Kakav bih ja bio bik, da nisam zaljubljen u cvijeće. Volim vidjeti slapove petunija koji se slijevaju s prozora ili balkona. Zato sam ih jučer, kao svake godine, zasadio. Na žalost, na tržnici sam dobio tek ovih par sadnica i nadam se da ih budem još nabavio. Bit će moj prozor i ove godine jedini okićen cvijećem na ovoj strani zgrade.
Kažu da je bijela boja simbol nevinosti. Nikako da se sjetim šta me to svrbi ispod desnog koljena kada gledam ovu bijelu petuniju. Da je bio koj crveni cvijet za uslikati sigurno nebih imao problema.
Onaj stari hozntreger iliti po naški nadguzni dopupak nad cvijećem služi tome da mi ptice ne slijeću na cvijeće pa ga polome (imam već takvog iskustva).
Pade mi na pamet da dodam i sliku moga prozora viđenog na Googlu, Street view.
Ko nježne latice maka na jutarnjem povjetarcu
Pokrivaš i otkrivaš mi svoju ljepotu
Svoje lijepe grudi, svoj izvor, tek na tren
Činiš me da ludim od želje
I želim ludo
O' tako žarko želim
Da te ukradem
Jutarnjem povjetarcu
Život u gradu odvojio nas je od prirode. Vjerujem da će uskoro doći vrijeme kada ćemo prirodu gledati tek kao zbir svega onoga što pogled obuhvaća, bez prepoznavanja onoga što vidimo. Upravo zbog toga nastojim povremeno dati svoje viđenje prirode oko sebe. Posebno mi je zadovoljstvo kada na Trackeru vidim koliko je mojih postova posvećenih prirodi pogledano, posebno onih na kojima su zanimljive biljke kao npr. Velika mlječika, Ptičje mlijeko, Djevojka u zelenom i sl.
Danas je na redu Jasen. U prirodi možemo vidjeti prekrasna stabla kao velike bijele pahulje, a zrak je prepun opojnog slatkastog mirisa jasena. Jasen je poznat i po tome što se od njega izrađuju najfinije šibe, pa sam tako i ja sebi jesenas jednu učinio i visi mi iznad uzglavlja. Vjerojatno se pitate: A čemu služi iznad uzglavlja? a ja ću u šali dodati: Njome tjeram ružne snove ... hahaha, ako ćete mi vjerovati ...
Uhvatilo se i jučer ponešto u vrše i tako ja danas imam fini riblji ručak. Ribice bužbane, koje moja Draga obožava sinoć sam očistio i frigao, a škampe u frižideru sačuvao za danas. Guštao sam se na buzaru od škampa i ribice kao prilog.
Start je više nego dobar. Ako se ovako nastavi, uskoro ćemo imati epidemiju novorođenčadi pa preporučam Ministarstvu da počne ubrzano graditi nove rodilišne kapacitete.
Biti će nas k'o Kineza... Izgleda da ove korona bebe jako brzo dozrijevaju, hahaha
Lijep pravi proljetni dan a ja u sobi. Ma nije samo to što sjedim u sobi uglavnom uz komp i teve. Veći je problem već skoro dva mjeseca bez cigarete. Svako toliko se okrenem u potrazi za kutijom. Navika je ostavila svoje ... treba zapaliti prije nego što nešto počnem, treba zapaliti dok radim, treba jednu nakon ručka ...
Čvrsto sam odlučio prestati i toga se držim, a Draga mi je pri tome najveća podrška, njena mi podrška puno znači.
Da nisam prestao pušiti sada bih cigarete žderao. I drago mi je da jesam. Zbog toga mi ovakva šetnja dobro dođe, da odagnam zadimljene misli.
Bilo je lijepo sjesti uz more i slušati kako se igra na žalu.
Znam da se ovdije može postaviti pitanje: A šta je s preporukom da se ne izlazi iz kuća i držanjem razmaka među ljudima? Odgovor je jednostavan: Vjetar, more i ja, od koga da se odmaknem ...
PS. Mrlja na videu nije od virusa nego od morske kapljice na objektivu.
Vjerujem u život van naše Zemljice pa time i u to kako nas posjećuju stanovnici drugih planeta. Vjerujem da imaju utjecaj na događanja na Zemlji. Poznate su pojave brojnih NLO-a iznad nuklearki koje su doživjele havarije (Fukushima, Otok 3 milje, Černobil). Čak se pretpostavlja da su oni spriječili stvarne katastrofe do kojih bi došlo da su se otopile atomske jezgre nuklearki. Primijećene su i pojave NLO-a nad područjima drugih velikih katastrofa na Zemlji.
Upravo zbog toga, u očekivanju da će mi se posrećiti vidjeti koji NLO za vrijeme naših letova do Japana, ja sam bio čitavo vrijeme prilijepljen uz avionski prozor, uvijek s fotićem u ruci, spreman za snimanje.
Sreća mi se osmjehnula prije dvije godine. Prilikom prilaska Nariti ( tokyski aerodrom) negdje iznad Fukushime na kratko sam imao priliku svjedočiti da NLO-i nisu znanstvena fantastika ni priče za malu djecu. Treba li i kako opisati sreću koju sam osjetio u tom trenutku ...