petak, 29.02.2008.
Prica o andelu...
Ležimo na toplome pijesku, njena glava na mojim grudima, pramen plave kose nošen vjetrom miluje mi je obraz, uvjeravajući me da ne sanjam. Moj Anđelćić i ja lezimo na pijesku pod suncem koje nas grije, kraj mora koje nam šumi pjesmu valova i morskih daljina, ispod plavog neba koja nas čuva i ništa više.
Apsolutna sreća, apsolutno zadovoljstvo. Misli koje ne misle na ništa, misli u kojima nema jučer, misli u kojima nema sutra, misli u kojima ne postoji ništa osim ovoga trena sada. Njena ruka u mojoj, čvrsti stisak, kojim kao da želi ovaj trenutak utisnuti u vječnost, utisnuti u sjećanja. Ruka na njenom tijelu, miluje ju nježno, prstima lagano dodirujući njena leđa pišem 'volim te', smiješka se i svojim nježnim pokretima na mome trbuhu ispisuje 'i ja tebe'. Smiješim se. Sretan sam. Smiješi se. Sretna je.
Trenuci izdvojeni iz vremena, izdvojeni iz stvarnosti, trenutci u kojima ne postoji ništa osim nas dvoje. Milijarde zrnaca toplog pijeska pod nama, milijarde kapi mora pored nas, milijarde zraka Sunca koje nas obasjava toplinom, plavo nebo koje nas pokriva svojom čistoćom, samo su nijemi svjedoci ovoga trenutka, slika koja će ostati zapamćena, slika koja će podsjećati na trenutak, trenutak koji će ostati zabilježen u sjećanjima, kao nešto što se dogodilo, kao nešto što nas je ispunilo, kao nešto što je zatitralo naše osjećaje natjeravši ono nešto u grudima da pleše plesom kao nikada do tada, plesom do tada potpuno nepoznatim, ali tako lijepim, plesom koji oslobađa, plesom koji veseli, plesom koji istodobno uzburkava ali i donosi potpuni mir, plesom beskrajne sreće, plesom ljubavi.
Zaspali smo. Nisam sanjao ništa, nije mi bio potreban san pored jave.
Probudilo me udaranje sitnih kamenčića u mene, sjedila je iznad mene i bacala sitne kamenčiće na mene,nasmijana. Ispred mene na pijesku je velikim slovima bilo napisano 'Volim Te Najviše Na Svijetu'. Iako sam to znao, osjećao, ipak su me ta velika slova napisana njenim stopalima po pijesku obradovala i natjerala da na tome istome pijesku nacrtam veliko srce s njenim imenom u sredini i da joj kažem kako bi volio na nekome zidu velikim slovima napisati koliko ju volim, ali da tako veliki zid ne postoji i da se svi zidovi svijeta spoje u jedan, opet bi bili maleni, a ni sva svjetska proizvodnja boje ne bi bila dovoljna da oboji ta slova kolika bi bila.
Nasmijala se i rekla da ljubav ma koliko se trudio ne možeš napisati, jer ljubav je nešto što ne možeš opipati, namirisati, ne možeš ju čuti ni vidjeti, nije ni slatka ni gorka, a opet ju osjećaš, osjećaš tako jako, u najljepšim mirisima koji mogu mirisati, tako slatku, tako divno meku, obojanu najljepšim bojama, ispunjenu najdivnijim zvucima i ne možeš ju usporediti s ničim, jer tako nešto potpuno i prekrasno osim ljubavi i ne postoji.
Ljubili smo se, nosio sam ju na rukama, trčali smo pijeskom jedno pored drugoga, dopuštali da nas valovi zapljuskuju i tako postajali dijelom mora, koje je postajalo dijelom nas i beskrajne sreće kojom smo okupani, ukrali smo komadić raja samo za nas, doživjeli ga budni skupa…
29.02.2008. u 22:17 •
63 Komentara •
Print •
#
petak, 15.02.2008.
1.dio...
jucer je bilo valentinovo...
iako svi skoro mrze taj dan..nemaju voljenu osobu kraj sebe pa nemogu dobit darove..ali ipak dobiju nesto..kako god.. :)...
ja isto mrzim ovaj dan..iako imam sve sta ocu..:)..ali neznan...uu..nevolim ga!!mislim..nevolim valentinovo a njega obozavam!!..mrzim ta kupovanja..nije bas jednostavno..ugl..dan je prosao super..sa zajebancijom kao i uvik..
ja sam dobila dar..i..ma predivan je!!..i hvala ti puno mali..nemas pojma koliko sam sretna.. :) ...a i malo tuzna..ali necemo sad o tome..
eto to vam je sve o jucerasnjem danu..
2.dio
Ovaj post je posvecen jednoj posebnoj osobi..osobi koju obozavam..dakle..mome malome..
prvo..hvala na svemu..sta si tako dobar prema meni..hvala ti sta me volis..sto si tu kraj mene..i ja te zbog toga obozavam..iako znas iznervirat ali nema veze..ja te ipak volim..i drago mi je sta sam to napokon shvatila..ti si jedna jako dobra osoba i ja te stvarno cijenim zbog toga..jedan put sam stvarno pogrijesila i ja se nadam da vise necu..ali ipak me malo strah da te ne bi povridila..ti si nesto najlipse sta mi se dogodilo do sada..osjecam se posebno..lipo je znat da te neko voli..sretna sam..i nadam se da cu biti jos dugo..nezelim da ova sreca nestane..neka traje..ali me je strah..jer sve sta je lipo kratko traje..a ja nezelim da ovaj put bude tako..neka bude poseban..eto..ja te stvarno volim i nezelim izgubit..bar ne jos.. =))...
Hvala
Nema načina da ti zahvalim
Za sve što si mi učinija..
Što si uvijek pristojan...
..što si na mojoj strani...
..što mi pomažeš u svemu...
..i nikad me ne napuštaš...
Što prihvaćaš moje misli i osjećaje...
..i trudiš se razumjeti...
..što nikad ne odustaješ od mene..
..i što si tako dobar...
Hvala što me nasmijavaš
i puštaš da se isplačem...
Što kažeš da ti nedostajem..
..a ja ni otišla nisam..
Hvala što me trpiš..
Hvala što me voliš..
15.02.2008. u 10:51 •
57 Komentara •
Print •
#