četvrtak, 30.05.2019.

Čitanje

Od 2008. do 2015. nisam pročitao ni jednu knjigu. Prije toga - brda. Dozlogrdilo mi je, vidio sam da se stvari ponavljaju i rekao sam sebi kako više u životu neću pročitati ni jednu knjigu, jer više manje sam pročitao sve što me zanimalo i nema potrebe, dovoljno sam pametan. Nakon navedene 2015.-e, kada sam tražio knjige po knjižnici za potomčicu, tu i tamo bi se desilo da me privuče i nešto za mene. Jest da sam si nešto bio obećao po pitanju čitanja, ali kao što znamo 'obećanje ludom radovanje', tako da sam napravio nekoliko iznimki, tu i tamo. Sada znam da ništa ne znam, usput sam otkrio i potpuno nove knjižne svijetove i područja istraživanja i trenutno sam na jednoj do dvije knjige tjedno. Ali samo ono što me potpuno zanima, ništa radi tzv. razbibrige, puštanja mozga na pašu i sličnih čudnih mi motivacija koje ljude navode za posezanje za nekom knjigom (krimići, ljubavni romani i slične bedastoće; u tu svrhu su jednake dobre i dnevne novine). S potpunim interesom, potpunom pažnjom i dubinskim pristupom. Sadržaj i ja smo stopljeni u jedno. Sve manje od toga me ne zadovoljava.

- 09:15 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Ekspresije o temama osobnog razvoja.




Pitanja i informacije:
alen1zoric@gmail.com



Manje je često dovoljno, a više previše. Umijeće je pronaći pravu mjeru i vlastiti put.






"Inspire (from the Latin inspirare) means to breathe life into another."
































"Tehnologije koje smo stvorili i neprestana poplava takozvanih informacija koje nam se nameću toliko nas odvlače i proždiru da se, više nego ikada, čini društveno korisnim uroniti u knjigu kojom ste okupirani... Mjesto mira na koje morate "otići" kako biste mogli pisati, ali i ozbiljno čitati, mjesto je gdje zapravo možete donositi odgovorne odluke, na kojem se zapravo možete produktivno suočiti s inače zastrašujućim i nesavladivim svijetom..."
Jonathan Franzen