Tepljuh
nedjelja, 10.07.2005.
ZIMIN RUKOPIS
|
Ništa ne možemo naučiti iz dana prošlog, niti iz pisma lica, ispisanog rukopisom nepisane zime. Sve znanje je na dnu, na početku. Godina ništa ne zna. Zaboravljena između dvaju beskrajnih ponora, ponavlja isti san, porađa staru zebnju. Bogat i pametan je budući dan, ko momak i djevojka u svadbenoj nošnji, ko bršljan što vere se u zmijskom ruhu, na skriveni prozor, dok kiša veselo šumori u lišću. Oko teksta proljeća oblijeću ptice. Zaboravljeno znanje biće pozobano. (Val vjetrova s juga obliva mršavu stijenu). Poruka zime postaće lažna. Ispucaće ljeto sve sjemenke iz nevidljivih pušaka voća. Gladni gradovi, zemlje i logori, biće trudni veselim napjevima i neuništivom srećom. Ništa nećemo naučiti iz dana prošlog, niti iz pisma lica, ispisano rukopisom napisane zime, jer sve znanje duboko u nama je zakopano. |
- 00:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Ožujak 2012 (1) Siječanj 2006 (2) Rujan 2005 (1) Srpanj 2005 (2) Lipanj 2005 (3) Svibanj 2005 (5) Travanj 2005 (15) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||