vam se pridruzim ne zelim vidjet, osjetiti, cuti, onjusit ista sto ima veze s vasim intimnim organima! GET A FUCKING ROOM! No ovo je ono slucajno naljetanje, mogu prezivjeti... Sto je s prisiljavanjem mene da gledam i da se osjecam neugodno? Frendica i frend se zvaljakaju i pipkaju u sobi... ja im drzim svijecu, citam neku knjigu, slusam ih kako izmjenjuju tekucine... ZAsto nisam otisla? Ooo probala sam .. vise puta.. no svaki put kad bi se digla oni bi rekli da ne idem , da cemo sad ici u grad, bla bla.. i tako smo 2 sata sad isli u grad dok mi se vise nije ni islo u grad pa sam rekla da idem na wc i usput otisla ca... Poslala sam im kasnije poruku da ne misle da sam se utopila u wc skoljci.. iako ih vjerojatno nije bilo ni briga... Bilo je i svjedocenja sexu... Kako tim ljudima nije neugodno?? Pa ja i decko si neradimo nista vise od obicne puse u javnosti... i huga... ljudi... svaka vam cast sto ste otvorenog uma i niste zatucani ali stvarno, neke stvari ipak trebaju biti izmedju vas i osobe s kojom you're doing IT... ili vise osoba... anyway, imajte obzira prema drugima, ne zele svi gledati kako svrsavate.... |
| lipanj, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
- Opisat cu vam moje svakodnevne pokusaje da dosegnem onaj tren kada ... -> "Tko rano poludi zivot mu u veselju prodje!"
Linkovi
...volim te...?
- I dig my toes into the sand
The ocean looks like
A thousand diamonds strewn
Across a blue blanket
I lean against the wind
Pretend I am weightless
And in this moment
I am happy happy
Vesna Pavan
- Za sreću
U zagrijanu vodu dodajem ulja: lavande, ružmarina, malo citrusa i točno devet kapi eukaliptusa. Brojim pažljivo.
Polagano se svlačim i uranjam čitavim tijelom u ugodu zavodljive vode. Potom bademovo ulje za mekoću kože. Pod tvojim prstima.
Pamučnu spavaćicu, svakodnevnu, oholo zamjenjujem svilenim ogrtačem boje pjenušca. I tristo, i jedan, pokret četkom kroz kosu. Za sreću.
Puderima, zlatastim sjenilima i ružem boje ružičastoga koralja, prekrivam lice. Koliko je slojeva potrebno da bih sakrila tvoj odlazak?
Polako, draga. Imaš vremena...
Kušanje poslijepodneva
Zanesenošću djeteta otpuhuješ maslačke s moga trbuha. Uvlačiš se u skrovite nabore vlažne kože. Nestaješ, uzimajući me sa sobom, prepuštajući sobu užicima poslijepodnevna čitanja.
Slasna prepelice, u umaku od bijelog vina, s marelicama! Kušam te polagano, u malim zalogajima, uz jecaje vjetra i zvonjavu zumbula. Gubim se u groznici sumpornih plamenova tvojih ruku.
Putujući prodavač, II.
Kao čvrsti starinski korzet, koji ostavlja trajne deformacije, vidljive i na kosturima kod seljenja grobova i groblja. Na ženskim kosturima.
Tvoja me ljubav steže.
Strepim nad njom. Neprekidno. Kao nad snom svog malenog sina.
Diše li?
Oj, radosti, dok gledam kako se smiješi u snu. Pred mnogo godina, moj maleni sin.
Putujući prodavač, VI.
Krotki su moji bokovi u tvojim rukama. Proljetni mirisi zasladili su veljaču. Žrvno ujednačeno drobi dok se mlinareva žena vraća s večernje mise.
Ti, koji si hodao s kraljevima, prijateljevao s krčmarima i ženama koje su plesale po stolovima, između čaša, po stolovima. Koje ja nikada neću upoznati, ni po noći, ni za dana.
Ležiš uza me na postelji od pruća. Krotki su moji bokovi u tvojim rukama.
Prekrivanje zrcala II.
Promatram se u ogledalu tvojih očiju.
Kada netko umre, običaj je da se zrcalo prekrije.
Bez odraza, postojim li?
Ili sam prašina na suncu?
Klupa za razgovore, III.
Stotinu, tristo, cijelo tisućljeće koraka do dizala. Ugodno spuštanje sa šestoga kata, poput slijetanja aviona na Baleare.
Pa opet koraci. Koraci...
Vani je zrak i sunce. Vani su klupe za razgovore.
Danas prvi puta izlazim. Na kratko, da se ne umorim od disanja.
Mirno, spi
Fanj puti pomislin kadi će me zakopat. I s kin?
Sama je živela. Neka sama i va vječnosti leži.
I ako Bog da neka mirno, mirno spi.
Niš me ne pitaju. A i boje je. Aš ja ne znan.
I ako Bog da neka mirno, mirno, spi.
Sledić anjeli
Strpite se, anjeli na nebu. Još jeden sled. Sledić me još pustite. Imit ću kad vaše bele čipke nosit i kosi plest.
Glas mi i smih pustite, moj red preskočite.
Još sled, anjeli na nebu, strpite se, strpite.
Lakonska scena
Baci oblutak u more i gledaj kako se smijem, u krugovima što se šire, dok mi škaklješ trbuh.
Radujem se s tobom, ljubljeni moj sine!
Franku
Bit ću noćni leptir. Vlažna mahovina za tvoje vrelo čelo.
U svakom tvom dahu ja dišem.
Kroz tvoje riječi govorim ti.
Koja sam beskraj.
O jutru
Jutros sam u izlogu mesnice vidjela izloženu utrobu. Svježu, krvavu, s pulsirajućim srcem.
Svoju utrobu.
Htjela sam pitati koliko teži.
Htjela sam pitati gdje sam.
Kazuju ti laži...
Ne, nije to strah od smrti.
Umiranja se bojim. Laži koje ti kazuju. Da izgledaš sve bolje. Da je gubitak snage tek trenutna slabost, a gubitak razuma poželjan.
Ne bojim se laži, već svoga nagona da im vjerujem.
Semjala sen
Ruki ke dlboko, dlboko grebu zemju. Začehnjene nohti, krvave. Križ obišen za nebo, oko vrata. Plisnivu kožu priko praznoga tela.
I žive zažarene oči.