|

Od najstarijih se vremena vjerovalo da demoni utječu na život i sudbinu ljudi.
U predkršćanskim vremenima su to bile dobre i zle natprirodne sile,duše pokojnika,nevidljiva bića i neka vrsta duhovnih savjetnika.
Kasnije su dobili atribute i obličja zlih duhova,vještica i vragova kojih su se ljudi iskreno bojali.
Demoni iz grčke mitologije doživjeli su metamorfozu od bića sličnih bogovima do zlih duhova,postojali su u podzemnim svjetovima i javljali se na poziv čarobnjaka prilikom obrednih crnomagijskih ceremonijala i obreda žrtvovanja.

U kršćanskoj demonologiji,demoni su anđeli koji su izdali svoju prirodu,ali koji nisu zli ni po prirodi ni po podrijetlu,već zbog toga što se ne pokoravaju vlastitoj prirodi.
Uopćeno je mišljenje da demoni predstavljaju personifikaciju zla i da čovjeka na okružuju samo noću,kada vrše napade i izazivaju noćne more i košmare,već uvijek,u svako doba dana.

Demoni mogu doći bez poziva da bi opsjedali duše nevjernika ili griješnika,ljudi koji su različitim nedjelima tijekom živvota "sagriješili" o ljudski moral i nebeska pravila.
Da bi se obranili od demonskih utjecaja i napada,ljudi su se koristili bajalicama,raznim frazama i formulama,obredima i magičnim krugovima,molitvama i talismanima,zapisima i amajlijama,kao i uz pomoć različitih miomirisa,soli i biljaka kao što je miloduh i druge....

DEMONOLOGIJA
Još iz najstarijih vremena - Sumera,Babilona,Kaldeje,Asirije,Judeje - vode tragove promatranja i izučavanja demonskih bića.
U čuvenoj Asurbanipalovoj biblioteci na stotinama glinenih pločica,klinastim je pismom zabilježeno ponašanje demona,načini na koje se mogu podčiniti i zauzdati,kako im se suprostaviti i živjeti izvan njihovog domašaja.
Izučavanje demona nastavljeno je i kasnije,posebno u faraonskom Egiptu i srednjem vijeku...

|