22.04.2013., ponedjeljak

OPROSTILA SAM

"Nikada nemojte dopustiti da nepotrebne ili isprazne misli okupiraju vaš um. To je lakše reći nego učiniti. Ne možete odjednom očistiti svoj um. Za početak pokušajte spriječiti zle ili beskorisne misli koje okupiraju vaš um, analiziranjem vaših vlastitih pogrešaka..." Helena Blavatsky  Dugo sam bila zaljubljena u Rođenog. Nisam se usudila to mu otvoreno pokazati, pa sam mu počela pisati ljubavna pisma… anonimna. U tim pismima izražavala sam mu koliko ga volim i kako zamišljam našu stvarnu ljubav. Jednoga dana razgovarale smo njegova sestra, a moja sestrična, o nečemu i ona najednom prekine taj razgovor, pogleda me u oči i izravno me upita da li ja pišem pisma Njemu. Shvatila sam da sam otkrivena i odmah sam priznala, nisam imala kuda, nije imalo smisla poricati. Nije bilo komentara tada, a niti je ikada itko to više spomenuo. Rođeni, kako ga ja zovem u svojim mislima, danas živi u Americi, oženjen je i ima dvoje djece. Vrlo rijetko se čujemo i još rijeđe vidimo. Bilo mi je vrlo neugodno i bilo me je sram uvijek kad god bih se toga sjetila. Nisam si mogla oprostiti tu glupost… pisanje tih pisama, niti nakon puno godina. Nemam puno neprijatelja, barem mislim tako - samo dva - zapravo dvije neprijateljice. Jedna je bila moja ljuta suparnica nekad, nanijela mi je puno zla, zbog nje sam strašno patila… Mrzila sam ju tako da sam ponekad željela da se otvori zemlja i proguta ju… Druga moja neprijateljica, ona je bila još gora. Radila je o glavi meni i mojoj obitelji... bilo je to nedavno... ne želim se prisjećati kroz što smo sve prošli zbog nje. Ako sam ikoga mrzila u životu, onda je to bila ona. Uglavnom ljudima opraštam sitne grijehe, ali ovima je bilo teško oprostiti. No, konačno, ovih dana oprostila sam svim svojim neprijateljima. Ne znači da ih volim sada, ali ih niti ne mrzim. Jednostavno nastojim ne misliti na njih. Moja definicija opraštanja je: kada bih bila u prilici osvetiti se bez loših posljedica za mene, ne bih to učinila… Nedavno sam saznala za HO… to je stara havajska tehnika mentalnog čišćenja… ona nalaže da oprostimo svima sve... Odlučila sam da hoću. Počela sam meditirati. Tih prvih dana tako su me naglo preplavile emocije da sam skoro završila u ludari. Oprostila sam objema svojim neprijateljicama. Prvoj nije bilo teško. Nju sam bila mrzila već samo iz navike. Onaj zbog koje je ona nekada meni bila suparnica ionako meni više ne znači ništa. Osim toga, baš nedavno sam vidjela njenu sliku na internetu - toliko jadno izgleda, da sam se skoro i sažalila, hehe… Oprostila sam i ovoj drugoj, gramzljivoj i vrlo podloj osobi. Oprostila sam joj zaista, iskreno… izgovorila sam to na glas: Ja, Teobalda Tara B. opraštam X. Y. Groznoj za sve zlo što je nanijela meni i mojoj obitelji i ne mrzim ju više! Ali, osim oprostiti drugima, vrlo je važno i oprostiti sebi… možda još važnije, jer dok si ne oprostim, neprijatelj sam samoj sebi. I kako opraštati drugima, ako sami sebi ne možemo, a i tu smo u dvostrukoj ulozi…dvostruko patimo. Mislila sam, oprostiti sebi, to je lakše, ali ne, to je teže. Nisam niti znala koliko toga tek imam sebi oprostiti… Počela sam opraštati i sebi svoje grijehe. Počela sam najprije sa manjima. Tako sam si za početak eto oprostila Rođenog! Kao "mali znak pažnje" jučer sam dobila ove džemove od jedne osobe. Džemovi su domaći, sa Hvara. Volim znakove pažnje… volim kada me ljudi vole. Džem od gorke naranče i džem od smokve