Živimo u svijetu u kojem je prisutno vršnjačko nasilje i ja sam bila jedna od žrtvi. Bila sam veselo dijete u kojem sam živjela u svom svijetu u pozitivnom smislu, al´ bila sam drugačija od njih. U osnovnoj školi nisam bila popularna, upadala bi u svakodnevne svađe i bila glavna tema tračanja.

Kako bi bila prihvaćena u društvu prilagođavala bi se njima i pretvarala se ono što nisam. Svakako ostavili su mi trajan ožiljak koji je mene kao osobu promijenilo. Danas svoja mišljenja čuvam za sebe, povučena sam, teško se uklapam u društva, prilagođavam se njima i nisam komunikativna.
Sad sam srednja škola, ali posljedice se vide. Lažem i pretvaram se da bi im se svidjela. Jednom sam luda cura koja se voli zabavljati pa sam opasna cura sva u crnini i koži , onda sam nekada muškobanjasta i tad nosim široke trenirke, zatim sam dama iz Londona…sve u svemu pretvarajući se da bi im se svidjela izgubila sam sebe. Više ne znam tko sam. U mojoj glavi je toliko osjećaja, toliko karaktera.

Mislim da sam od početka trebala biti svoja i da im se svidim takva kakva jesam, ali opsesija da imam prijatelje me ponijela.