26.11.2007., ponedjeljak

Nekolko zvjezdica i još hrpa rijeci

Dada, došlo je vrijeme za novi post!
Pa, morat cu ispunit obecanje.
Dakle, bili smo u Vukovaru i Iloku.
*U Osijeku smo pokupili našu "vodicicu" - Tak ju je Petra nazvala.
Bila je sva dotjerana, s tonu ljepljivog ruza u sticku. Onda kad bi nam pricala na mikrofon, stalno bi radila ono kad namažete ruz ili labelo pa protrljate usne jedna u drugu da bi se razmazalo. I još k tome dodamo iritantni glas.
I da ne govorimo o tome kak je cijelo vrijeme nosila kišobran makar sipilo sitnije od jedne molekule vode, (i nitko normala nije nosio kišobran) ona je da ne pokvari frizuri stalno hodala s tim kišobranom.
*Ja i Tea... dobro, evo ti Barbara, Tea i ja smo u Iloku skovale detaljan plan - trebale smo neprimjetno maznuti buteljicu Travinca i prošvercat ga do doma party.
Al plan nije uspio jer Ksenija nije htjela sudjelovat, i još su se kod nas nagurali ovi koji su se htjeli slikat. headbang
Ugl. Otišli smo u crkvu gdje nam je velecasni (koji je bio u šuškavoj trenerci i cvikama) držo 60-minutni govor o Ivanu Kapistranu.
*Zatim smo bili u Vukovaru...Nešto strašno...
Toliko razrušenih kuca...Otišli smo i na ovcaru, u spomen-dom, i na masovnu grobnicu.
Nemogu vjerovati kako ljudi mogu biti hladokrvni, i nemilosrdni!
Odveli su potpuno nedužne i nevine ljude na ovcaru i poubijali ih!
Pa cime su to zasluzili???
I još kad je turicica rekla da je najmlada zrtva bila 6-mjesecna beba, a najstarija bakica od 104 godine, to je bio vrhunac.
Sve su cure u busu poslije raspravljale o tome ali ja jednostavno ne zelim. Pretuzno, i pretragicno, i ništa što ovdije napišem ne moze vratite te ljude koji su poginuli.
*Bili smo i u dvorzu Eltz (mislim da se tako zove) koji je u stvarno raspadnom stanju.
Baš taj dan je bila otvorena izložba djecjih radova o ratu koji su prozivjeli pod nazivom "rat u mojim ocima"
Kad sam citala te sastave, i pogledala crteze, vidjela sa kakve su ta djeca traume imala, koliko su samo strahota proživjela...
Dosta o tome, ne zelim se još tu rasplakati!
*E, da, uskoro cu blogu sa dizajnovima dodat tri dizajna (jedan je u pozadini).
* I DA JOŠ PO PETI PUT POTSJETIM DA SU NA OVOM BLOGU SPAMOVI Z-A-B-R-A-N-J-E-N-I !!!!!
*Zanimljivost: Kad smo bili kod križa na Dunavu vjetar je tako jako pirio da me skoro otpuhao (I SAM NEK SE ZNA DE JE TO METAFORA, INACE MI SVI NA TO ODGOVORE "PA KAD SI MRŠAVA" burninmadburninmad madmad)
Rezultat tomu je da i dan danas kašljem, kišem i curi mi nos (dada, uhvatila me strašna prehlada koji samo tanka linija dijeli od dijagnoze gripe)
Kraj...

- 13:34 - Komentari (17) - Isprintaj - #

0

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

I am a rock, I am an island.
I've built walls, a fortress deep and mighty, that none may penetrate.
I have no need of friendship; friendship causes pain.
I won't disturb the slumber of feelings that have died.
If I never loved I never would have cried.
I have my books, and my poetry to protect me.
I am shielded in my armor, hiding in my room, safe within my womb.
I touch no one and no one touches me.
And a rock feels no pain.
And an island never cries.

design by Ruby Nelle