Put putujem....

subota, 24.09.2005.

Ispricavam se na duljem periodu izbivanja.

Jebiga ljudi bio na terapijama i tim glupostima. Nije da tamo nema kompjuter al ono bilo dosta ljudi pa nisam bas imao volje za neka prevelika opisivanja i slicno. Ledja ubijaju onako svjetski nakon tih terapija al onda si miran skroz nakon toga. Uglavnom barem na tim terapijama upoznas gro ljudi i ono razgovaras dosta s ljudima i slicno. Zalosno je priznati da ti odlazak na lijecenje pospjesuje drustveni zivot al jebiga :) . Evo me sada u svom stanu opet...sjedim,drkam i cekam penziju blago meni...

Enivej odlasci na terapije,toplice i slicna mjesta koja odisu smijehom i veseljem su poslijedica mog dugogodisnjeg sluzbovanja u pukovniji. Sve je kulminiralno otprilike na bukvalno sedmoj godini sluzenja kad smo isli na nekakvo osiguranje i idiot koji nas je vozio je sletio s ceste tako da sam ja pao a kamion se naslonio na mene. Puklo je svasta u meni...helikopter,operacije,....picke materine. Kicma sjebana,3 rebra,organi nagnjeceni,plucno krilo na 40% funkcije....cijelo jebeno veselje...sad je sve to super izuzev sto kicma nekada zajebava ali ono...par godina je bilo sranje ozdravljenje i sve to skupa. Tim je moja karijera zavrsila :) kad sam kuci dosao novaca sam stvarno imao. Sve sam bacio na ulaganje u kucu koju sam u potpunosti popravio,starcima sam takoder sredio kucu,kupio si auto,kupio dva stana u zagrebu koja sam odmah iznajmio i tako. Uglavnom financijski sam prosao odlicno. Vrijeme provedeno tamo nikada necu i ne mogu ocjeniti kao negativno. Jer upoznao sam strasno puno ljudi,sojetio neke razlicite obicaje i kulture.....takoder pucano je na mene iz sezdesetak razlicitih vrsta naoruzanja :)))))))))))))) i slicno. Dosao sam do zakljucka da su najbolja tri osjecaja na svijetu onaj kad vam je mjehur pun pa se naglo olaksate,orgazam,...te onaj kad cujete granatu kako fijuce i onda tresne negdje u pizdu materinu a vi ste sretni sto nije vas spucala. Uglavnom vrijeme provedeno tamo sam uvijek gledao kao jedno veliko iskustvo. I pozitivno i negativno...nekako pjesnicki kad pogledam na to manje vise sam imao aktivan zivot...sve je naravno imalo i negativnih stvari.

Jedna od njih je svakako bila spoznaja kad sam prvi put ubio nekoga da me nije toliko pogodilo. Zapravo me tada to opce nije diralo jer nisam opce razmisljao o tome. U filmovima je to prikazano na stotinu nacina. Kad pucnjava pocne ili se uspanicaris il se iskljucis. Cista robotika ako previse razmisljas odes psihicki u picku materinu a to nema smisla jer samo sebi probleme stvaras. Ja sam tek negdje godinu dana nakon sto sam sudjelovao u akciji u kojoj sam nekome oduzeo zivot poceo zapravo razmisljati o tome. Najgori nacin za o tome razmisljati je onaj u kom kontas na koliko si zivota raznih ljudi ti utjecao...nakon toga se postavi ono samo po sebi "da nisam ja njega on bi mene" to stoji...al takoder stoji da on tu zivi cijeli zivot a ja nemam apsolutno nikakvog razloga da budem tu. I da on na mene ima pravo gledati kao na nekakvo đubre koje je tu bespravno i koje je tu da bi branilo interese drzave koja je nekoliko tisuca kilometara udaljena od zemlje u koju je poslala vojnike. Sve to kad jednom puhne u glavu ostanes mahinalno sjeban neko vrijeme. O covjeku tom nisam znao apsolutno nista...znao sam da je crn,znao sam da je bio pucao na kamion i sjecao sam se urlika kad sam ga pogodio. To je bilo sve....to me drzalo oko mjesec dana,onda me pustilo nakon toga vise nisam razmisljao o tim stvarima. Jel sam dobar ili lose u cijeloj toj situaciji ispao to za sebe ja nemogu ocijeniti, niti sam na to ne mogu gledati s neke neutralne strane ali to me sve skupa dobro jebalo. Citam nekada ljude kako pricaju o pukovniji kao utopiji,kao u stilu "pun mi je kurac svega ici cu u legiju","pukovnija ce od mene uciniti covjeka",...ili se kurce da su tamo isli. Meni to nije smjesno nego zalosno jer ti ljudi stvarno ne znaju sto govore. Tu romantike,ljepote,ili necega treceg nema. To je jednostavno odlicno placen posao ali ujedno i jedan od najtezih poslova na svijetu. Vecina ljudi koji se odluce na pukovniju su prije u zivotu isli u skolu,fakultet,...nevezano. Svi ljudi svoj zivot nekada sortiraju po tezini onoga sto su dozivjeli u skolskoj klupi. Jer na banaliziranom pogledu na stvari profesore lagano mozes gledati kao na oficire....tvrdoglave narednike koji guraju stvari da budu onako kako oni zahtjevaju da budu. To i nije toliko pogresan pogled ali ljudi jednostavno kada krenu u takvu nekakvu avanturu ne razmisljaju o poslijedicama. Jer lova,treninzi,pucanje i vojnikovanje nisu jednostavno jedine stvari o kojima se treba razmisljati. Ljudi u startu misle da nije toliki problem maknuti se od rodbine,prijatelja....da ce tamo naci nove prijatelje i slicno. Pa ja sam skoro prozvizdao....pa sam dolazak tamo je atack na sva osjetila,sve stvari koje su ljudi prihvacali zdravo za gotovo jednostavno nestanu. Nemozes diktirati nekakav svoj tempo,nemozes se opustiti na nacine na koje si se prije mogao opustiti. Nema kava,utakmica,nogometa,kompjutera,razgovora,sexa,kina,ma sve sto si nekada shvatio kao zdravo za gotovo nestane. I cudo je jedno koliko ljudima te male stvari fale. Jer ljudi nisu jednostavno od celika...pa ja sam dozivio da vidim mrgana od skoro dva metra i 150 kila da place kao djevojcica. Sve to skupa u startu ujebe covjeka i nitko ali nitko nakon svega toga ne izade isti kao sto je bio prije toga. Jer nakon nekog vremena ti sve te stvari prestanu biti toliko drage i potrebne. Vrijeme tamo toliko promjeni covjeka da jednostavno prestane razmisljati o nekim lijepim stvarima koje je volio prije ciniti,prestanes razmisljati o nekim stvarima kao sto su ljubav i slicno. Tamo su svi bazirani na rjesavanje fizioloskih potreba pojedinca. Imas hrane dosta,odjecu,smjestaj....i to je glavesinama na papiru sve sto je potrebno jednome covjeku. Daju ti izlazak,...nades si kurvu i sredio si sebi potrebu da budes s nekim,potrebu da te netko voli ili potrebu za zenskim dodirom. Tako barem tamo ljudi gledaju na to. Jer zamislite jednostavno svoj zivot da odjednom iskljucite iz njega sve stvari koje volite raditi i da vam netko kaze da necete sve to vrijeme moci vidjaati ljude koje ste do tada vidjali i da cete odsada namjesto lijepe odjece,cipela,auta morati poceti misliti na uniformu,pusku i na to jel ste ponijeli sa sobom dovoljno municije....

I onda ovako kad nekome to kazem onda me ljudi gledaju kao da nisam normalan....ili sto je jos najgore neki kazu da to opce nije nista strasno.

OK....ja sam bio u situaciji u kojoj sam bio spreman na sva ta odricanja ali nije da idealiziram sebe ali covjek mora biti jebeno sjeban kad se odluci na ovakav slican korak. Ja sam sebi bezrezervno zivot promjenio...meni je promjena trebala....jel to bio dobar potez ne znam. Sad kad je to sve gotovo jedino sto mi fali je to sto nemogu bas s ljudima naci jednak jezik. Sto jako puno vremena provodim u kuci i to je to....

  • cheap adderall - The limited intrinsic activity that bupe has will not have any impact at all on someone who is tolerant to 20 g/day fentanyl (not that I know anyone like that).
  • order somas cod - The thing is that unless some other transient cause for classic psychotic symptoms can be found, presence of these symptoms is held to indicate a lifelong 'predispensation' to be able to have them again in a way that the overwhelming majority of people don't and probably can't.
  • acuvue alprazolam - I will try herbal remedies though, as long as they are manufactured by a company I trust.
  • azithromycin order - I sought out a very good specialist.
  • diazepam street price - Some are drugs, a few are over-the-counter (OTC) medicines or nutrition supplements.
  • hydrocodone - Now there are about six.
  • soma watson - I have a question though.
  • percocet side effects - I could give you a sob story about how my grandmother favored my older brother over me and liked to get me into trouble with my parents when I was a child, but that sounds too much like whining (and it would be to me.
  • vermox over the counter - In the brain, buprenorphine pries heroin from opiate receptors, binds tightly for two or three days, then produces just enough stimulation to relieve withdrawal symptoms.
  • zithromax - If an area that size had been destroyed anywhere else in the world there would be planes flying in relied and medical teams and all those things.
  • aldara warts - And if the chemistry doesn't straighten out enough, there are always drugs.
  • oxycontin discounted price - And don't forget, if you 'guys' ever have another Pearl Harbour or whatever, we'll be there, shoulder-to-shoulder, in your new fight against tyranny, with battle-hardened British Warriors already with years of experience fighting tyranny.
  • saredutant - But all I ever hear is only her heart-rending lonely: baaaa.
  • viagra drug information - In New York, 36,000 people are on methadone.
  • fioricet drug - You're a nurse, you already know that in vitro is a miserable experience, even for a woman without PCOS.

- 20:16 - Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 17.09.2005.

obavijest ukratko.

Ehm nije da sad zelim ispasti egoist pa da kazem da netko ovo mozda i cita. Ali ipak ako i cita samo da kazem da je razlog ovog izbivanja visednevnog s bloga moj boravak u toplicama :)

Pisem za 2 dana ponovno.

  • asthma medicine singulair - There is life after a Nervous Breakdown (so called) or as I would say 'Neurasthenia'.
  • acomplia rimonabant - Prempro/Premphase (conjugated estrogens/medroxyprogesterone acetate tablets) (conjugated estrogens tablets, USP) Audience: Reproductive healthcare professionals FDA and Wyeth revised the prescribing information to include a boxed warning, which states that estrogens and estrogens plus progestin therapies should not be used for the prevention of cardiovascular disease.
  • side effects of avodart - Because of its tentative approval by FDA, this Aurobindo version of Abacavir solution will now be available for consideration for purchase and use outside the United States under the President's Emergency Plan for AIDS Relief (PEPFAR).
  • valium xanax - I recently added Viread to my regimen, but my viral load can't seem to drop below 50!
  • clonazepam online - Then when a new med comes along you just add it to the table which is joined to the cptMeds table in the query.
  • xanax - Even better would be to have a table of the meds and a flag of which ones are antiviral.
  • dianabol reviews - He got his name in several papers and he got interviewed on several radio stations.
  • percocet side effects - DDC was initially synthesized under an NCI grant by Dr.
  • lamisil - You might do this by building up the queries.
  • fioricet tablets - First create and save a query that identifies everyone that has had what you wish to eliminate.
  • imitrex coupons - Combivir Lamivudine/Zidovudine Kshs.
  • lasix drug information - Liprolog INN: Insulin Lispro (Rev.
  • acetaminophen w codeine - CATIE News - Can ginseng help suppress HIV?
  • cheap zolpidem - However, N-O-W, if you develop the EXACT same disease AFTER going on HAART, you are now said to have IMMUNE RESTORATION DISEASE (IRD)!
  • diflucan thrush - European Commission President Jose Manuel Barroso Thursday pledged 100 million euro about 134 million U.
  • buy vicodin - This is the age of science and toy-time is over.
  • zolpidem tartrate - It is evident that since the elapse of 2000 CE, Y2K and Jubilee 2000 there is with regards to the fidelity of undertaking of an oath as declaration of religious belief (ie.
  • loss propecia - My viral load is dropping, but so is my weight.
  • xanax - Now, having become undetectable after eight or so regimen changes due to side effects, my doc no longer believes the treatment will preserve my immune system and sests I stop completely.
  • antibiotic alternative to keflex allergy - Liver Damage Liver damage is most common with Viramune and the protease inhibitors.

- 01:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.09.2005.

Ophodnja....

Nakon sranja kod "wadija" i jos narednih tjedan dana valjda je papirologija konacno dosla na obradu tako da su zasluzni za zarobljavanje ovece kolicine oruzja i opreme dobili tri dana postede od svih zadataka sto je bilo jebeno dobro jer u principu smo mogli opijati se,zajebavati,zderati i ne raditi nista. To smo vrijeme trebali dobiti kao slobodno od slijedece nedjelje. Probudio se na strazu i pomislio ah jos samo 3 dana...nismo mogli docekati jer su nam zivci vec svima bili manje vise sjebani. Gdje god pogledas pijesak,crnci,vrucina,....kod tog jezera kontas biti ce nekakvo osvjezenja ali vraga tone komaraca. Sanjali smo o ta tri nesretna dana mislili smo otici do glavnog grada,tamo ima europljana,bijelaca itd...ja sam kontao svratiti do sveucilisnog kompleksa i slicno.

MEDUTIM

Nakon sto sam zavrsio sa strazom i otisao na pocinak u kontejner je uletio dezurni i rekao da odemo do centra (sredisnja zgrada...a.k.a zapovjedni centar). Jer kao traze mene....otisao sam tamo i otkrio da su pozvani i Levy i Gostan...kao i jos 7 drugih likova koje sam slabije poznavao. Vec smo kontali koga smo vraga sada napravili i to. Nakon 15-minutne govorancije koji kurac ovdje radimo lik nam je rekao da smo mi najbolji vojnici koje trenutno ima na raspolaganju (standardni govor prije nego sto ce netko dobiti sjeban ili naporan zadatak). Frajer je rekao da idemo u Djibouti,zatim da pratimo konvoj humanitarne pomoci koji se krece prema somalijskoj granici. U biti ne previse tezak zadatak jer do granice i nije bilo tako daleko....ali je trebalo ici do glavnog grada,cekati da se jebeni kamioni okupe...takoder mi smo bili samo mali dio pratnje jer je uz nas islo i jos 20 vladinih vojnika blago nama...Natovarili smo dva Panharda (oklopna vozila potpore) i pregledali ih skroz jer su vozila bila potpuno nova. Cijelu noc smo skidali neka sranja s njih (zamislite oklopno vozilo ima plasticni zatvarac za gorivo) sve smo to poskidali i zamijenili,sklonili smo naravno i kanistere goriva s vanjske strane (prosle godine su frajeri pogodili kanister i vozilo se rasulo 300 metara okolo...4 ljudi poginulo). Sa sobom smo nosili puske,svatko po 12 okvira municije,100 litara vode te hranu za 1 dan,radio stanicu i jos neke pizdarije. Kad smo napokon krenuli otkrili smo da su vozila ipak preteska tako da smo razmontirali s njih jos strojnicu,rezervne gume,sajle,brtvu kao i motor od amfibije.....vec je narednih urlao da koji kurac radimo da cemo sve sjebati. Ali to je pravilo u pukovniji sam se za opremu brines. Filtere za pijesak je trebalo provjeriti i sve ostalo....a vozila jos nisu bila vozena. Kad smo napokon sve namjestili vec je mrak pao. Ipak smo se uputili...Djibouti ima manje od 200 kilometara asfaltiranih cesta. Naravno nasa nije bila takva...ipak bilo je zabavno piciti makadamom po mrklome mraku dok crnje i beduini okolo s cudenjem promatraju 10 ludjaka kako urlaju i pjevaju u mrklome mraku. Ugodan je osjecaj biti u zasticenom,zatvorenom klimatiziranom iako pomalo skucenom vozilu i pricati pizdarije. Osjecas se nekako ne znam nadmocno iako jedan armbrust ili nesto cak i slabije bi definitivno poljuljao toliko povjerenje u to vozilo. To se srecom nije dogodilo.

Kad smo napokon dosli u grad patrole su bile posvuda....ufurani frajeri s sljemovima,opremom i pizdarijama su hodali okolo i terorizirali klince koje je bolio kurac za vojsku,ratove,sverc i slicno. Kad smo stigli smjestilo nas je u diplomatsku cetvrt u zgradu bivse kasarne koja je sada sluzila kao spremiste hrane i kantina za oficire vojske djiboutija. Naravno izasli smo van do nekog restorana i cijelog niza kafica koji su radili svako vecer. Zivost je bila pomalo nestvarna...iako smo interni dogovr imali da se vratimo do 2 u jutro jer se iza podne krece sutra zadrzali smo se do skoro 4. Vecina se frajera ponapijala i izgubila na sve strane. Levy je nestao nakon 20 minuta....ja i Gostan smo bauljali u polupijanom stanju po nesredenoj cesti. Oko 4 smo svi bili u kasarni...svi se probudili oko 10 u jutro...tusiranje,prezderavanje,zadnji check-up opreme i vozila sve bilo ok. Put odgoden za 19 sati na vecer....popizdili smo. To je znacilo putovanje u predvecerje i po noci sto je bilo zajebano jer po noci nigdje izuzev u glavnom gradu nije bilo sigurno. Vojnici su stigli oko 18 sati....konvoj se sastojao od 27 kamiona,2 panhard oklopna vozila te jos 2 panhardova oklopna "troop carriera" te pat toyotinih land-cruisera u kojima su svima bili smjesteni vladini vojnici. mi smo se rasporedili na pocetku i na kraju. Gostan i neki Farneruud su bili zapovjednici konvoja,oni su bili za radio stanicom u land-cruiseru u sredini. Konvoj je napokon krenuo tek u 21 sat. Nakon oko 50 minuta voznje koja je protekla prakticki bez ikakvih problema treci kamion s vrha je odletio u vrazju mater. Ljudi moji koje se onda sranje dogodilo....svi crnci,vozaci,ma svi su poceli pucati na sve strane u svim smjerovima uz urlanje,zavijanje sirena kamiona,upaljena svijetla.....ma jebena katastrofa....nesto neopisivo. Nije bilo teorije da se tu nekon reda napravi. Levy je s panharda upalio mali reflektor i poceo traziti okolo...otkrili smo da je kamion pogoden direkt u kabinu...nakon sto smo uspjeli smiriti poludjene idiote koji su nam trebali biti kao ispomoc nabrzinu smo uzeli cesljati teren. Soferu iz kamiona kao i pratiocu nije bilo pomoci....od jadnih ljudi nije ostalo gotovo nista. Gostan je alarmirao glavesine da je konvoj napadnut...Iako smo trebali odmah po propisima dobiti zracnu podrsku u svojstvu helikoptera....na zalost receno nam je da je vrijeme lose i da helikopteri nemogu pomoci. Sporadicna vatra po konvoju se tada nastavila....oba panharda pucaju topovima po mjestima odakle su se vidjeli odsjaji od pucanja....neprijatelja je bilo barem dvadesetak...svi su nam bili s jedne strane i pucali po bokovima konvoja. Ni naocale za nonci vid nisu puno pomagale jer flashovi i vatra unistenog kamiona nisu niti malo pomagali kod toga (ako je tko ikada koristio naocale za nocni vid znati ce sto govorim).

Tad smo oba oklopnjaka postavili jednoga do drugoga dok su topovi tukli po neprijatelju....inace top tog vozila je strasno oruzje...poluautomatski je s automatskim punjenjem i ispaljuje izmedu 15 i 20 granata u minuti....strasno oruzje. Vojnike smo rasporedili sa soferima na zacelje konvoja,dok je manja skupina bila na vrhu oko tri prva kamiona i otvarala je jaku vatru iz strojnica i snajpera nasuimice po uzvisini okolo. Ja,Levy i jos 3 decka smo se odsuljali na skorz drugi kraj kolone i od tamo smo se probili na vrh wadija koji je bio tocno nasuprot wadija s kojeg su nas gadali. Tad smo ih vidjeli s ocalama kao na dlanu i u kratkih par minuta posmicali sedmoricu. Ostali su se razbjezali....cijeli je pakao nastao taj dan oko svega toga. Doslo je gotovo 500 vladinih vojnika,cijelo podrucje je izolirano gotovo 500 ljudi uhapseno i ispitivano....kaos totalni.

Mi smo na kraju zakljucili samo da su nas zajebali za onaj dopust...

PS: evo jedna fotka koju sam nasao na netu...ovako vam otprilike izgledaju patrole u urbanim uvjetima. E sad uzmite u obzir da vas nitko u toj drzavi ne voli. Jel bi vi bili uvjereni da vam se nista ne moze dogoditi da ste na mjestu dole prikazanog vojnika?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

PPS: ispricavam se sto je slika mala ali ako kliknete na istu pokaze se u punoj velicini na novoj stranici.

  • amputation due to phenergan in vermont - I forgot to ask this this weekend.
  • singulaire - Thanks, -Fish Look , It's eaither an Overdose, or its Not.
  • doxycycline side effects - Good luck with your new pills!
  • tramadol prices - I have a pager on the phone system here and I set it to vibrate whenever I need to remember something.
  • ritalin at cut rates - Sicherlich, es gibt auch negativbeispiele.
  • brand name - Spend time with your loved ones and with supportive friends who know you need to accentuate the positive right now.
  • viagra sale - Since I've not been able to remember to take Ritalin with any level of reliability I stopped it.
  • alprazolam - It's the responsibility of people who sell the stuff to make a big point.
  • stratus worldwide rimonabant - About 5 years ago I started feeling more and more pain in my legs, which caused me to walk less and less.
  • valtrex - Even now, if you're negligent enough not to pay attention to warnings and dose instructions, then you shouldn't be taking the relevant drug.
  • zolpidem 5 mg - Those freight trains were peeling so fast that the speediest surfers were having trouble keeping up.
  • viagra discount - Man, now that is an extreme exaggeration.
  • rimonabant dosage - It'll slowly rebalance out in the end.
  • best fioricet dosing advice for high - I took glyburide for some time, but was able to eliminate it when I lost weight and altered my diet.
  • depression strattera - Le Dr Jacobson a evalue que cette pollution supplementaire provoquerait environ 200 morts supplementaires par affections respiratoires a l'horizon 2020, dont plus de la moitie dans le bassin de Los Angeles.
  • free protonix - So, I've only been taking the AD med only about 4 times a week.
  • arab valium idnetification - I farmaci li vendono i farmacisti ed i supermercati abilitati.
  • all about tramadol doubtfully - Redacteur : Claire Notin, deputy-agro.
  • low cost sporanox - Self-incurred is this tutelage when its cause lies not in lack of reason but in lack of resolution and courage to use it without direction from another.
  • extra cheap carisoprodol - So, Bush is no better than Clinton.
  • order renova - Here are my thoughts.
  • clonazepam price - Levitra may help a man with ED get and keep an erection when he is sexually excited.

- 00:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 09.09.2005.

Levy i objasnjenja.

U postrojbu tek kad dodu ljudi nalete na jedan nered apsolutni i samo rasulo koje nadete svojim dolaskom mnoge ljude odbije od samog pristupa istome. Skup ljudi koji se medusobno tesko razumiju,gomila nabildanih ljudi svih starosnih dobi landra po prostorijama gundjajuci,pricajuci sebi u bradu i slicno. Moja prva misao je bila da ce ovdje tesko biti ostvariti nekakve drustvene kontakte. U biti to je tako prvih par mjeseci jer gotovo da nemas vremena za nista. kasnije vec upoznas ljude.....Ja sam se nakon nekog vremena najvise sprijateljio s prethodno spominjanim Levy-em.

Levy je bio iz izraela....decko je bio mladi od mene dvije godine,u potpunosti zanimljiv sugovornik i jako pametan momak. Njegov razlog dolaska je bio u principu taj sto je zavrsavanjem neke elitne skole u njihovoj vojsci uz doskolovavanje moze doci do dobrih polozaja u vojsci i slicno. Tip je bio nabrijan na vojsku,oruzje,...da to nije bilo normalno. U pocetku mi je zbog toga isao na zivce....nas smo dvojica bili medu boljima u brigadi u dosta stvari tako da je uvijek medu nama postojala neka zdrava konkurencija. Svaka vjezba je bila ispunjena konstantnim podbadanjima i slicno. Stereotipno je razmisljanje da zidovi mrze sve arape ali ovaj je bio hate-maschine. Cojek ih jednostavno nije podnosio....u potpunosti kao da je imao urodenu averziju prema arapskome svijetu,muslimanskoj vjeri i slicno. Oni su jednostavno svi za njega bili potencijalni napasnici i slicno. Ne znam kako bih to drukcije objasnio....bilo je s njim i smjesnih situacija. Naime vecina stanovnistva u Djiboutiju je muslimanske vjeroispovjesti. Tako dok smo nadgledali obucavanje njihove policije i slicno ovaj se uvijek bunio i slicno. Jedan dan smo im objasnjavali kako se postavljaju mine,sto treba raditi i slicno. Lik im je mrtav ozbiljan rekao da postave minu,svi se okupe oko nje i zatim da jedan stane na nju. Nevjerojatno nesto koliko ih covjek nije podnosio....nakon toga je dobio ukore,kazne,sranja itd....nije vise radio s njima i slicno. Izuzev tog rasizma bio je to relativno ok covjek. Ja otkad znam za sebe imam neko urodeno prokletstvo da pokusavam shvatiti zasto su neki ljudi jednostavno "takvi". Tako da smo cesto razgovarali o tome i slicno ali nikada nisam skuzio sto tog covjeka toliko motivira na mrznju istih.

Kod sukoba kod zeljeznickog mosta tip je hladnokrvno nas rasporedio (on je bio zapovjednik ophodnje) i donio odluku da posmicamo sve tipove ako se priblize. Eh sad moram nesto napomenuti.....u postrojbi je naredba svetinja...u dvije godine ljude istreniraju toliko da slusaju naredbe i toliko slusate price i citate o situacijama gdje su ljudi iz nekih moralnih pobuda odbili izvrsiti zapovjed ili ublazili djelovanje iste.....ljudi ne bi vjerovali koja su se sranja zbog toga dogadala. Ovaj nama kad je rekao da cemo ih sve posmicati tu vise nije bilo puno price....Jednostavno nakon toga na ljude gledas kao na gamad u nekoj videoigrici koju treba istrijebiti da bi se prosao nivo. Znam da mozda zvuci isfurano i okrutno ali jedino ako tako razmisljas neces se sjebati,nece te peci savjest oko icega ili ista slicno.

Naravno zdrav razum nalaze da bi trebalo pokusati ljude zaustaviti bez krvoprolica. Ali kad slusa price i imas dokaze oko slucajeva kada su ljudi pokusali biti humaniji u takvim situacijama i pokusati da sve prode sa sto manje sranja uvijek ljudi zaborave na drugu stranu. Ljudi koji su tu zivjeli su nas smatrali strancima,neprijateljima,kolonizatorima,...uglavnom mi smo bili crni u crno-bijelo filmu. I oni da su imali priliku nas koknuti a da nitko ne najebe jel tko gaji sumnje da bi propustili priliku? Nema sanse....ja se slazem da je njihova mrznja spram nas bila opravdana ali jebiga....tu sam i sto mogu. Taj put srecom je zavrsilo s minimalnim ljudskim zrtvama....ali to je bilo samo taj jedan put. Jer jednostavno to nije moja zemlja,frajeri imaju puske i idu raznijeti prugu koju bi ti trebao stiti. Pa nemozes im doci "decki ajd nemojte to ciniti"...Kuzim da bi me mozda zbog nekih stvari tada a i kasnije morala peci savjest definitivno. Ni danas ne kuzim recimo bilo je tone hrane u skladistima trgovackog sektora u glavnom gradu a u selima ljudi nisu imali nista,bilo je tone i tone brasna,ulja,konzerviranog mesa,mlijeka u prahu,...sve je bilo klasificirano kao humanitarna pomoc. U tisucu navrata sam prisustvovao spaljivanju hrane kojoj je istekao rok. Ali sve je to stajalo zakljucano i pod strazom a dijelilo se kao da bude pravedno svima. U prosjeku od 200 tona hrane,50 bi propalo,50 bi se preprodalo,50 je stajalo zakljucano kao rezerva a samo 50 bi bilo raspodjeljeno. To je prvi put da sam svojim ocima vidio zasto to sve propada. Ne zelim sada moralizirati to mi opce nije namjera ali te su drzave sjebane,gladne i jadne iskljucivo iz razloga jer to nama odgavara da bude tako. Tim drzavama vladaju lokalni gubernatori koji imaju vlastite milicije i oni su pravi vlasnici te humanitarne pomoci i znate kako vlada razgovara s njima? Dati cu vam primjer....napravljen je bio projekt izgradnje centrale kod jezera "Abbe" jer 90% drzave nema elektricnu energiju,uz centralu je trebalo napraviti i postrojenja za preradu i prociscavanje vode koje ima isto jako malo. Lova je za projekt skupljena donacijama iz vana. Drzava je platila projektanta,projekt je napravljen i sve....zapocela izgradnja necega sto je bilo na dobrobit svih u tom dijelu drzave. Medjutim lokalni mocnik se osjecao uvrijedenim sto drzava nije zamolila njega da se moze na njegovom podrucju to graditi (Taj isti je formalno nitko i nista....kriminalac). I nakon par mjeseci vec su zgrade podignute,radilo se i sve...naime centrala i dodatne stvari kao separatori,postrojenja za preradu vode itd bi otvorilo izmedu 200 i 500 novih radnih mjesta....cak se razmisljalo i o pretvaranju pustinjskog tla u plodno sustavom za navodnjavanje sto bi otvorilo jos masu dodatnih radnih mjesta....U mjesec dana ubilo projektanta,zamjenika direktora razvoja projekta,arhitekte par....pucano iz minobacaca na radnike. Pojavili se snajperisti u tom podrucju koji su pucali na kamione i vozila koja su vozila materijal tamo i slicno. Ubijeno u par mjeseci izmedu 100 i 200 ljudi radi projekta koji je bio za opce dobro. Takve je ljude trebalo dovesti u red i zbog takvog bezakonja je nas tamo tutnulo ali ni od nas nije bilo previse koristi jer nismo imali odrijesene ruke...

- 18:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.09.2005.

Info o prvim sranjima.

Preskociti cu neko vrijeme koje sam proveo gdje sam vec proveo da bih opisao dan koji se dogodio na danasnji datum. Naime nakon gotovo dvije godine pizdarija,povlacenja po poljima,beskrajnih treninga i slicnih pizdarija cijeli puk je dodjeljen "13e Demi-Brigade de la ****** *********" lociranoj u Djiboutiju. Eh sad par rijeci o samome Djiboutiu.

To je malena drzavica u kojoj Francuska drzava ima svoje interese u prvom redu iskljucivo zbog fenomenalnog strateskog polozaja. Sama drzava ima jako malo industrije,Uspjeva nesto u drzavi voca i povrca,Jedina vrijednost drzave je par rudnika,zeljeznicka pruga te Luka grada Djibouti koja je jedan od centara za razvoz i preradu nafte u tom dijelu svijeta. Takoder je to internacionalna luka za dopunu goriva za brodove itd...Nezaposlenost u toj zemlji varira izmedu 40 i 60 %. Zemlja u potpunosti ovisi o pomoci iz vana. Stanovnistvo je podijeljeno na Somali i Afar plemena. Ta dva plemena se medjusobno ne podnose sto je bio razlog civilnom ratu devedesetih godina. Rat koji je bio u hrvatskoj je prema okrutnosti i unistavanju koje se ovdje desavalo pravi piknik. Zemlju takoder okruzuju Etiopija,Eritreja te Somalija. Ukratko drzave s konstantnim sranjima u sebi. U zemlji su od zavrsetka rata aktivne brojne bande koje pljackaju konvoje humanitarne pomoci,dizu u zrak cijele kompozicije vlakova,ubijaju bijelo stanovnistvo,...Vlade padaju jedna za drugom,ukratko jedan veliki kaos koji pokusava obuzdati francuska vlada uz pomoc jedne pukovnije nekonvencionalnih vojnika.

Ukratko nesto slicno ovome infu smo dobili prije odlaska tamo. Usrali smo se ko grlice....jer u Djiboutiju je velik broj nasih suboraca stradao unatrag par godina. Par dana smo prolazili pripreme,slusali predavanja o zemlji,ljudima,obicajima,...sve je to trebalo popamtiti. Zadatci ce nam biti uspostavljanje punktova na vaznijim prometnicama,pratnja konvoja,osiguranje centara za distribuciju humanitarne pomoci,osiguranje luke,obucavanje jedinica policije i vojske,organizacija stalnih ophodnji,izgradnja povjerenja sa lokalnim stanovnistvom te eliminiranje neprijateljski nastrojenih elemenata. Nasa jedinica je dobila kao punkt podrucje oko grada "As Eyla" koji je slovio za jedno od jebenijih podrucja zbog cinjenice sto je blizu njega bilo jezero "Abbe" koje je bilo jednim djelom u Djiboutiju a drugim u Ethiopiji. Podrucje oko jezera je bilo u principu gusto raslinje i slicno. To je jezero bilo jedan od glavnih putova za krijumicarenje naoruzanja i to je trebalo prekinuti. Tako nam je barem receno.

Dolazak u mjesto je bilo nesto na sto nas nitko nije mogao pripremiti. Mislim stotinu puta smo gledali filmove americke o africi,trecim zemljama,anarhiji i slicno. Na ovakvo nesto definitivno nismo bili pripremljeni. U trenutku kad smo dosli bjesnila je pjescana oluja,,,,svi smo imali naocale za tu situaciju ali nemoguce je bilo nesto raditi po takvome vremenu a oni koje je trebalo pohvatati su navikli bas na takve uvjete. Helikopteri su nam cijeli dan dovlacili materijal za izgradnju kampa,strojeve,agregate,...Inzinjerci su prije poravnali teren,posijali mine okolo,dovukli kontejnere i slicno. Nakon par dana kamp je bio gotov. Kamp je bio smjesten na periferiji prethodno spomenutog gradica. Kamp se sastojao od vise nastambi za zivot,velikog rova oko cijeloga kampa,par bunkera,tornjeva,piste za helikoptere,zapovjednog centra,radarske jedinice te klinike. Sve smo ucvrstili rasporedili reflektore,senzore i slicna sranja,4 velika spremnika svaki za po 4000 litara vode su bila smjestena na sredini kampa djelomicno ukopana i zasticena,veliki agregat i sistem za rashladivanje istih je bio odmah pokraj. Svaki kontejner je bio dom za 12 vojnika,klimatizirani i relativno mali ipak su nam pruzali kakvu takvu sigurnost i lijepo rashladeno mjesto za odmor. Svatko je imao oko 40 kilograma opreme sa sobom koju je trebalo smjestiti u relativno malen prostor. Par dana je trajalo privikavanje i slicno tako da smo se s mjestom i svim upoznali odmah nakon toga. Proveli smo u kampu jedno 20 dana i onda su se pocela sranja dogadati. Ja i jos 4 tipa smo drzali bunker koji je nadgledao most pokraj jednog "wadija" preko kojeg je isla zeljeznicka pruga. Taj most je bio miniran 8 puta u zadnjih dvije godine i to se vise nije smjelo dogadati. Most je bio okruzen natpisima koji su lokalnom stanovnistvu davali na znanje da ce biti upucani ako se budu motali tuda. Garonje su u principu to prihvatili bez pogovora jer su manje vise s vremenom skontati da je nasa postrojba puna ludjaka koji ne vole odvise riskirati. Cuvanje mosta u startu je predstavljalo veliku dosadu do jednog dana na tocno danasnji datum.

Tog je dana sve pocelo normalno imali smo smjenu od 12 sati od 18 sati popodne do 6 u jutro. U pocetku je sve bilo ok...pomalo smo se vec navikli da se tu nikada nista ne dogada. Moja ekipa se sastojala od mene,Gostana,Levy-a,Hipp-a i Svena. Mjesano drustvo od 3 francuza,jednog izraelca i hrvata. Skompali smo se bili jos na farmi i sve je manje vise bilo ok. Ja,Gostan i Levy smo ostali na bunkeru,sjedili smo na sve strane pomalo cak i bezbrizno...cak smo i cigare zapalili (strogo zabranjeno po noci). A Hipp i Sven su bili u ophodnji...u slucaju sranja trebali su nam se javiti na motorolu. Nakon desetak minuta sto su otisli dotrcali su obojica zadihani i uzbudeni i rekli nam da grupica od desetak naoruzanih ljudi se krece preko "wadija" prema mostu. Koji je to sprint bio...svi su poletjeli po oruzje i brzo se rasporedili oko samoga mosta nasuprot smjera kojim su dolazili. Imali smo cvikere za nocni vid pa smo ih lijepo mogli vidjeti....9 tipova je bilo,svi naoruzani ruskim jurisnim puskama. Nisu se opce trudili da se prikradaju valjda su mislili da tu nema nikoga. Mi smo ih cekali da se priblize...vec smo bili nacisto ako se bas priblize mostu da ih sve poskidamo. Medjutim tipovi su stali nekih 100 metara od mosta,neki su zapalili,okupili se u krug i nesto razgovarali. Mi smo to gledali prvi tren a onda smo ih okruzili. Frajeri nas nisu ni skuzili kad je flash uletio medu njih,Levy i Gostan su bacili jos dva....urlanje,trk na sve strane,sve ostavili za sobom...Levy je jednoga upucao ali su ga ovi valjda odvukli jer smo vidjeli samo malo krvi poslije kad smo tu prebirali. Mi nismo mrdali jer nismo bili sigurni jel ih jos ima a nakon nase dojave konzerve (okopljena pustinjska vozila) su ionako procesljale teren i uhvatili nekih dvadesetak ljudi i onda su od nas ocekivali da prepozbnamo tu nekoga. O tome naravno nije bilo govora pa bio je mrak bokte. Kad smo se vratili u kamp na raportu je frajer urlao na nas da smo se ukenjali,da nismo postupili po propisima,da nismo nikoga zarobili,da ovo da ono. Doduse to nije znacilo da smo zasrali jer je doticni idiot uvijek urlao na sve i nikada nije bio zadovoljan. Nakon par dana su pronasli frajera mrtvoga koji je umro od ranjavanja u plucni kos. Nakon obdukcije je pronaden metak kalibra 5.56 ispaljen iz puske "famas" nasega Levy-a. Ipak smo pogodili nesto....medu stvarima koje su frajeri odbacili smo pronasli 12 kilograma poljoprivrednog eksploziva,6 pusaka AK-47 te puno tromblonskih mina,baterija,cuturica s vodom i slicno....sve navedeno je ukradeno tog popodneva iz policijske stanice 60 kilometara sjevernije u policijskoj stanici u nekom selu. A da nitko u napadu na policijsku stanicu nije stradao. Naravno da nije....oni su to uvijek radili u dogovoru. Mi ih naoruzamo oruzjem i opremom,oni to prodaju ekstremnoj rodbini te nama naseru da su napadnuti ali da bozjom providnoscu nitko nije poginuo....i onda sve nanovo.

Bas je bio ugodan uvod u cijeli asortiman sranja koja ce uslijediti...

Da ne ispadne da je moj boravak u prvih par mjeseci bio u potpunosti morbidan je bila i cinjenica sto sam u luci glavnog grada upoznao par mornara sa hrvatskog broda cija ima ipak ne bih spominjao. Ali reci cu da su bili dubrovcani i da su mi bili izvor vijesti u narednih par dana. Takoder sam od njih dobio 10 steka cigareta,tonu cokolada,par gajbi piva i jos neke gluposti sto sam u potpunosti iskoristio za podizanje svog rejtinga u pukovniji jer su cigarete bile u prvih par tjedana ceste kao snijeg :)

Po tim tipovima sam takoder poslao masu pisama kuci,par fotografija,neke pizdarije sto sam kupio u tom djiboutiju i slicne stvari. Sve su mi odnijeli majki kad su dosli kuci,cak su ju posjetila ova dva,odnijela sve,ispricali joj kako su me upoznali i sve to. Dali joj fotke (na kojima sam bio ja i par frendova iz postrojbe u boksericama i svi masemo) to je bila fotka prva zajednicka :) htio sam poslati nesto manje vise miroljubljivo i zafrkantski nastrojeno jer ono...sto vise nesto izgleda bezazleno lakse je to prihvatiti kao neku vrstu glupavog zanimanja i slicno. Ne znam kako bih drukcije to opisao. Takoder stekao sam dobrog prijatelja u pravoslavnom sveceniku iz makedonije koji je zivio i radio u samostanu u misiji u Djiboutiju....Inace ta misija je nesto najneobicnije sto sam vidio jer su u njoj zivjeli i pravoslavni i rimokatolicki svecenici...u odvojenim prostorima doduse. Ali su i jedni i drugi manje-vise djelovali zajednicki. Naime za vrijeme gradjanskog rata postrojba je na podrucje tog kompleksa koji je prije rata bio sveucilisni kompleks u izgradnji smjestila svecenike,trgovce,mornare i ostalo bijelo ugrozeno stanovnistvo da bi joj ih bilo lakse zastiti. To je bio pomalo samoziv pokusaj naime crnce se pustilo da se kolju medusobno a postrojba je stitila lucne instalacije,vaznije zgrade,povijesne spomenike,glavni grad i kampove. Ostalo sve je bio divlji zapad...

- 01:26 - Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 06.09.2005.

Ne razmisljam hodajuci.

Iskreno slijedeci mjeseci nadovezajuci se na prethodne opise su bili poprilicno zamorni. Od ispitivanja,stalnih sikaniranja i stalnoga urlanja moral kod vecine ljudi je pao na nezavidne grane. O depresiji koja se prosirila medu svima necu ni govoriti. Svi su bili nabrijani,zivcani...pola je ljudi po noci bilo budno...tupo bi gledali u strop s vjerojatno istom mislju u svacijoj glavi "koji je ovo kurac meni trebalo". Sto je stvarno sve nas sjebalo je bio odlazak na "farmu". Dakle takve torture niste u zivotu dozivjeli. Sve se svodi na rad oko te jebene farme,popravljanje,trcanje oko nje,vjezbe i slicna sranja. Nikakvoga smisla to nema apsolutno ali se moralo raditi. Podijelilo nas je u desetine i svatko se brinuo oko svoje farme i slicno. Mjesec dana smo tamo proveli. Vec smo mogli i pisati kuci te cak i telefonirati. Majki sam pisao svaki tjedan vec redovito. Naravno pismo je moralo proci cenzuru da ne bi ispalo da pisem o necemu sto se dogada ili sto radim. Pisao sam joj o svojim razmisljanjima te o nekim stvarima iz proslosti kod kojih bih sada drukcije postupio. Kako mi je majka falila....sve to prokleto drustvo,stari,rodbina,zenske ma nista mi nije falilo kao majka. Sjetio sam se stotinu puta kako bih ju negdje vozio a ona bi voljela slusati radio i pjevati na zadnjem sjedalu. Zapravo to mi je bila jedna od ljepsih stvari u mom cijelom vremenu koje sam proveo kod kuce. Od konstantnih tortura kojima nas je stari podvrgavao jedino veselje mi je bio majkin vedar duh,njen smijeh,pjevanje i sve sto je islo s tim. Majka je bila nesretna zbog moje odluke da dodem ovdje ali me je i shvacala. Ubijale su me te misli vecinu dana...ali ujedno i pomagale. Kad mislis na nesto sto si zajebao stid ti ne dozvoljava da napravis novo sranje u nekoj vjezbi. A iz stida se rada agresija i volja....pa same te stvari su isle bolje same od sebe.

Kad je farma zavrsila imali smo citav niz predavanja o tome sto bismo mogli raditi,gdje bi mogli ici i slicno. Morali smo popuniti nekakav upitnik. Ja sam zaokruzio da bih volio postati vojni inzinjer. Stalozenije zanimanje u ovoj postrojbi a i zahtjeva koliko toliko razmisljanje. Dobio sam naravno odbijenicu bez obrazlozenja te sam dobio kaze "po vasim tjelesnim karakteristikama" me stavilo u navalno padobransko-desantno odjeljenje.

SKOKOVI.

U postrojbi je svatko morao barem 6 puta skakati padobranom od cega je jedan skok bio nocni. Naravno ovo nocni se nije odnosilo na sve nego samo na desantne jedinice,inzinjere,snajperiste...i slicno. Prvi skok....sto da kazem doslovno je bilo umrlo govno u meni. Skakalo nas je 30...u parovima se skakalo u intervalima od dvije sekunde pa opet 4 sekunde do novog para. Nakrcali smo se u golemi "hercules". Sto se avion vise penjao osjecao sam sve vise i vise paniku u sebi. Za partnera sam dobio tipa koji se zvao DeBijous. Frajera to opce nije diralo samo me gledao kako zelenim i smjeskao se. Kad se pojavilo crveno svjetlo rekao je da iskacemo za 10 minuta. Poceo sam se lagano tresti. Tip je odnekuda izvadio nestle cokoladu i dao mi komadic. Pojeo sam u hipu i nastavio se tresti. Rekao mi je da jednostavno brojim do 7 i pol i povucem padobran. Ako ne osjetim trzaj da povucem nakon jos 3 sekunde drugi. Postavilo mi se pitanje samo po sebi sto ako se drugi ne otvori al me preduhitrio i rekao da se u legiji to jos nije dogodilo. Popeli smo se na zeljenu visinu. Svi smo se poredali u liniju...mi smo skakali treci. Upalilo se zeleno svjetlo...krenuo je prvi....drugi....ovaj idiot je skocio....ja odmah za njim. Mislio sam da sam gotov...plakao sam a suze mi nisu isle. Prepustio sam se da se popiskim u hlace ali nista nije izlazilo. U zivotu svome se nisam toliko usrao od necega. U glavi sam brojao i povukao. Koji jebeni trzaj....mislio sam da ce mi ramena odvaliti kako me povuklo prema gore. Naglo sam usporavao i onda sam lagano poceo lebdjeti u zraku. Psovao sam sve moguce stvari kojih sam se mogao sjetiti (Kasnije su mi rekli frajeri da sam iz aviona nepravilno skocio i da su mislili da sam glavom tresnuo o metal). Pad je trajao dobrih desetak minuta vise-manje. Koji osjecaj majko mila...sve pod tobom ravno nevjerojatan osjecaj koliko se daleko vidi s te visine na desetke i desetke kilometara uokolo. Prizemljenje je bilo ok...Na tlu me cekao DeBijous...potapsao me i rekao "really good". Prva jebena pohvala odkad sam tu....onda sam se okrenuo i ispovracao. Ostali su sletali na sve strane uokolo. Navodno smo jedino ja i jos dva frajera pogodili "landing zone". Predobro iskustvo. U narednih par dana odvalili smo jos 5 obaveznih skokova. Onda jos 4 pod punom ratnom opremom te cak 2 nocna. Sve je proslo u najboljem redu. Vec sam dobio bio niknejm u slobodnom prevodu "tvrdoglava mazga koja nikad ne zasere". Nazvao sam staru uskoro i rekao "mama skakao sam padobranom" ispitivala me do iznemoglosti te kako je bilo,te jeli opasno i svasta jos. Po prvi put odkad sam dosao tu osijecao sam se lijepo....a to nije mala stvar.

- 00:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.09.2005.

Gol kao od majke roden...

Nakon nekog vremena provedenog na doticnom mjestu skuzio sam da relativno lako podnosim konstantno maltretiranje,namjerna budenja u sred noci,polijevanja vodom,urlanja i slicno. U biti cijeli zivot mi svi govore da sam glup kao i onda tako i sada koristio sam bogom dan dar prilagodbe zivcanoj osobi....ili jednostavnije "na jedno uho uslo,na drugo izaslo". Probudili se u 5 i 15....zapravo probudi te muzika u kojoj neka krestava baba pjeva nekakve pjesme koje nitko nije kuzio. Prva stvar u jutro sto sam primjetio je bilo da je netko bio po noci u sobi i ostavio smotuljak svakome ispred kreveta. Smotuljak se sastojao od trenirke,praha za brijanje,plasticnog zileta,malog konopca,kljuca,lokota,sapuna i kondoma te natpisa na engleskom "always carry around"....ha dobro. Svi navukli trenirke koje su fakat debilno izgledale...i tako izisli na hodnik. Tamo gomila ljudi itd da ne nabrajam sve te dosadne pizdarije (tusiranje,dorucak,...). Zanimljivo je bilo da nam do tog trenutka nitko nista nije rekao...sve upute sam dobio od plavooke djevojke i razglasa. Sada smo po prvi put vidjeli ljude jel...Dosli smo na krug posut crvenom prasinom kao od cigla kod nas....na podu su bili vojni ranci. Na sredini je bila velika vaga. Kad sam stao pokazalo je 92kg...sto je lik uredno zapisao i vratio me u vrstu. Nakon toga su nam rekli da uzmemo rance....i onda nam je frajer stavljao kamenje unutra. Ja sam zbog kilaze dobio 18 kilograma cigli u ranac. Nevjerojatno....dobio sam i stopericu,cuturicu s vodom te rucnik. Sve nas je poslozilo i onda su nam odveli kamionima na neku poljanu gdje su nas iskipali i pokazali na vrh nekoga brda koje se naziralo u daljini u magli. Reklo nam da do podnozja njega ima 8km da je cesta makadam i da imamo sat vremena da dodemo do tamo. Tip se nasmjesio pogledao nas i mahnuo.....i otisao.

Jednom kad kliknes stopericu nema nazad....koji je to run bio. A pojma nemas koji kurac trcis doduse objasnili su tko ne uspije ide kuci. U pocetku je bilo to okej. Ali kasnije kad su pocela kamenja rezati,udarati,sklizati....to je iz obicnog testa preraslo u religiozno iskustvo. Mislim dozivljaj je biti medu 80 ljudi i onda svi psuju na drugom jeziku. Nakon nekog vremena skupina najboljih medju kojima sam bio i ja se odvojila od ostatka. Tad se meni dogodilo veliko sranje jer mi je ranac nazad puknuo. Kamenje poispadalo....po nogi palo,udarilo na sve strane. Nitko nije mi htio pomoci...pa sam rucnik uzeo provukao kroz dva klina od ranca te povezao onom uzicom,natovario sve kamenje nutra i nosio u rukama i tako trcao. Ubio sam se ali sam uspio stici cak 7 minuta prije isteka roka...kad sam dosao ocekivao sam djelomicno kao u "oficir and a gentleman" da ljudi pljescu,navijaju itd....medjutim svi su polumrtvi lezali oko kamiona,kamenje na sve strane. Pitam vode a frajer mi kaze imao si litru kad si krenuo trebao si stedjeti. Nevjerojatno jebote.....no dobro...od 80,sedamdeset i pet je stiglo u roku ostali su eliminirani i to je bilo to. Kad smo se vratili u kamp morali smo donijeti torbe i sve stvari na stol istresti.....Oduzeli su mi putovnicu,walkman i kazete,novcanik (ostavili su mi lovu),osobnu kartu,civilnu obleku,marte,tenisice,hlace,koznu narukvicu sto mi je bio podsjetnik na bivsu,neke knjigice,i jos neke gluposti. Ostavili su mi 3 slike,neseser za osobnu higijenu,lovu,rokovnik,kemijsku olovku i steku cigareta. U biti 90% su mi stvari oduzeli...kasnije mi je dosao frajer koji je bio tamo na toj probirci i vratio mi onu koznu narukvicu,dao mi neki kljuc i rekao da je to od kazete gdje su privatne stvari pohranjene ali da ne mogu to dirati i to. Dobio sam 4 uniforme,2 radne,2 trenirke,1 kabanicu,2 sljema,2 para cizama,jedne tenisice,jedne all star tenisice,relativno veliki broj carapa,debelih sokni,donjeg rublja te vunenu kapu,sal i jos neke gluposti. KAOS....kad sam ta sva sranja navukao na sebe izgledao sam sam sebi debilno no dobro. Dobili smo i novi raspored spavanja. Sad smo bili samo po 4 u sobi. Soba je bila velika nekih mozda 30 kvadrata. 4 kreveta,veliki stol u sredini,4 ormara,malo kuhalo i jedan radni stol. Pomislio sam nije ni toliko lose. Cimeri su bili jedan amerikanac,jedan crnac i jedan isto crnac ali francuz. S amerom sam se odmah skompao ali ova dvojica su bili nekakvi osobenjaci premracni cak i za moje poimanje stvari. Doznali smo da ne mozemo telefonirati te niti slati pisma prvih dvadesetak dana ali nakon toga ce nam to biti omoguceno. Dobili smo rijecnike te nekakve papire koji su nam govorili o tome gdje ce nam lova za sve ovo sranje biti poslana itd. Nakon toga isli smo do psihijatra (opet) kod kog smo morali odgavarati na veliki upitnik zasto smo tu,sto zelimo postici,koji su nam zivotni ciljevi,...to smo sve pisali na materinjem jeziku. Nakon toga bilo je vecera....koja vecera majko mila. Krompiri,meso,maslac,tone kruha,naresci,pastete,povrce,kolaci,....nevjerojatno nesto. Nazderali smo se kao prasci svi,bilo je povecerje nakon toga. Mozes ali nemoras spavati...naravno ako ne spavas sutra si najebao. Ja sam spavao....pametna odluka jel...Malo mi je neobicno bilo kako nitko ne prica o zivotu koji je ostavio za sobom. Ali kad sam promislio o sebi i nisam imao puno toga za reci...ili jos bolje nisam imao sto za reci cime bih se mogao pohvaliti jel. Mislio sam da je manjue vise kod svih isto. Amerikanac se zvao Joshua,seljacina mi je bila prva pomisao nakon par recenica s istim. Sto da kazem...tipicni amer,nadobudan,ufuran,i sve sto uostalom ide s tim. Prvo vecer nam je svima rekao da nikada nece moci seviti jer mu se kita nemoze dignuti jer mu je pozar sjebao zivac....Prvi put da smo se ja i crnci razumjeli iako ni rijec nije bila progovorena....nego vise onaj pogled koji kaze "koju kurac on nama ovo govori"...cak je na nagovor francuza skinuo gace....(nisam gledao). Ovaj jedan crnac je bio ogroman covjek na visinu od oko 180cm je imao oko 130 kilograma. Koja mrcina mi je bila prva misao. Takva gromada bi definitivno mogla naci posao u svojstvu zastitara,policajca ili pitaj boga cega nije mi bilo jasno sto ovdje radi. Nisam ga pitao odakle je al sam bio siguran da nije iz etiopije :) . Onda smo razglabali malo o mojoj koznatoj narukvici,o curi bivsoj i svim sranjima vezanim uz to. Naravno nisam bas htio o tome razgovarati s neznancima kojima ni ime ne znam ali opet...biti ce vremena. Zasad je sve bilo manje vise ocekivano.

- 14:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 03.09.2005.

Uvertira.

Za poceti nesto novo covjek treba razlog.

Da bi nesto novo bilo "novo" taj razlog morao bi biti hmmm revolucionaran ili barem zanimljiv. Ja nemam ni jedno niti drugo. Otvaram ovo ne jer mi je dosadno,jer svi to rade,jer zelim da me shvacaju svi kao "joj gle dubokoumni stratinar koji voli pisati" nego jer imam volje za to.

Osvrt u blogu bi trebao biti na sto? Nemam pojma vidjet cemo jel.

Smatram da je ovo dobro raditi onako manje vise po pitanjima i odgovorima. Postaviti cu sebi jedno pitanje. Di sam fulao? Hmmm odgovor nije laganini. Valjda sam specificna sjebana osoba kao tisuce drugih pojedinaca da sam se uvalio u sto sam se vec uvalio jel. Who am i? Laganica od odgovora....Hrvat,Kroat,Kravat,Cow,Joso,White,Lemon,.....kako god. Miljarda nadimaka za mene jednoga. Najvise odgovara hm Lemon. Eto...

Ja sam Mr Lemon. Usao sam u trece desetljece zivota i prezirem ljudski rod. Nije nesto novo svi to kazu kada tada. Doduse razlozi su uvijek isfurani. Moj razlog je sto sam 7 godina proveo da sam cinio nesto sto mi se u pocetku cinilo ok....nesto kao pa idem probati hrana,posao,dobra lova. Ponuda ko u prici....otezavajuce okolnosti dobroga posla bile su. Nekonvencionalno radno okruzje,mrzovoljne kolege,uzasna radna obleka e i mogucnost da ostanem bez glave u svakome trenutku. Usosio sam se jelda? . Koji je to zajeb bio....a sve sam sjebao s jednim jednostavnim potpisom. Koliko je sokantna cinjenica kako kad napises ime i prezime na komad papira kolko to moze sjebati tebe i sve oko tebe. Istinabog nisam imao koga manje vise sjebati.

Danas za temu uzimam taj papir....

Prvo je bilo na papiru u nedoslovnom stilu. Od trenutka kad ovo potpisem sluzim tome i tome na vrijeme koje je naznaceno na drugoj stranici. Ok pomislih to se moglo nesto i ocekivati. 6 mjeseci probnog rada....hajd rekoh nisam po prvi puta u zivotu na probnome roku......dalje je islo ono sto me mozda trebalo ponukati da razmislim al rekoh jok. Ko te jebe svima cu dokazati da nekoga kurca mogu zavrsiti.

Pisalo je dalje sve razloge zbog kojih me se prima...a onda zasto bi me se moglo odbiti rece u tri kratke crtice.

-Nezadovoljavajuce zdravstveno stanje....Pomislih u trenutku ma zdrav sam ko dren.
-Iz nekog razloga nemogucnost obavljanja zadataka za poslodavca.....kako da to odmah ocijenim jebote? Pa tek sam dosao...valjda ce mi reci sto misli...
-Nemogucnost prilagodbe.....e ovo sam bio ziher siguran da ce me diskvalificirati.

Sve sam procesljao....mlada djevojka s druge strane stola me vedro promatrala lijepim nemirnim plavim ocima i na losem engleskom mi rekla gdje da potpisem. Prije nego sto sam stavio prst na papir jos me jednom pitala..."are you sure"....."fuck yeah". Nasmijala se cura. Stavih paragraf.....Prosao testove,medicinske,psiho,izdrzljivost....dobio obleku,dobio klopu,stavilo me u sobu sa sedmoricom drugih likova. Nitko ne zna hrvatski,moj engleski je cisti engleski s pinkicom irskog. Zasluga dvogodisnjeg sluzenja u svojstvu kuhara na irskom trgovackom brodu. Smjestio se na krevet u kutu. Nitko s nikim ne prica...svi sute i gledaju u plafon. Picku materinu...valjda nece stalno tako biti. Prvo pravilo sam prekrsio isto vecer....prosvercana poruka. Na brzinu uturena u sanducic. Jednostavna poruka u jednostavnom pismu.

Mama stigao sam,prijavio se,nadam se da se nisam sjebao...pozdravi sve kojih se tice. Voli te tvoj sin....



- 01:52 - Komentari (8) - Isprintaj - #