07.07.2013., nedjelja
RODBINA
  Kako je počelo ljeto, kako su počeli godišnji, tako je počela seoba rodbine, uznemirila se rodbina, pozivaju, hoće dolaziti, htjeli bi se družiti. Rodbinu ne biraš… ima ih koji su ok, ali u svakoj obitelji, vjerujem, ima i onih napornih, nasrtljivih. Sjećam se, kada sam bila dijete, kada su nam u posjetu dolazili ujak M i ujna E, moj brat kada bi ih vidio da dolaze, uvijek bi uzviknuo: Dolazi ujna Estera, spašavaj se tko može! I on bi pobjegao, zaključao bi se u svoju sobu ili bi čak pobegao nekamo od doma. Ujna Estera zaista je bila naporna, sve je ispitivala, davala podrugljive primjedbe, svima davala savjete… Zavirivala u sve sobe, u svaki kut kuće. Moju majku je uvijek pitala: Jesi li kupila što novo?… i ne sačekavši odgovor otvarala bi ormare pregledavala njezinu odjeću i uvijek se za nešto ogrebla. Mojega brata ispitivala je kakve su mu ocjene, ima li curu, a jednom je čak rekla pred svima: O, kako si narastao… sigurno su ti već počele i rasti dlačice… tamo… dolje… je li?… hahaha. Za vrijeme ručka Estera uvijek rado prigovara hrani, no to ju ne sprečava da potamani sve, a kakvo god posuđe da se servira, kakav god stolnjak da se prostre… njezino doma je sve uvijek ljepše. Sestrična L postala je naporna, živi sama, nema žene… pardon… muža, nema djece, ima slobodnoga vremena… radi u prosvjeti ima cijelo ferije, sve praznike i blagdane i već ne zna kako dotući vrijeme… i onda traži žrtvu, tko će se družiti sa njom, tko hoće hodati okolo. Čim su neki praznici ona me zivka, stalno ju odbijam, a ona nikako da shvati. Nekada smo bile bliske i jesmo zajedno izlazile, ali vremena su se promijenila… za nju je ostalo isto. Ona ne shvaća da imam obitelj da imam posla preko glave i da mi se ne da ugostiti ju i onda svaku večer izlaziti sa njom u grad po kafićima, kinima, po barovima... kako bi ona htjela. Kažem joj da nemam vremena, ali ona to ne percipira, a ja kada i uhvatim koji slobodni dan, rado bih ga provela sa svojom obitelji. Nedavno me nazove - Joj draga kada ćemo se vidjeti? - Joj... rekoh... ne znam, bolesna sam… - Mislila sam doći da se malo provedemo, joj fali mi druženje sa tobom, ah kako smo nekada lumpale nas dvije… fali mi to… mogle bismo jedan dan malo skoknuti i do Beča…. - Ne znam, vidjeti ćemo… rekoh ja… No kako da ne, sve sam luda - pomislim u sebi, jer raspadam se od obaveza i posla… Malo morgen! A što ću onda, počela sam lagati… jednom sam bolesna ja, drugi puta bolestan muž, pa dijete… pa imam majstore, krečimo kuću, gradimo... rušimo… a već ne znam što sam kome slagala.  Ima ih nekoliko od rodbine što redovito zovu nedjeljom, imaju slobodne impulse valjda, pa kada se objese na telefon… tri takva poziva i ode mi nedjeljno popodne. Najgora je muževa teta O. Pitam ju iz pristojnosti kako je, što radi a ona onda počne od Markovih konaka… i uvijek jedno te isto - bole križa, zglobovi, vene… išla doktoru ovom, onom… skupljala lišće, šišala živicu… joj vidjela ovoga, razgovarala sam sa onim… ablabla tralala… Kada mi nedjeljom zazvoni kućni, pošaljem kćer Kukunku da se javi i velim: - Ako su O, D ili M, mene nema... tuširam se, nema me doma, vratit ću se kasno... umrla sam… Tetak B pak ne dolazi, ne zivka… njega nitko ne voli, pola rodbine ne razgovara s njim, ima dug jezik, i to bez dlake na njemu i svima se već zamerio. Eto na primjer, sestričnu M je uvrijedio jer joj je rekao da je debela… i to ne samo "debela", nego "debela kao prasica". Otada nisu razgovarali.  Pustimo sada moju bajnu rodbinu… sigurno vas zanima što jedem ovih dana…  Opet riža?! Ma nee… opet tikvice! Danas imam naribane tikvice sa lukom, paprikom i rižom… jučer sam jela pohane tikvice… i sutra ću jesti tikvice… što mogu kada ih volim, a sada je sezona…  |
