02.12.2012., nedjelja

KAKO BI TO BILO?

Dragi moji blogeri, ovih dana proživljavam krizne trenutke, ćopila me nekakva gadna depresija. Primijetila sam i kod drugih ljudi oko mene da su nekako neuobičajeno nervozni. Priznajem, ovisna sam o blogu. Voljela bih da sam poput nekih blogera koji napišu post, pa ih nema neko vrijeme… Svaki dan ja moram biti prisutna na blogu, ne smije mi ništa promaknuti, sve moram kontrolirati, u svemu moram sudjelovati. Ali ja sam eto takva - ili sam totalno in ili aut, teško se prisiljavam na sredinu stvari! Tako eto puno vremena provodim na blogu… moji doma mi prigovaraju, zapuštam ih. Bog mi je svjedok da sam htjela prekinuti sa bloganjem… Ali to nikako nije lako! Ponekad mislim da sam užasna prema svojima doma, peče me savjest… Eto na primjer, B mi, dok ima vremena, skuha kavu i sjedne da skupa pijemo, ali ja poberem svoju kavu i velim mu: - Dragi, nemoj se srditi, odoh ja u svoju sobu piti kavicu, znaš usput si na netu pregledam novice, pogledam vremensku prognozu… - Da, da, i začas ću te čuti kako se tamo hihoćeš, dok se dopisuješ sa onima svojima na blogu. Već me je počel mrko gledati… Ali, istina je, zaista volim piti kavicu i malo šarati po blogovima, pa si malo slušati glazbu… a B ionako popije kavu za pet minuta i već ide delati nekaj, teški je radoholičar i ne može dugo sedeti na mjestu. Ili dođe mi Kukunka, nekaj me pita, smije li ovo ili ono, ja joj dopuštam, samo da mi da mira. Ona je već skužila to, pa mi uvijek dolazi dok sam na blogu… - Mama, mogu li uzeti iz tvoga novčanika…? - Možeš. - Mogu li večeras ostati duže vani? - Nema frke, samo mi daj mira sada… - Mama, u srijedu je roditeljski… - Možeš… Sve češće uz blog, osim pijenja kavice i jedem, lakiram nokte ili nešto drugo... Jutranja kavica i blog Moram isprobati lakove za nokte... usput čitam komentare... Pokušala sam zato ovih dana otići sa bloga, ali skužila sam da mi samo pisanje bloga ne bi toliko nedostajalo, koliko druženje sa vama! Hvala vam svima koji ste komentirali moj prošli post… hvala na lijepim riječima! Ali, da ne mislite vi da ja dok sam doma samo visim na blogu... ja svojim ukućanima uvijek pripremim neko lijepo iznenađenje. Sinoć sam im za večeru složila ove knedle (primijetili ste možda da često delam knedle... da, baš volim knedle delati - to mi ide od ruke). Ali to nisu bilo kakove knedle, već nešto novo... knedle sa filom od rogača, po izumu naše drage cookandplay! Doduše, malo sam promijenila njezin recept. U tijesto nisam stavila jaja, jer kod mene baš nitko ne voli jaja, pa izbjegavam, ako je moguće... ali sasvim je u redu ispalo (nisu se raspale!). Iz file sam izostavila rum, jer okus ruma moji baš ne vole, ali sam zato dodala grožđice. Tijesto za knedle Fila od rogača... čudno, nekako mi prerijetko ispala... što je, tu je! Knedle su kuhane... još samo ih uvaljati u smjesu od cimeta i šećera. Ali sam ja svoje otišla pojesti na miru... ispred svojega kompa... da mogu malo usput blogove pregledavati! Mljac!... moram odgovoriti na komentare... Ups! Što je ovo... Fakat, kakva je to čudna žlica... čemu to služi? kakva je to čudna žlica?!... Nisam ni primijetila što sam donesla... Otkuda to među mojim žlicama? Sigurno mi je to opet teta Lina podmetnula... stalno mi dela pizdarije! Neki dan dođe moja stara k meni sva izbezumljena i kaže: - Joj, propustila sam sinoćnju epizodu "Sultana", možeš li mi ti naći na internetu da pogledam? - Mogu!… i nađem. I počne ona to gledati, ja sjedim sa njom, pa se i ja malo ufuram, gledam kakvi su likovi, kako su oblečeni, ufuram se malo više i počnem zapitkivati: - Tko je ova? - Sultanova žena. - Tko je ova? - Sultanova druga žena… Aha... harem... skužim. I onda sam počela razmišljati o tom mnogoženstvu, kako bih se ja osjećala da moram živjeti u takovoj bračnoj zajednici. Mislim da mi ne bi bilo niti malo ugodno. Prije svega, bila bih užasno ljubomorna. Mislim da si ne bih baš bila u dobrim odnosima sa drugom… ili drugim ženama. Bilo bi rata! Sa druge strane, prije par godina pročitala sam u novinama članak o tome kako jedna Engleskinja živi u zajednici sa dva muža. Oni obadva jako vole nju, ona voli njih obojicu, jednako! Svi se dobro slažu, nema ljubomore, vole se, sretni su. Sjetim se toga i počnem razmišljati kako bih ja funkcionirala u takovom braku. Počela sam si postavljati razna pitanja… Kako se oni na primjer sexaju? Je li to obavljaju skupa ili idu jedan po jedan? Ili imaju nekakav raspored… parni i neparni dani i slično… Počela sam zatim razmišljati o prednostima i nedostacima takvoga braka. Teško mi je uopće zamisliti takav brak, jer ja ne bih mogla biti u braku sa nekim koga ne volim, a sa druge strane ne znam kako bih mogla voljeti dva muškarca potpuno, a istovremeno… pitam se je li to uopće moguće! Ponekad mi je teško i sa ovim jednim mužem izaći na kraj… vrlo je zahtjevan, nije mu lako ugoditi, a zamisli sada da ih imam dvojicu… A što se prednosti tiče… ne znam koje bi bile… hm… pa možda, kada se ovome jednome ne da ići van, možda bih nagovorila drugoga… ili kada se posvađam sa jednim, brzo bih otrčala ovome drugome da me tetoši… ili… Ooooo... pa ima tih prednosti… ima!