moj šef se čudno smije. to zvuči ko da pas kašlje.. al ne onak da je bolestan.. već ko da ima nekakvu hearball u grlu.. nikad ne znam jel bih se počela smijat kad ga čujem iz njegovog ureda ili mu vikala: "nazdravlje!!" u biti bih se najradije ustala i zatvorila njegova vrata.. i to ne samo zbog čudnih zvukova koji dopiru od tamo, nego i zato kaj nekad posve nečujno izađe iz ureda.. tak da ga ne čujem da je otišao.. a onda me netko pita jel tu, a ja velim samo uđite.. onda ljudi vide da ga nema u uredu i misle da ih zajebavam.. kad bi se naučio držat vrata zatvorenima dok ga nema, a otvorenima kad ga ima (ili obrnuto) bilo bi mi lakše.. brijem uostalom da te tihe izlaske i ulaske vježba da me sjebe.. |
kako su ljudi živjeli prije interneta? ja bih to trebala znati, jer sam jedna od tih ljudi. naime, odrastala sam još dok nismo znali za internet. mi u hrvatskoj (tj. jugoslaviji), ali i šire. tek je zaživio negdje u 90tim godinama, a ušao u svakodnevnu primjenu "običnih" ljudi tek u zadnjih 10 godina. pa bih ja trebala znati što su ljudi radili prije njega.. gledali tv, valjda.. znam da sam ja buljila danonoćno u tv.. sve mi je bilo mrak i super. od filmova i dokumentaraca do raznih serija.. a tad su bila samo 2 programa! sad ništa ne gledam na tv-u.. nema niš za gledat.. serije koje su mi dobre gledam unaprijed, jer ih skidam s neta, pa mi ove prastare sezone od prije 2 godine (if you're lucky!) koje se vrte na programima niš ne znače.. i filmovi koji se prikazuju su stari. kaj me zanima odem pogledat u kino ili skinem s neta. jer zakaj da gledam Harry Pottera broj 6, ako sam već pogledala 7 i 8 na kompu?? tako da, iako imamo min 40tak programa, nemamo kaj gledat. povremeno se može pogleda kakav stariji film tipa: * kaubojski s Clint Eastwoodom * ratni filmovi s Lee Marvinom * „krimić“ komedije s Peter Sellersom sve ostalo je negledljivo.. danas nam je dakle Internet zamijenio tu zanimaciju.. onda kaj smo još radili ko klinci? čitali? rijetki su čitali.. iako ja volim čitat, i tu mi sada internet igra veliku ulogu.. sad više ne idem u knjižnicu i ne posuđujem knjige od prijateljičine mame.. sad se knjige čitaju na engleskom i skidaju se s neta.. eventualno se u elektroničkom obliku razmjenjuju s pokojom prijateljicom koja ima sličan ukus.. pa su tu onda formati: * .txt * .mobi.. i slični.. a sve ostale aktivnosti smo smanjili na minimum.. što zbog neprikladnosti - nećemo se ići igrat s djecom u parku (osim u slučaju da su to naša djeca).. što zbog lijenosti - ne da nam se vježbati, pa čak ni s Renatom Sopek nedjeljom u 16h, a kave s frendicama smo prorijedili jer i tako chatamo prek neta učestalo, pa ne osjećamo potrebu da se vidimo fejs-tu-fejs.. i kaj nam onda preostaje kad nam je komp doma u kvaru? otići na kavu s frendicom, gledati Odmetnika Josey Walesa po 60ti put i čitati na svom kindlu, ono što smo srećom upload-ali na njega, prije nego je komp kihnuo.. ufff.. bože kako glup post. |
ok.. ja sam se fakat narintala ovaj tjedan.. ostajala duže, odradila ČUDA.. i kako mi se svemir zahvaljuje?? provest ću vikend bez interneta. |
.. od mene što očekujem da moji omiljeni blogeri nekaj pišu (a pišu!), dok ja zabušavam i ljenčarim.. zabušavanje i ljenčarenje tako moj život izgleda u zadnje vrijeme.. na poslu odrađujem najmanji minimum koji mogu progurat a doma još manje osim ako se preslagivanje papira iz jedne ladice u drugu, stavljanje telefona na mjut, te nožno guranje prašine pod krevet ne smatra radom i vrijednošću.. u tom slučaju sam vrlo vrijedna i agilna.. i nemojte mi reć "takvo je ovo vrijeme", jer meni je uvijek takvo vrijeme.. padao snijeg, kiša, bila magla, užeglo sunce, sparina.. sve su to vrlovrijedni razlozi za ne radit ništa.. ok.. ne mogu reći da ipak ništa korisno nisam napravila.. da sam buljila samo u tv ili internet, reklo bi se gubljenje vremena.. ali ja sam buljila u svoj novi kindle. ilitiga čitala. pročitala sam 1486 stranica u siječnju. da. tako je. ja se obrazujem. usvajam znanja. doduše znanja o vampirima i feyevima, ali znanje je znanje. kindlić vam je super stvar. ne umara oči kao čitanje preko mobitela, što sam dosad prakticirala navečer u krevetu. a i možete si sve žive knjižice koje imate spremit na njega, te ih prelistavat kadgod. ima i tu foru da si možete pisat zabilješke, highlightat nekaj, te označit rječ pa je pogledat u rječniku koji vam je već instaliran gore.. doduše ovo zadnje još nisam skužila kak, al ono.. mogu. ako mi se da. možda bi bilo korisnije da sam si za božić uplatila neku teretanu ili nekaj.. ali svi znamo da bi to zaista bio bačen novac. ~ ~ ~ u zagrebu bijelo govno pada nemilice.. ok, ne baš nemilice, bio je stao negdje od 11 - 14h.. naime, nema smisla padati dok su ljudi na poslu.. ali ujutro i popodne kad je špica.. to je pravi moment za kijat* jutros sam sjedila smireno u busu dok smo stajali na zagorskoj 15 minuta iza krepanog kamiona. onda je vozač izašao van čekirat kaj se događa, pa se vratio i zamolio da netko od putnika izađe zaustavit promet u suprotnoj traci da zaobiđemo rečeni kamion. tri penzića su momentalno izašla.. jer jedan naime ne bi bio dovoljan.. bus je zaobišao kamion i pokupio svoje "prometnike".. 5 stanica poslije kad sam ja izašla još jedan drugome prepričavali svoj "doživljaj".. vjerojatno će i unucima doma pilit "znaš kako je deda zaustavio promet? eee.. nikud se ne bi maknuli da nije bilo mene.." e sad.. tko je skužio da sam smireno sjedila?? * kijat - lička riječ za padanje snijega, npr. "kija snijeg" |
design by Ruby Nelle