Lijepo je sanjariti. Lijepo je maštati. A najljepše je snove i maštu pretvoriti u stvarnost.

Mnoga smo maštanja i želje ostvarili. Jedna je do sada ostala neostvarena... let avionom i jedna još ljepša: želja moje Drage posjetiti Japan.
Često smo ležeči na plaži gledali tragove aviona i zamišljali putnike u njima. Zavidjeli smo im.

Nedavno reče moja Ljubav: voljela bi u proljeće posjetiti Japan. Odluka je pala u trenu ...Letimo.
Umjesto preko kojekakvih agencija u Japan idemo u vlastitoj režiji. Od ideje do relizacije puno je toga što treba srediti. Koliko dugo planiramo ostati, kako doletjeti do Japana, šta nas zanima posjetiti da bi mogli i da znamo gdje osigurati smještaj i na koji način obilaziti.
Trebalo se upoznati sa prijevozom u Japanu, sa običajima, sa snalaženjem, sa bezbroj sitnica koje život u dalekoj zemlji čine ugodnijim.
Največi dio je učinjen. Polazak iz Zagreba 18 svibnja, povratak iz Tokia 29 svibnja (30 je na Plesu). Let već plačen. Pleso-Doha-Tokio (Narita).
Četiri dana u Tokiu, tri dana u Naganu, tri dana u Niigati. Smještaj osiguran i rezerviran.
Uskoro budu sređene i karte za najbržu željeznicu na svijetu JAPANESE RAILWAYS.
Još nam ostaje najljepši dio ... virtualno upoznavanje i traženje najljepšeg za provesti vrijeme u Japanu. A vremena je sasvim dovoljno, do svibnja. Koliko je ljepote u zajedničkom planiranju i maštanju.
Moram naglasiti da je Draga pravi stručnjak u pronalaženju najboljih rješenja.

Svako vaše iskustvo nam je dobro došlo.

Treba li reči da nas je put i planiranje toliko okupiralo da jednostavno nije bilo mjesta ni vremena za pisanje na blogu

Upade mi jutros, dok sam žvakao svoj jutarnji sendvich, u desno oko veliki naslov u novinama:

"Dovesti ćemo igrača koji ima ime i prezime"

Pa valjda je već došlo vrijeme da znamo koja to trčkarala trče po našim terenima nogometnim, iako mi je nogomet zadnja rupa na svirali.
A o tome da igrači i klubovi, pa čak i repka, "imaju karakter" ma šta to značilo, već sam odavno prestao razbijati glavu. Ma zapravo, meni su najpametniji treneri koji tako suvereno vladaju karakterima. Uživanje ih slušati. Jedino što još nikada nakon poraza nisam od istih tih trenera čuo da ekipa ili igrači nisu imali karakter, ma šta to značilo.