Večer kad sam od mladića postao gospodin
"I wanna see your hands
I wanna hear your scream" (Colonia- Boris Đurđević, "Oduzimaš mi dah")
Saznavši da će Colonia nastupati u Petrinji, odlučih posjetiti Petrinju. Zanimljiv gradić...
Nakon ugodne vožnje i dolaska u Petrinju, kupnje bureka u pekarni Beriša te sladoleda u obližnjoj slastičarnici i kratke šetnje, ubrzo sam bio na trgu i mjestu predviđenom za održavanje koncerta.
Malo po malo, posjetitelji su se počeli zauzimati svoja mjesta i prije nego će koncert započeti. Uglavnom mladi posjetitelji, dosta djece. I ja sam zauzeo mjesto budući da sam želio biti naprijed, čekao se početak koncerta, osjećao se nekakav "miris" u zraku. Pomislih: "O Gospode, peru li se ovi ljudi katkad?".
Koncert je ubrzo počeo te sam se usredotočio na fantastičnu I(ndi)ru, njezin glas i stas i na njezine sjajne plesačice.
Doista, Ira je bila fantastična, izvrsno je pjevala i podizala atmosferu stvarajući euforiju i oduševljenje među prisutnima. Sjajan je taj njen odnos prema publici. Pozdravljala je publiku, rekla je da pozdravlja svoje mališane i to je bilo točno (u pojedinim dijelovima koncerta dok su se neka djeca gurala imao sam osjećaj kao da se neke životinje npr. psi kreću) u nekim slučajevima (bilo je tu i "velikih mališana" tj. "antimališana").
"Gdje su ruke!??!?"- vikala je Ira tražeći ruke petrinjske publike.
Netko je Iri dobacio nekakvu narukvicu te se ona zahvalila uzevši narukvicu, nakon čega su joj svakakve stvari počeli dobacivati a ona se izmicala (u ritmu muzike) šaleći se molila "Nemojte me gađati" i pokazujući kako će morati izmicati dok pjeva.
Nakon jedne pjesme, Ira je rekla kako njezina publika voli Coloniu te me pogledala i upitala "I Vi nas volite, je li tako, mladiću?". Sa strahopoštovanjem sam pokorno kimnuo glavom, sretan što sam i ja jedan od onih kojima se Ira posebno obratila.
Jednog fana je pozvala i na pozornicu, tražila da pjeva, a kada se on izgovarao da ne zna pjevati, rekla mu je "A grlit, to znaš!?", misleći na njegovu ruku oko njezinog vrata.
Zatim su uslijedile brojne izvrsne pjesme i brojne zanimljive situacije odnosno zanimljivi Irini komentari.
"Vrii--šti--ii, ma vriiiššttiii!"- neumorno je Ira pozivala petrinjsku publiku.
I kada se koncert već bližio kraju, kada je (istini za volju) i koncentracija malo popustila, u uvodu pjesme "Pogledom me skini" Ira me ponovno pogledala i rekla "Gospodine..." nekon čega me obuzela trema odnosno blokada shvativši da se meni obraća i nešto mi govori. Zbog treme nisam shvatio što mi je rekla, no zacijelo je rekla nešto urnebesno budući da su svi vrisnuli. Vidjevši da ne reagiram, Ira je rekla "Ne da se..." a meni i dalje nije bilo jasno što je ona ranije rekla. A baš sam nedugo prije toga razmišljao o svojoj odsutnosti, padu koncentracije, kao da sam imao osjećaj da će se dogoditi nešto zbog čega moram "ostati budan".
Dakle, nisam shvatio što mi je Ira zapravo rekla no primijetio sam zanimljiv detalj. Ira me oslovila s "gospodine" iako me iste večeri (možda nekih sat vremena prije toga) oslovila s "mladiću". Dakle, u samo sat vremena može se od mladića postati gospodin- iste večeri.
|
