16.09.2007., nedjelja
Roditeljska posla
 Izvukao sam se iz svoje rupe samo zbog jednog razloga, rođendana. Jedna moja draga prijateljica je slavila rođendan a pošto sam ja bio pozvan, bilo bi vrlo ružno prihvatiti poziv i ne pojaviti se. Pošto nisam takva osoba, krenuo sam se spremati i nabacio nešto na sebe, izjurio van iz kuće. Nije sada fokus na njenom slavlju, već na nećemu što se desilo kasnije.Svatko tko me malo bolje zna, znat će da su moji roditelji vrlo čudni. Ne samo da žive da mi zagorčaju život, već i uživaju u tome. Ne bih se čudio da mi ugrade kameru u naočale. Koliko god drugi mislili da se drogiram, da pijem, da sam na ne znam kojim tableticama, nisam. Većeras sam popio pivu i gro (hrpu) soka. Ja sam pizda, ja ne pijem. Dok je ispred mene ležao bambus, vodka, dalmatino ili bilo koja žestica od koje počinju curiti sline svakom malo većem ljubitelju takve zabave, ja sam uživao s fotoaparatom i kolom. Moju idilu su prekinuli starci i njihovi histerični pozivi da "Gdje sam" i "Kada se misliš vratiti? I još jedno pitanje, KAKO SE MISLIŠ VRATITI?" Ja sam lagano rekao da Stela slavi rođendan i da bi bilo vrlo lijepo od njih da me pokupe oko 11-12 kod HNK jer treba vremena da se spustim sa gornjega grada a k tome da je rođendan, da ne budem tako bezobrazan i odem u pola10i. Ali ne, nema šanse. Istoga trena sam morao krenuti. Da krenem na bit svega ovoga. Nakon prodike "što radiš u gradu 8 sati??!!" u autu krenuli smo na neku "spiku" da klošarim, a onda je počeo 50cent na radiju. Kada je pjesma završila otac me lijepo upitao "Lijepa pjesma, zar ne?" a moj tupi pogled nije mogao biti tupljiji. Zar moj slavni nazi Vater misli da sam ja 50cent fan? Da li on uopće zna išta o meni i mojim željama? Od banalnih stvari, koja je moja najdraža hrana, sok ili makar boja, bend, cipele, najdraža majca, najbolji prijatelji, muzika, bilo što??!! Čini se da ne, uopće me ne poznaje. Ja sam njegovo dijete već skoro 18 godina a on ne zna koja mi je najdraža glazba, što najviše slušam, koji mi je najdraži redatelj. S čime se najviše mučim u školi, koji su moji poroci, ili bilo što. Moj Vater ne zna. Da li moja majka išta od toga zna? Sumnjm, koliko god se mučili oko mene, nikada nisu pitali "Oi Matija, čuj, pa koja ti je najdraža boja?" ... Sitnice su važne. |
09.09.2007., nedjelja
My dead bible - Moleskine
|
Nakon dugog ne javljanja javlja se čovijek koji je prošao polovicu Europe - kroz Sloveniju (koja je imala cak 3 semafora, 4 konja, 6 psa i 1 mačku) dva puta, Italiju, Francusku, Njemačku i Austriju. Sada sam svjetski čovijek, nema što. Na maturalcu je bilo prekrasno. Neću vas daviti dosadnim fotkama i takvim stvarima, samo da vam javim da sam se predobro proveo u svim dijelovima Pariza. Muzeji, sam doživljaj, sama umjetnost, to je Pariz. Pariz je umjetnost. A kasnije Disneylan - to je san svakoga na ovome svijetu, posjetiti Disneyland. I da, to je sretna zemlja, tamo ne možete biti tužni, tamo su svi sretni. Od naj hard-core emera do teških metalaca. Zemlja sreće - Disneyland. (baš se vidi moje mišljenje xD) Išli smo na 8 vožnji, pokupovali polovicu stvari, potrošili 80% novaca u njihovim šopovima... Nakon 6 puna dana, vratili se u Zagreb. Tužni jer je kraj, umorni od puta, bilo je stvarno svega. Pijanih ljudi, polu nadrogiranih, ubitih i ljudi koji su spavali sa vodičem (not me), ljudi koji su se međusobno potrošili (na sve načine) i jednostavno se, potrošili jer je to bila sama posljedica alkohola. A jeste glupi. Sad bih vam se smijao u faco no predaleko ste od mojeg sadašnjeg položaja a k tome da ni sami ne znate da ja ovo sve znam. Ja sam Đejms Bond, ja sve znam. Proročica (samo šti imam manje sise od prave proročice). A škola. da, škola...  Najbolja stvar je ta da sam uspio nabaviti Moleskine, Ta knjižica je presveta, stvarno ne znam kako sam radio bez nje. Nakon samo 7 dana ja sam ovisan o njoj. Unutra mi pšiše sve, od onoga što moram srediti za školu i što moram napraviti ne vezano uz školu. Al sam riječit... jej me! Vidi se da mi se spava i da sam cijeli dan bio u gradu u potrazi za knjigama. A šta ču ako moja profa iz statistike zahtjeva bilježnicu, najdeblju na tržištu (najskuplju isto tako), sa kockicama i debelim koricama, da imamo na čemu crtkarat. Fakat yey me, ali što je najjadnije, taj mi se predmet čini zanimljivim. Crtanje grafikona i male statistike. Ja to voliti. Mislim da ću se "ufurat" u taj predmet, nadam se, jer bi fakat htio imati maturu na temu toga predmeta. I da objasnim ono "My dead bible" Da ne bi bilo da se "furam na mračnjake" (ja sam mračnjak ne mogu se furat na sebe XD just kidding). Mnogi su do sada mislili da nosim molitvenik sa sobom u školu, kad ono, to je knjižica u koju zapisujem stvari!!! XDDD Dakle, I'm not satanic, my Moleskine is satanic ;P A dalje... pa isti kreteni u školi, isti problemi se javljaju, čak i na početku već imam filing da bi nekome padale glave, no samo se sjetim Govorničke Škole i svega toga vezano uz nju, da se ispalti biti dobar prema učenicima i svojim "kolegama" jer još moram samo 2 puta ići u GŠ, a onda, well, da skratim. Meni završava škola sredinom 5. mj, a njima sredinom 6.mj, i mslim da bi im vrlo otežao tih zadnjih mjesec dana ako naprave neko sranje. ^_< Ma ima vremena, tko zna što će biti, kretena ima svugdje. I da, stvarno mi je drago što sam ove praznike postao fakat dobar s nekim osobama, imam osijećaj da ću s njima provoditi stvarno veliki dio moga života. Koncert u ponedjeljak, samo da se maknem iz kuće, can't wait! Sori na mojem spelingu, č i ć i ije i je, kad sam već počeoo pisati s tim kvačicama bolje da i završim, ne? Pozdrav. P.S. oprostite na kvaru, neka njigova greska koju sam, naravno, morao sam popraviti. Komentirajte u miru ;) |
