I am the Phoenix

ThE ENd

Eto ... napokon i taj kraj. Sve tako brzo, ne možeš vjerovati kako vrijeme leti. U tom trenutku ne, ali kad prođe shvatiš kako je vrijeme sve samo ne kratko. Mnogi će vjerojatno pisati o norijadi i svemu tome. Napokon je i to završilo. Da li je donijelo nekakvu katarzu? Možda i je, ali nije donijelo ništa posebno, no, nisam ni očekivao. Jer praktički ništa nije gotovo, treba matura, pa prijamni, pa onda fax pa posao ... uvijek nešto! Sve završiš kad umreš tako da ... nisam dobio osjećaj nekakvog završetka. Ali osjećaj u kojem toliko uživam da Vam ne mogu opisati je osjećaj odraslosti. Otkada sam znao za sebe, tj. postao svjestan sebe ... jedina mi je želja odrasti i sada osjećam to. Još se sjećam prije nekih 2-3 mjeseca kad sam doša u jednu situaciju ... Nešto sam radio i pogledao sam se u ogledalo i kao da sam izašao iz sebe i okružio se ... shvatio .. pa ti si -odrastao. Čekao sam kad će me gledati drugačije, kad ću moći reći nešto, a da me se sluša .. i ne mogu Vam opisati kako je dobar taj osjećaj ... Baš mi se zato i ne pije neš sutra, jer tim opijanjem baš ne dokazujem da sam odrastao, ali malo ću se probati zabaviti koliko je to u mojoj moći ...
Što se tiče škole i svega ... bilo je dobrih strana, ali i loših ... prijateljstava .. novih, starih, pucanja, stvaranja .. ups & downs ..., ali sve je to dio mene ... dio moje osobnosti i karaktera. Da se to sve nije dogodilo ne bi bio ja sad -ja ... da li bi možda bio nešto bolje ili lošije sad više nije ni bitno jer je to prošlost. Uistinu je srednja jedna velika mješalica za beton u kojem se miješaš i kad ispadneš iz nje shvatiš što si i tko si ... Što se škole sam tiše, profesora i svega, ponavljam bilo je i dobrih strana i loših ... sve je to relativno. Da li će mi biti žao što odlazim? Za nekim ljudima da. A što se prijatelja tiče ... oni koji su netko i nešto, njima ću se okružiti i to što je škola završila ništa ne predstavlja ..., a ostali ... tko zna gdje nas život odvede.

Samo neki krajevi ... još malo pa će mi i priča biti gotova, ... eh, ne znam što bi više rekao ... vjerojatno ću pisati još o tome ..., jedino mogu reći ... jedan dio mog života se završava ... i idemo dalje ... jedan po jedan ThE ENd ... do onog završnog ThE ENd-a ... smrti ...

ThE ENd