24.06.2011., petak

Kalibriranje monitora

Volite fotografiju? A? Volim ju i ja, zapravo obožavam. Volim uhvatiti svaki interesantan trenutak. Obožavam i mikro fotografiju. Sve svoje snimke pregledavam na kompu. Najljepše stavljam na blogove i druge svoje stranice na netu. Oduševljen sam kada vidim da sam učinio dobru fotku. No često se znam uhvatiti za glavu: Kako da to nisam uspjeo ? Naročito su me do ludila dovodile makro fotografije jerbo su to često neponovljivi trenuci koje sam snimio. Slične sam probleme imao i sa snimcima portreta. Draga je često znala reči da su mi slike koje stavljam na net presvijetle i sa nedovoljno kontrasta. Kako su nam monitori jedan do drugog i sam sam vidjeo tu razliku no uvijek sam to pravdao time da je ona podesila veče osvjetljenje monitora. Juče sam napokon popizdio i krenuo netom u potrazi za kalibracijom monitora. Upute sam našao na stranici lagom i podesio monitor. Skoro da nisam mogao vjerovati konačnom rezultatu. Sve moje "upropaštene" fotografije zasjale su novim sjajem. Moj odličan fotić stvarno je odličan, jedino što sam ja vjerovao da je sve drugo u krivu a jedino ja radim i vidim ispravno. Žao mi je svih slika koje sam stavio na net vjerujuči da svi vide njihovu ljepotu na isti način kao i ja, a da ni jedan tren nisam pomislio da ih ja dodatnim obrađivanjem upropaštavam. Svojim dodavanjem svjetla na "tamne" slike dvostruko sam ih osvjetljavao. Prvi puta svojom obradom, a drugi je puta to činjeno na ispravno podešenim monitorima koji su ih činili još svjetlijima. Na ova su tri primjera kao prve stavljene slike kako su snimljene a potom slike kako sam ih ja vidjeo na nepodešenom monitoru. Zbog toga što su mi izgledale pretamne ja sam ih dodatno osvjetljavao i dodavao kontrast. Na taj sam ih način zapravo upropaštavao. Sretan sam da nisam bacio u koš sve slike koje sam smatrao neuspjelim. Možda stalni posjetitelji ovoga bloga primijete da je pozadina dugačija iako je slika ostala ista. Sada je onakva kakvu sam snimio, a ne dorađena. Ne žalite truda. Možda nije sve baš onakvo kako vidite na svom monitoru. Možda je vaš fotić stvarno zmaj u krivim rukama.

- 13:08 - Pusti vodu (18) - Isprintaj - #

22.06.2011., srijeda

Oblak

Neobični oblaci nad riječkom lukom daše mi ideju za učiniti ovu ilustraciju.

- 11:29 - Pusti vodu (9) - Isprintaj - #

15.06.2011., srijeda

Moj doživljaj Fiumanke

I ove je godine Fiumanka zaljubljenicima jedrenja ponudila čitavu galeriju jedrilja, od oceanskih regatnih brodova, obiteljskih brodova do meni najdražih drvenih brodica. Slike morskih "velikana" mogu se nači na stranicama regate ili na raznim mjestima. Dok smo plovili uz regatu ja sam uživao u pogledu na ove ljepotane.

- 01:29 - Pusti vodu (10) - Isprintaj - #

09.06.2011., četvrtak

Bubamara

Stalno s fotićem u džepu ili u ruci, svaki sam puta oduševljen kada vidim interesantne detalje. Tek u makro fotografiji otkrio sam ljepotu svijeta kukaca. Posebno su lijepi kada žele pozirati pred objektivom. Često u svijetu oko sebe uočavamo samo nama prepoznatljive oblike. Bezbroj je asocijacija koje u nama bude oblaci, bilje, cvijeće. Rekao bih da možemo razgovarati s njima, a ne samo diviti im se, ponekada u njima pokušavamo naći sakrivene poruke. Ova mi je mala crvena bubica nekoliko minuta podarila zadovoljstvo snimanja. Kada sam slike doma stavio na ekran skoro je svaka sličica mogla ispričati svoju priću. Ove sam dvije objavio na Zedgeu i baš su sumpatične kao poruka koju možemo poslati prijatelju kao zajebanciju ili kao sličice koje će nam uljepšati ekran mobitela.

- 10:49 - Pusti vodu (3) - Isprintaj - #

08.06.2011., srijeda

E kolica

Europa zatrpana krastavcima. Siroti krastavci, šta su kome skrivili? Rekoše da su stigli iz zemlje sapunica pa su valjda zato zaraženi. Pak onda kada su zemlju sapunica bacili zbog krastavaca na koljena učiniše im se sumnjivi i pomidori, oni lijepi crveni i okrugli ko ženska guzica. Pak ljudi počeše podozrivo gledati i kojekakvo voće. Panika zavladala, a nitko da nađe kakva nas to kolica zajebavaju i od kuda stigoše. Zatim netko izmisli da su za sve krive klice graha, onoga prdekavca ili haubičara. Europa se odjednom odrekla zdrave rane. Čak se više ni našim pomidorima dalmatinskim ne vjeruje. Zapravo ružno je gledati kako se Europom širi crvena mrlja zemalja u kojima su kolica otkrivena. Političari i zdravstvenjaci se uporno prave mrtvo hladni dok pokušavaju narod uvjeriti kako je sve pod kontrolom. Volio bih vjerovati da su u pravu, iako mi se čini da ni sami ne vjeruju u ono što pričaju. Nekako stidljivo stigla kolica i do Jamerike i rekoše da je to zbog toga jerbo se normalno pojavljuje u ovo godišnje doba. Samo mi nije jasno kako je to kod njih normalno a kod nas nenormalno. A zašto sam zapravo krenuo pisati o temi o kojoj malo znam. Pišem zato što me ovo podsjeća na mogući scenarij biološkog rata. I čudim se kako nigdije nitko nije spomenuo i takvu mogučnost. Možda i bi da se ne plaše sveopće panike koja bi zavladala. Lakše je za sve optuživati nedužno povrće i nadati se da će se sve smiriti. Iskreno rečeno, pomalo me brine ona nedavna prijetnja upućena sa dalekog istoka. Za kraj ... Shvatite ovo kao lamentacije jednog velikog zelenog u gluho doba noći. Kaže narod da je jutro pametnije, pa ću se možda i ja ujutro slatko smijati svemu ovom što napisah. I siguran sam da naši pomidori i kukumari nemaju veze sa Europom. Još smo uvijek vani. Ah, kad ljudi pod starost podjetinje pa pišu pizdarije, tek da nešto tipkaju. Bilježim se sa štovanjem Ovo sam radio kao sliku za mobitel pa je zato text na stranjskom jaziku. Činilo mi se da se odlično uklapa u temu pak ju zato i ovdije lijepim. Ako vas zaintrigiraju slike za pozadinu mobitela i još koješta svratite na Zedge

- 00:19 - Pusti vodu (17) - Isprintaj - #

04.06.2011., subota

Papamanija

- 13:12 - Pusti vodu (38) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Videa iz Japana