|
Zbirka pjesama:
PRIDAVANJE ZNAČAJA
Čedomir Čolović
|
Tepljuh
nedjelja, 10.07.2005.
ZIMIN RUKOPIS
Ništa ne možemo naučiti iz dana prošlog,
niti iz pisma lica,
ispisanog rukopisom
nepisane zime.
Sve znanje je na dnu, na početku.
Godina ništa ne zna.
Zaboravljena između dvaju beskrajnih ponora,
ponavlja isti san,
porađa staru zebnju.
Bogat i pametan je budući dan,
ko momak i djevojka u svadbenoj nošnji,
ko bršljan što vere se u zmijskom ruhu,
na skriveni prozor,
dok kiša veselo šumori u lišću.
Oko teksta proljeća oblijeću ptice.
Zaboravljeno znanje biće pozobano.
(Val vjetrova s juga obliva mršavu stijenu).
Poruka zime postaće lažna.
Ispucaće ljeto sve sjemenke
iz nevidljivih pušaka voća.
Gladni gradovi, zemlje i logori,
biće trudni veselim napjevima
i neuništivom srećom.
Ništa nećemo naučiti iz dana prošlog,
niti iz pisma lica,
ispisano rukopisom
napisane zime, jer sve znanje
duboko u nama je zakopano.
|
nedjelja, 03.07.2005.
SUŽAVANJE BESKRAJA
Ako ste dio kuglice ljigavo mokre
koja se ljupko vrti kroz zviježđa,
kroz sretne predjele na putu za vječnost,
a usput se na njoj nešto zbiva:
ranjenu šapu tigar liže,
orgulje olujnog mora bjesne
u sluhu Baha na samrti,
neko zvan Eskim
ribu na ledenoj rupi strpljivo vreba,
u hladu oraha, pored prašnog puta u Slavoniji,
Ciganin tavu tanji,
dok iz čerge se veselo dim vije,
a neko mlad i blijed uz Žutu rijeku
na smrt ljubi.
Ako ste dio kuglice
ili vrha pribadače,
ako ste ruka, zub, poklon,
kap voska iz gluvog uha,
možete reći da ništa od tog niste
iz straha utopljenog u jod.
Iz straha da ne budete prepoznati
od nevidljivog oka
što na nas vreba.
|
|
|