I am the Phoenix

~*~ Ispovijesti prodane duše ~*~.. .. Part 16.

"Udahni ..."- rekao sam si. Prstima desne ruke prolazio sam zrakom i razmicao tešku maglicu srebrno ljubičaste boje koja je ispunjavala prostor u kojem sam se nalazio, tj. lebdio. Poput snježne pahuljice na toplome licu izgubio sam svaki smisao prostora, vremena i gravitacije. Nisam znao gdje se nalazim. "K vragu!"- čim sam to rekao nasmijao sam se. "Tamo očito želim ići ..."- čarolija koju sam izrekao očito nije postigla željeni učinak. "I što sad?"- pitao sam se. Sve mi je to bilo već pomalo smiješno. Jednostavno nadiđeš svu tu bol i tugu i na kraju ti sve postane smiješno. Vrtio sam se tako i smješkao. Trgnulo me režanje. Otvorio sam oči i prvo što sam osjetio je bol koju su prouzročile neonske lampe i one odvratne svijetlo zelene pljesnive pločice. Kao da su me bole u oči tankim iglicama, točno u zjenicu i prodirale do očnog živca. Hirovito sam okretao glavu i shvatio da se nalazim u dobro poznatome sanatoriju koji sam nedavno posjetio. Opet me trgnulo nekakvo režanje. Okrenuo sam se u smjeru zvuka. Na kraju hodnika stajao je onaj pas, tj. On. Barem mi se činilo da je to On. "Čekaj malo ..."- to nije bio On. Vidio sam u očima. Vidio sam i osjetio tu želju za mojom vratnom žilom. To nije On. Ovo je bio obična životinja, pas, ali sve samo ne obična. Stajao je na sve četiri pokušavajući se podići na zadnje dvije noge. Pjenasta i tamno gusta crna slina curila mu je niz bradu i padala na pod prekriven linoleumom odvratne smeđo-žute boje, stvarajući pritom pozamašnu lokvu. Oči su mu bile krvave, a zjenice žućkaste. Koža je kao i prije otpadala, a ona koja se održala trunula je i stvarala nakupine truleži i krasta na njegovom tijelu. Nakostriješio se i zalajao. Protrnuo sam. Osjetio sam tu sirovu snagu, tu želju za lovinom. Krenuo je. Bio sam sretan jer je čarolija ipak proradila i dovela me na mjesto na koje sam želio otići, ali nisam znao i još uvijek ne znam da li će sve ići po planu kako sam ja to želio. Odigao sam se sa zemlje. Zauzeo sam borbeni stav, nesiguran da li će moje moći djelovati ovdje, a zašto ne bi? Pa ipak je to moj san, moja glava, moj –pakao. No, nikad se ne zna ... ni sam nisam siguran gdje sam otišao. Skoro se poskliznuo kojom je snagom i brzinom nahrlio prema meni. Kao da je osjećao moju toplu krv kako kola venama i arterijama i čeka ... čeka da bude prolijevena po onom odvratnom linoleumu. "E nećeš"- zaprijetio sam. Zamahnuo sam rukom, a on se odigao od zemlje. Držao sam ga u zraku dok se on grčevito trzao i režao još uvijek gledajući moj vratnu žilu. Približio sam ga sebi. "Dobar psić"- zamahnuo sam rukom, a on je odletio kroz vrata na desno i proletio kroz staklo. Došao sam do vrata likujući u sebi što ipak imam moći. Osjećajući snagu pogled mi je pao na vješalicu koja se nalazila u toj sobi uređenoj kao za psihijatrijska liječenja. Vješalica se zatresla i prije nego što se uspio dići sa poda prekrivenog smrskanim staklom, probila ga je svom snagom. Tamno crvena, gusta krv potekla je do mojih nogu. Gledao sam ga kako umire, režao je još malo da bi uskoro to režanje zamijenilo jecanje i pogled prema vješalici koja mu je probila trup. Legao se na stranu i izdahnuo. "Dobar psić, zar ne?"- rekao sam sam sebi. "Idemo"- okrenuo sam se i potrčao.

TO BE CONTINUED ... ..



DATuMi OBJAvE svih dijelova: 1. DIO- 06.02.2006; 2.- 09.02.; 3.- 19.02.; 4.- 26.02.; 5.- 08.03.; 6.- 17.03.; 7.- 24.03.; 8.- 30.03.; 9.- 07.04.; 10.- 14.04.; 11.- 21.04.; 12.- 28.04.; 13.- 05.05.; 14.- 12.05.; 15.- 20.05.2006