Don't fade away...
|
I can't see you, I can't hear you Do you still exist? I can't feel you, I can't touch you, Do you exist? I can't taste you, I can't think of you, Do we exist at all? Dobro. Otišao si tamo negdje u Zagreb. Pomirila sam se s tom činjenicom. Da smo se sad razišli. I niša više neće biti kao prije. Jer možda se vratiš kući koji vikond. Ali to je sve. Otišao si. Nakon srednje će faks, isto u Zagrebu i tamo ćeš ostati. To je jednostavno tako. I shvatila sam da sad imam novi/stari razred i oni su isto moji prijatelji. I dobro mi je. Sasvim mi je u redu. Ja sam sasvim u redu. Potpuno ne potrebna, potpuno bezznačajna i ne važna. Sad si valjda našao nekog drugog kome ćeš uzimati mp3. Nekog drugog koga ćeš zapričavati pod nastavom. Nekog drugog tko će ti crtati sve što poželiš. Nekog drugog kome ćeš rezuckati kosu. Nekog drugog... A to više nisam ja. Neko te ima noćas, neko te voli Neko te ima, to nisam ja Sasvim sam u redu. Novopečena gimnazijalka iliti fazanka. Saki dan okružena ljudima i sasvim zaokupljena svime. Zaključila sam da ti nisi sve i ne ovisim uopće o tebi. I htjela bi ne vidjeti te što dulje. Zato što ti ne falim. Ni ti meni više. Sasvim sam u redu. Sasvim spremna za petak i za svirku. I za alkohol i za skakanje. Za ne nadjebiv petak. I svi smo se bacali tamo po bluesu i bilo nas je punk urac i bilo je zakon. I svirali su. Puno toga. I svirali su, naposlijetku... Such a lonely day And it's mine The most loneliest day of my life I svi su se počeli grliti. Skaknje i sviranje je nestalo. Tek sam tada shvatila. Nisam u redu. Jer baš tada nisi bio tamo. Jer sam baš tada shvatila koliko sam te trebala da budeš tamo. Da pričam s tobom. Da se naslonim na tebe. Došla sam doma, sva u transu. I u plaču. Puknulo me. I najviše od svega nisam mogla shvatiti, kako sam to tek sada shvatila. And now my bitter hands cradle broken glass Of what was everything? All the pictures have all been washed in back, tattooed everything... Pokušavam ne gledati više prema smjeru one kričavo narančaste kuće. Jer znam da niša neću vidjeti. Nekako ne ide. I još uvijek svaki put okrenem glavu. I pogledam. Samo na trenutak. Zato što moram. Zato što ja to radim. Zato što to tako mora biti. I know someday you'll have a beautiful life, I know you'll be a sun in somebody else's sky, but why, Why, why can't it be, can't it be mine?  |
