Tepljuh
utorak, 31.05.2005.
VEČERNJI GOST
|
Pijano je pero od večernje tinte plave u kojoj se hladi iskusnog stijenja žar ko u sretnoj epruveti proviđenja, padajući pelud i prah. Mogao bih umrijeti, gledajući pustoline i gar, jata kreštalica u mirisnoj zimi burnog dana. Mogla bi nova šuma da izraste iz pokoja, dok me kamen grli i zamagljeno čelo ljubi, dok rukom večeri brišem suze na zaboravljenom licu. Ne plači izbrisano lice: jutro je lijek i ozarenje. Skupljaju se zviježđa oko Večernjače, iz prikrajka neba Vlašići se osmjehuju, u vedru ponoć zimskog snoviđenja, dok stojim zapaljen na stijeni, pred danom, bez imena i prijatelja, pretakajući jutarnja pripitomljena vina kroz vlakna sviježeg zraka i strugotinu zore. Pijano je pero od večernje tinte plave u kojoj se hladi iskusnoga stijenja žar ko u sretnoj epruveti proviđenja, padajući pelud i prah. |
- 13:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #
utorak, 17.05.2005.
PORUKA JE OSTALA U PISMU
|
Jezik tog pisma dešifrira se pomoću ugašenog žara. On nema kostura ni mesa. Nije sklon da išta okuplja i veže. Hrani se sam sobom, pradavnim otrovom: plodom sretnih dana. Tako je ostala poruka u pismu. Nečim zatravljena. Praiskonskim likom mladog boga, na vodenom pečatu, dobrih duša. Razumjeti se može samo izuzetno, u satima poznim il preranim, na mjestima punim rana. Onkraj doba svetog nespokoja. Gdje nezrelo vrijeme sazoriti neće. Slova su joj u umu nerođenog svijeta. Na samom dnu ojađenog pretka, koji ni u svoju obranu, ne smije složiti riječi okrutne i konačne, pa mu sudbina lebdi nad ponorima, poput nevidljivog svjetlosnog praha, bez težine, u zanosu i sretnom očekivanju da izgori u radosno saznanje. |
- 01:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #
subota, 14.05.2005.
TESTAMENT BEZ IMENA I ADRESE
|
U ledeno doba bila je samo jedna država. Prostirala se površinom snijega i imala vlast od mraza. Danas je drugo: više ih je i u raznim pravcima se šire. Države danas nikad ne spavaju. Ni u snu. Jer nije vrijeme sna: vrijeme je cenzure. Čitljivog teksta nema. Ovo je sjeme davne drame iz ledenog doba. Ledeno doba je sretno doba, uramljeno kao nenadoknadiva šteta na hibridnim ulazima i izlazima. Zato mi zovemo: podaj nam jesenju ruku što zebe izvan maternice, prihvatite ispruženu ruku fetusa iz membrane mrazne večeri. Tako ćemo najdalje stići. Prepoznaćemo ga po načinu kako se skriva: lice mu je oguljeno, duša nedovršena, na srcu prozor neostakljen s pogledom na predio patnje. Jezus Nazarenus neće umrijeti radi nas. Niti će iskupiti štogod. Niti će itko išta griješiti, jer izleći će se sterilizirano vrijeme, rezervat naivnih i bezazlenih. Dugo će se održavati telefonske veze između diluvija i nas. I dugo će nas škropiti njegove zaražene kiše, dok u kambriju budemo noge prali od kokošijih govana. Ali će veze biti sve slabije, jer najveće udaljenosti su izmeđ malih mjesta i malih ljudi. Ko da na njih troši bakar, davno izvučen po velikim gradovima, iskopan od kambrijskih rudara. Stari telefonski brojevi iz Homerova doba postaće arhiv za melankoliju. Okrećemo po brojčaniku nerazumljive starogrčke brojeve, ali se nitko javiti neće. Zvaćete: čovječe probudi se. Iz čega u šta da se probudim?! Iz jednog sna u drugi! Dok me na matricu izvlače, reproduciraju, umnožavaju po krivom postupku za mrtve. Bićemo nećitak letak, poziv na predaju. Nepoznata poruka i luđakov testament. Niko nas neće pročitati, jer smo oblik omraženog slova, a nepismenost masovna pojava. Ali zato ćemo prodavati nepoznati napitak za bolesti. Pravićemo neki novi alkohol, pomoću ilirizma, komušine i smole. Bićemo bogati, a domovinu ćemo izdati na legalan način. Razmnožavaćemo se pomoću zla. Po naopakom postupku za mrtve. Zlo će nam biti škola i nauk... Sretni nikada biti nećemo niti će nam ikad išta biti jasno. |
- 22:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.05.2005.
NEKO JE NOĆU PRELAZIO
|
Neko je prolazio u mraku. Čuli su se glasovi i udarci nogu uz topot i posrtanje. Ali se nije moglo raspoznati ko su prolaznici. Po svu noć su obilazili oko naših nastamba, u pravilnom krugu, kao svjesna plašila, tek u zoru mi se osmjelismo: "Ej, vi, ko ste, šta hoćete od nas?". Stali su se hihotati i zarazno cerekati, kao da smo im ispričali vic, a ne postavili pitanje. I od tada --- tako svake noći. Jednoć ih upitasmo, kad svikosmo na njihove prijetnje: "Da li ste smrtni, jeste li gladni i dobro obučeni". I okrutni smijeh, kojim su nas do dotad plašili, nesta. Uvidjesmo da mrak nije tako crn i neproziran. U gustom crnilu nazirali su se lazurni oblaci. Postadosmo sretno pleme. Zapitasmo ih jedne zimske noći: "Biju li vas studen i osama? Dođite k nama, ogrijte se, za sve ima mjesta kod vatara". Oglasiše se jeka i krici: ugarci vatre poletješe put neba. Nasta muk i nespokoj. Zar smo nekog uplašili vatrom? Ostadosmo sami. Ne saznasmo ko je ono prolazio mrakom. Šta je htio u našoj pustoši? Ko bijahu susjedi u mraku? |
- 12:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 06.05.2005.
PLAŠENJE ZMIJOM
|
Htjeli ste se rukovati, podbuhlom, starom pocinčanom zmijom. Ali njeno hladno držanje kaže da uludo trošite toplinu, da se razbacujete naklonostima, da pri tom niste svjesni što činite, zbog čega ste takvi, i smije li se tako drugarski postupati običnom, starom, zamrznutom zmijom. Pa vaša ruka, onako pružena, ostaje ukočena i sablažnjena. Vidite: ljeto je, žarko i presjajno, treperi jara iznad vrtova i kuća, sve kao ogromna blaga peć u kojoj se lagano pečemo na dugoj i tihoj vatri. Ali vidite kroz ponoran procjep u vremenu, u bljesku stresa, vidite naslage snijega, tek palog po zidovima, krovovima i, hladno je, hladno, užasno hladno. Vidite usted zime, u razjapljenom, hladnom i mračnom zavičaju, dok sve cvokoće i smrzava se, vidite kako dah vrelog ljeta prožima dušu mrazu i toplo je, toplo, ugodno toplo. Tako nuklearna peć u duši pravi istovremeno i inje i vosak ledenica i blagonaklonosti, huku borovih crnih šuma i pomicanje svijeta i svijesti na valovima nečega, reklo bi se, što ne postoji. |
- 00:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Ožujak 2012 (1) Siječanj 2006 (2) Rujan 2005 (1) Srpanj 2005 (2) Lipanj 2005 (3) Svibanj 2005 (5) Travanj 2005 (15) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||