Dobro Sam
Ulice su tamne,
Tu više nema nikoga,
Siva magla je zatvorila sve prozore u svijet
Moje prošlosti,
Mašte i dječje radosti.
Igralište je prazno
Na njemu je samo jedna usamljena lopta,
Ona više nema svrhe,
Ona više nikom ne treba.
Urlik u daljini odzvanja;
To nebo doziva moje ime
u neku ljepšu iluziju.
U bolje sutra, daje mi pastira, koji će me voditi.
Samo ja više nisam tu,
Konačno sam sam i odvojen,
Više nisam dio njih...
Negdje sam daleko,
Daleko od onoga što sam nekoć bio.
Ali možda ipak previše
Da bih znao gdje sam dospio,
U što sam se pretvorio
Zavaravam se,
Nikad ništa nije bilo u redu,
A još uvijek lažem:
„Dobro sam“.
Sada se poput beskućnika u sljepoj ulici
Čupam iz smrdljivog blata
S pijeskom u oćima i trnjem u kosi
Koje me ranjava, a rane peku i svrbe,
Ali krv se brzo zgrušava i zaudara.
Ustajem i trčim ka šumi,
Gazeći po lokvama,
Gazeći po svojim odrazima, po tisuću lica.
Od svih njih u mene gledaju
Samo oći crnog maćeta
I osjećam hladnoću i mraz
Dok me ljepota mjeseca guši
U njegovu svijetlu polako jenjavam
Pišući posljednji stih slobode
U točno izabranom trenu,
U nekom nasumićnom danu
Izgubljen u vremenu.
19.02.2010. u 23:55 | 1 Komentara | Print | # | ^