Dok u Zagrebu uz Dragu slavim još jedan od svojih rođendana, vama ostavljam malo plavetnila i par slika da pokažem kako se sakupljaju škampi.

Ješka za u vrše je spremna

Vrše su naješkane i vozimo ih na novu lokaciju

Susret na moru

Kako ide ribarija?

Razmjena iskustva

Tridesetak vrša vezano je u jedan parangal dužine preko pola kilometra. Iz mora ih dižemo vinčem. Ovaj na slici je još uvijek iz nekih prošlih vremena. Pogoni ga tomosov motor uz puno, puno buke. Mi pak imamo hidrauliku sa kojom je daleko ugodnije raditi. Potrebno je puno pažnje da se poslagane vrše ne prevrnu, naročito za valovitog mora i da se dugačak konop ne zapetlja prilikom bacanja vrša u more. Potrebno je i puno opreza da se konopac prilikom bacanja ne zapetlja oko nogu i ne povuče ribara u more.

Dosta je priče, treba raditi raditi

Prije par dana bio sam na moru pred zoru, pred svitanje. Primjetio sam kako se površina uz plažu mreška i vidjeo da se zapravo radi o jatu male ribe. U početku mi je bilo zanimljivo iz daljine promatrati mačku koja je uz grotu vrebala. Jednu je ribu uhvatila i odnesla sa strane pojesti a zatim se ponovo vratila uhvatiti još koju. To mi je dalo mogučnost fotičem svjedočiti kako mačka napeto prati ribe i čeka svoj trenutak.

Boris Pajkurić (1904-1970), retrospektivna izložba koju vrijedi pogledati.

... Kao mlad i obrazovan činovnik, s puno slobodnog vremena, priključuje se izuetno aktivnom planinarskom društvu Velebit na Sušaku. Skoro da je bilo pravilo osnivanje fotosekcija pri planinarskim društvima, a i njihovim podružnicama. Gledano iz današnje perspektive vidi se da je značaj tih fotosekcija bio nemjerljiv - bile su rasadnici mnogih fotografskih autora te nukleusi budućih samostalnih fotoklubova. Općenito se u njima njegovala kultura fotografske slike kao važnog dokumentarno-informativnoga karaktera i društvenog fenomena. U takvoj atmosferi Pajkurić aktivno živi planinarski život i istovremeno se priključuje njihovoj fotosekciji na čijem je čelu dr. Hinko Emili. Članovi fotosekcije sušačkih planinara tada već nekoliko godina sudjeliju na izložbama središnjice društva u Zagrebu.
Na osnivačkoj skupštini Fotokluba Sušak održanoj 26. siječnja 1939. biran je za prvog tajnika društva. Obnavljanjem fotoamaterskog rada poslije Drugog svjetskog rata, sada u objedinjenom gradu pod imenom Rijeka, Boris Pajkurić se aktivira i neumorni je član sve do svoje smrti.

Sve o izložbi i Borisu Pajkuriću možete pročitati na stranicama Fotokluba Rijeka i pogledati slike izložene na retrospektivi.

Tunolovka, 1939

Dogovor, 1964

Julijske Alpe, 1960

Ja za šankom ...

...a netko na krovu autobusa

Nakon prezimljavanja, napokon dolazi vrijeme ponovo sjesti na bicikl. Očišćen, podmazan bajk još samo čeka lijepe dane. Bilo bi lijepo i ove godine dohvatiti prošlogodišnjih skoro 5000km. Kada bi Rijeka imala biciklističke staze u gradu kao što to ima Zagreb i mnogi drugi gradovi nebi bilo problem izbiciklirati i puno više. Kada Rijeka nebi bila "svuda uzbrdo, nigdje nizbrdo" bilo bi uživanje. No to svuda uzbrdo dobro dođe za kondiciju, ili kako kaže naš narod pametni: Niz brdo se i govno kotrlja!