13.12.2012., četvrtak

PROKLETSTVO

Zadnji mjesec svoje trudnoće morala sam odležati u bolnici, imala sam nekih komplikacija. U toj sobi, na četvrtom katu ginekološkog odjela bile smo nas tri trudnice. Moj krevet bio je u sredini, morala sam mirovati. Sa moje desne strane, do prozora, ležala je K, sitna mršava ženica u šestom mjesecu trudnoće. Bila je cijelo vrijeme potištena i zamišljena, jer… ona nije došla roditi, već pobaciti plod, naime imala je velikih zdravstvenih problema, trudnoća joj je ugrožavala život i liječnici su joj rekli da trudnoća odmah mora biti prekinuta. Sa moje lijeve strane bio je krevet treće trudnice, zvala se D. Imala je ogromni trbuh, njena trudnoća bila je na samom kraju, došla je u bolnicu jer joj je termin već bio istekao i svaki čas se mogla poroditi. Kod nje je bilo sve u redu, bila je u dobroj kondiciji, ali bila je nervozna, stalno se našetkavala po hodnicima, išla u kupaonu, preslagivala svoje stvari… To popodne, K su dali sredstvo za izazivanje umjetnih trudova, da pobaci plod, a D su obavijestili da sutradan ujutro ide u rađaonu. Ja sam bila prikopčana na infuziju. K-ini trudovi postajali su sve jači i ona se na krevetu počela previjati u bolovima. Ti trudovi su puno teži, jer se plod na silu odvaja od utrobe majke… jer plod se ne da, bori se za život… ali mora biti ubijen i izbačen… K se kvrčila na krevetu iskrivljenoga lica od bolova i sve jače jaukala. Sestra je napravila svoje i otišla, nije više dolazila, jer sati su još trebali proći do njenoga pobačaja, K je jednostavno sama morala proći kroz te trudove. Pogledavala sam prema njoj, u početku sam ju riječima tješila, ali kako je njoj bilo sve gore, ona više nikoga nije percipirala, samo se grčila i sve jače zapomagala. Ali, u jednom trenutku ja sam skužila da je njezin krevet, koji je bio tik do prozora, zapravo u ravnini prozora, a prozor širom otvoren. Rešetki nije bilo (u šok sobama i rađaonama su rešetke na prozorima). Neke osobe oduzmu si i život kada bolovi postanu neizdrživi. Sinulo mi je kroz glavu da bi K mogla učiniti to… samo jedan korak i ona je mogla biti s onu stranu prozora. Uplašila sam se toga, otišla bih bila zatvoriti prozor, ali bila sam na infuziji, sestre nije bilo, pa sam se nagnula prema D i prišapnula joj: - Daj molim te odi zatvori prozor, K bi se mogla hititi van... Ali ova mi je hladnokrvno i podrugljivo odgovorila kroz zube: - Ha… neka se hiti ako je luda. Nisam mogla vjerovati kako je bezdušna. Za trudnice kažu da su posebno osjetljive, suosjećajne, ali, u toj ženi je bilo nešto zločesto… No, kao da to nije bilo dovoljno…. D se svako malo došetala do K-inog kreveta, podbočila se rukom na struk i s podrugljivim smiješkom na licu gledala K kako se muči. K ju nije gledala, nije gledala nikoga, trpjela je užasne bolove, dok u njoj umiralo njezino dijete… A onda se u jednom trenutku iznenada, usred toga svojega grčenja i jaukanja, okrenula prema D i prostrijelila ju pogledom. Uhvatila sam taj njezin pogled prema D i taj čas ZNALA sam: to je prokletstvo! Prošlo je još neko vrijeme, došle su sestre, položile K na kolica i odvezle ju u operacijsku salu da joj se odstrani plod… Nakon nešto više od sat vremena, sestre su opet došle, dovezle K i sa kolica premjestile natrag na njezin krevet. Bila je spašena bolova, ležala je mirno, ali iscrpljena, blijeda… kao polumrtva. Na večer su i D odveli na još jedan pregled, prije sutrašnjeg porođaja… sa njom je bilo sve u redu, ultrazvuk, otkucaji srca… sve je bilo u redu. Cijelu tu večer provela je D na krevetu gladeći svoj trbuh i glasno tepajući: - Drago moje dijete... bebica moja… drago moje djetešce, jedva čekam da te vidim… drago moje dijete, tvoja mamica te jako voli, jedva čekam da te vidim… Cijelo vrijeme toliko je to ponavljala da je to… već pomalo izgledalo i morbidno. Sutradan rano, došle su sestre i odvele D u rađaonu. Kasnije se pročulo po odjelu da je D rodila mrtvo dijete. Nikome nije bilo jasno… još jučer je sve bilo u savršenom redu, a onda je rodila mrtvo dijete… Svi po bolnici pričali su to i čudili se. Ni liječnicima nije bilo jasno… Rečeno je bilo da se eto i kod sasvim normalnih trudnoća zna dogoditi tako nešto, bez ikakvog vidljivog razloga… uzrok se ne zna... Istog toga dana, došao je D-in muž po nju da ju odmah vodi doma iz bolnice, optužujući liječnike i vičući da će ih tužiti. Ne znam je li K bila svjesna trenutka kada je proklela D... a mislim da niti D nije imala pojma... liječnici još manje… ali ja sam znala, jasno sam vidjela to…