Trebate mi.
Srce mi pukne za komadić svaki put kada netko od vas obriše svoj blog. Ja vaše blogove i naposlijetku svoj, smatram utočištem. Tamo gdje ste kao djeca voljeli pobjeći od svijeta, sjedili biste i sami se igrali. Ovaj svijet je moja igračka s kojom se volim sama igrati, bez svijeta... Previše toga mi se dogodilo.. Trebate mi. Trebaju mi vaši komentari, želim da mi kažete da će sve biti u redu. Da će sve biti dobro. Da ću ja biti dobro. Da će život biti dobro... Trebam vas. Sve vas. Sve vaše riječi. Želim da mi svi napišete da će biti u redu. Da ću preživjeti život. Previše toga se bojim..grči mi se grlo. Vratite mi se, ne želim da budem sama i u ovom svijetu. Ovdje, ste vi moji prijatelji. Ne mogu bez vas. Nitko od vas me ne zna, ali svi me znate. Svi se znamo, ali se nikada nećemo upoznati. Možda se nebi ni usudili. Ali, ja vas toliko cijenim, toliko vam vjerujem, da bi bez straha stala pred vas i rekla vam tko sam.
Da se upoznamo, drago mi je, moje ime je Iris.
Potpuno prazna Iris..
Oznake: blogger, Pomoć, utjeha, život, odvratan život