Telekineza by: Viky

subota, 21.11.2009.

MOŽE LI SE VRATITI IZ MRTVIH?

Velika mračna praznina, a onda, odjednom, blješteča misteriozna svjetlost, i, osječanje neopisivog blagostanja... Da li bi to mogao biti raj ili efekti halucinacije? Što je pokazala jedna znanstvena anketa?
Bert C. bio je jedan od onih za koje bi se moglo reći da su bili mladi i perspektivni kadrovi. Uspješan, poželjan u društvu i cijenjen vlasnik ateljea za građevinarstvo, volio je "vlast, slavu i novac". Njegova deviza bila je: rad i samo rad!
Tako je živio sve do jedne večeri kada je doživio srčanu krizu i kada su se njegov život i pogled na smisao života potpuno promijenili. Dok je bio na operacijskom stolu, njegovo srce je zatajilo. Prestalo je kucati!

NEVJEROJATNO ISKUSTVO
"Osječam da bol raste, a potom ništa. Svjetlo i zvuk se gase. Razmišljam: ubili su me! Oko mene, opažam paniku, opću užurbanost i veliko uzbuđenje. Ipak, moja zebnja nestaje. Uranjam u totalno blagostanje... I osječam nešto čudno. Kao da izlazim iz svoga tijela. Iznenada upadam u tamnu sferu. I dok se ona cijepa, pojavljuje se svjetlost, gore lijevo. Dolje, opažam ljekare, materijalni svijet, u pokretu. Cijelo moje biće se širi u toj svjetlosti, ja sam u raju. Osječam koliko mora biti divno ići dalje...

Odjednom osječam dvije snažne veze: to je moj sin. Ne mogu ga napustiti. Idem dalje?!... Ne, ne idem! Izgledalo mi je da to dvoumljenje traje cijelu vječnost... Za to vrijeme, dolje, pokušavaju da me vrate u život. Srce počinje kucati. Vračam se u moje tijelo. Osječam hladnoću operacijskog stola... Bol! Strašna bol!..."
Dvadeset godina kasnije, Bert nije zaboravio to što je doživio na pragu smrti. Tokom tog "putovanja" kojeg opisuje kao pravu "katalizmu", činilo mu se da je imao pristup nekom drugom "nivou spoznaje, da je shvatio smisao života. Napustio je sina, živi od danas do sutra, ne trči za materijalnim uspjesima. Trudi se da bude korektan prema drugim osobama".
Pomirio se s Bogom i više se ne boji smrti!
Na kraju tunela, činilo mu se, da vidi cjelokupni strip svog života. Da li je Bert zaista doživio putovanje ka onome svijetu?!...

ASTRALNA PUTOVANJA
Ovo pitanje je sasvim umjesno, s obzirom da njegov slučaj nije usamljen. Prema jednoj nizozemskoj studiji, u situacijama bliskim smrti više od 20 posto osoba doživjljava neku vrstu iskustva kojoj su specijalisti dale ime NDE (Near Death Experience - blisko iskustvo sa smrču).
Najinteresantnije je to što, bez obzira na dob, spol, nacionalnost, kulturu ili religiju pripovijedača, sve priče prezentiraju iste dodirne točke. Posebno što neki svjedoci, primjerice djeca, nikada nisu čuli razgovore o tome prije nego što su doživjeli vlastito iskustvo.

Uopćte "povratnici, govore o osječanju izuzetnog blagostanja; o tome da su napustili svoje tijelo, te da su ga posmatrali sa visine. Nekima se čini da su usisani u veliku tamnu prazninu, ponekad opisanu kao dugi tunel; govore o pojavi blješteće svijetlosti, misteriozne i neodoljivo privlačne; o susretu sa poznatim osobama ili sveštenim licima; o okolini nezamislive ljepote, o reviji ubrzanog života; o shvatanju da "njegov čas još nije došao; i nazad o neugodnom povratku u svoje tijelo.
Obično, preživjeli žive samo neke od pomenutih etapa, a vrlo često sve etape istovremeno. U pet posto slučajeva, putovanje na "onaj svijet" vezuje se sa pravim "silaskom u pakao"!Bilo kako bilo, dobro ili loše iskustvo, svjedoci insistiraju na činjenici da je nemoguće riječima opisati sve što su doživjeli ali da je sve bilo savršeno realno.
Ove neobične astralne avanture ostavljaju, konačno, prilično pozitivne rezultate! Mnogobrojni "povratnici" postaju humaniji, tolerantniji, manje gramzivi, prepuštaju se porodicama i odgoju svoje djece. Večina izjavljuje da se više ne boji smrti, svi su uvjereni da su obustavili neprijateljstva.
Ipak, po definiciji, smrt je mjesto odakle se niko ne vraca. Kako je moguće da su se neki vratili? Što je NDE?

ŠTO SE DOGAĐA
Za tradicionalnu znanost "blisko iskustvo sa smrČu" (NDE) nije ništa posebno. VeČina neurobiologa smatra da se jednostavno radi o halucinacijama što ih je proizveo ugroženi mozak. Točno je da pred neminovnošču smrti, stresom, umorom ili strahom, mozak često gubi kontakt s vanjskim svijetom (loša veza sa čulnim organima) i uznemiri se (neuroni se nasumice aktiviraju bez povezivanja sa čulnim centrima). Pretpostavka je, smatraju znanstvenicima, realna i prihvatljiva.
Medutim, smatraju drugi istraživači, bilo bi nedopustivo prebrzo regulirati račune sa NDE. Jer, ako su ti fenomeni zaista halunacije koje proizvodi mozak, kako objasniti da uzimaju tako izuzetne oblike?
Izaći iz svog tijela, putovati kroz tunel, vidjeti defile svog života... Sve nam se to čini neobičnim i složeniji, zar ne?
Dr. Susan Blackmore, britanska psihologinja, smatra da nije potrebno biti na pragu smrti da bi se doživjelo jedno takvo neobično iskustvo. Uzimanje halucigenih sredstava, droge, napadi migrene ili epilepsije, seanse opuštanja ili meditacije..., mogu dovesti do sličnih doživljaja. Prema studiji provedenoj u Bristolu, 20 posto stanovništva moglo je imati osječanje da izlazi iz svog tijela... I to u trenutcima kada su se jednostavno odmarali!
Što to pokreće i izaziva utisak da čovjek osjeća da se nalazi u unutrašnjosti svog tijela?
Činjenica da opaža dah vjetra na svom licu, bol od uboda, bol od opekotine, težinu nečije ruke na svom ramenu... Upravo to ga čini živim i postojanim. Lišen tih osječanja, čovjek bi bio samo duh. To se upravo događa tokom "izlaska iz tijela". Glede više ili manje realnih scena što ih "povratnici" opisuju, one su konstrukcije mozga na bazi mrvica percepcije, sječanja i mašte.

SVE JE OBJAŠNJIVO
Kako se sluh gasi posljednji od čula, preživjeli je mogao napabirciti neke dijelove razgovora. I, u specifičnoj tjeskobi trenutka, on vjerovatno panično nastoji shvatiti što se događa. Čak i u jako lošem stanju, sječat će se udesa, bolnice, kirurga; boli u trenutku srčane krize i eventualno informacija (o operaciji, primjerice) koje je dobio posredstvom televizije ili čitanjem.

Fotka priče dobijena je putem čula i sječanja pa mašta nema problema da popuni rupe i proizvede viziju blisku onome što se uistinu dogodilo. Najzad, ako vam činjenica da su opisane scene viđene kao iz aviona izgleda neobična, pokušajte se sjetiti što ste radili jutros za doručkom...
Vidjeli ste samo svoju ruku kako zamače kruh u mlijeko ili možda čak i kuhinju, stol i sebe lično, kao da se promatrate?
A što je sa tunelom?!... Putovanjem kroz dugi mračni tunel?!...
Vjerovatno se radi o najučestalijoj vrsti halucinacija i najjednostavnijim proizvodima mozga, smatraju znanstvenici. Jedna od tri osoba već je vidjela tu epizodu.
Defile svog života?!... Što reći o njemu? Kako ga objasniti?
Klasika (taj fenomen se redovno proizvodi tokom napada epilepsije) koja baš i nije tako misteriozna. Tokom slučajnih povečanja aktivnosti, nije neobično da mozak "pali" neke zaboravljene dijelove sječanja. I to je to!
Što se drugih svjetova tiče, neosporno, oni su najvjerovatnije plod naše mašte. U trenutku umiranja čovjek vidi ono što očekuje da vidi. Osobe na samrti, sveštena lica, očekuju putovanje u svijet kojem se nadaju ili kojeg se boje...
Večina duhovnih tradicija vjeruje u duh koji napušta tijelo. Tako, čak i ako se okvir i ličnosti mijenjaju, zavisno od nacionalnosti li religije pojedinca, svjedočanstva su slična.
Da li je NDE proizvod naše mašte?
Preživjeli su uvjereni da je stvarno sve ono što su vidjeli za vrijeme svojih navodnih astralnih izleta. To je d odatna činjenica koju treba pripisati na račun njihovog zamagljenog mozga, nesposobnog da sagleda granicu izmedu imaginarnog i realnog.
Pa, kako saznati ima li života poslije smrti?...
Misterija ostaje. U osnovi, oni koji su umrli neće se vratiti da nam to ispričaju!

Vidjeti sebe kako leti kroz mračan tunel prema svjetlosnom izvoru, plod je poremečaja vizuelnog korteksa. Ova moždana struktura prima informacije koje šalje mrežnica i prenosi ih na točke zadužene za formiranje slika. Tokom "bliskog iskustva sa smrču" (NDE), korteks više nije u vezi sa mrežnicom. Potpuno izgubljen, emitira signale nasumice, lišene smisla.
Pošto je više od polovine kortikalnih celija posvečeno formiranju slika u majušnoj zoni u centru našeg vidnog polja, dva puta su veće šanse da se svjetleća točka upali u tom centralnom dijelu nego na periferiji. Rezultat: prva slika mogla bi biti svjetleća centralna točka na crnom dnu.
Kako je aktivnost korteksa sve snažnija, svjetleće točke upalit će se na periferiji. Centralna točka će se progresivno povečavati sve dok ne ispuni vidno polje. Da li bi to mogla biti slika predstavljena kao tunel?

ODGOVOR: nikada nečemo saznati dok smo živi tako da možda saznamo sutra, možda za 10god., a možda puno, puno kasnije

svijetskemisterije.blog.hr

21.11.2009. u 22:17 • 17 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 02.11.2009.

Duhovi

eo za početak jedan video:

UPOZORENJE! OVAJ VAS VIDEO MOŽE ŠOKIRATI I AKO STE SLABIH ŽIVACA NEPALITE GA

LOVCI NA DUHOVE

Povijesno kazalište Ritz u Oaklynu,savezna država New Jersey, izgrađeno je prije više od 70 godina. Grupa za istraživanje fenomena duhova ovo kazalište smatra, kako kažu, duhovno aktivnim. Stoga predstavlja idealno mjesto za lovce na duhove koji žele naučiti tajne tog zanata. Lovci na duhove pažljivo prate svaku riječ direktora Grupe iz Južnog Jerseya Davida Juliana koji govori o detaljima otkrivanja i mjerenja natprirodnih pojava.

Gospodin Juliani i njegovi kolege u kazalištu Ritz podučavaju nove sljedbenike i pružaju im mogućnost da se naviknu na rad s opremom za otkrivanje duhova.

Kada su primljeni, kandidati prođu obuku koja traje tri mjeseca a koja uključuje i predavanja u učionici. Detaljno se upoznaju sa svakim komadom opreme i kako ga koristiti. Tu je i praktična obuka koja se izvodi na groblju, obično usred noći.

Konačni test hrabrosti polaznika obuke je posjeta nekoj od poznatih lokacija za lov na duhove kao što je npr. kazalište Ritz. Nakon što se provjeri oprema, pogase se svjetla i lovci na duhove ostaju u potpunom mraku. Opremljeni modernom opremom oni pretražuju hodnike, prostor iza scene, prolaze, garderobe, ostave za scenografiju, prostor ispod pozornice tražeći znakove postojanja natprirodnog.

Mada se koriste elektromagnetnim senzorima, magnetofonima i detektorima za otkrivanje kretanja glavno oruđe kojim se ova grupa koristi u svom radu je obična digitalna kamera.

Ono što se pokaže na fotografijama je prema riječima direktora grupe Davida Juliana slika onoga što oni nazivaju duhovnim sferama. To je nešto što je, kako kaže gospodi Juliano, svuda prisutno. To je lopta sačinjena od energije koja se reflektira u infra-crvenim zracima te se oni u svom radu zbog toga i koriste kamerama za noćno snimanje i digitalnim kamerama/ Grupa također prikuplja i audio dokaze postojanja natprirodnog. U kazalištu Ritz grupa je načinila nekoliko audio snimaka koje prema njihovim riječima sadrže poruke duhova. U jednoj od njih kako kažu, glas koji se čuje govori -Ja sam radio ovdje, a drugi opet ponavlja- Bože moj. Na oba snimka se u pozadini također čuju glasovi članova Grupe.

Ovi lovci na duhove se možda ne plaše opasnosti ali s vremena na vrijeme se uplaše mraka. Bez obzira da li se duhovi oglašavaju ili ne lov na duhove je za novopridošlu članicu grupe Kelly Gross iskustvo koje uliva strahopoštovanje.Ona kaže da se ponekad osjeća pomalo neugodno ali nikada do tog stupnja da osjeti da je u opasnjosti ili da se uplaši u nekoj situaciji.

David Juliano i Grupa lovaca na duhove iz Sjevernog Jerseya se nada da će svoje aktivnosti proširiti i na ostatak Sjedinjenih država.

NAJPOZNATIJA KUĆA DUHOVA NA SVIJETU

Ni o jednoj kući duhova nije se tako dugo i tako intenzivno priča1o kao o župnom uredu u Borleyju, vili koja se nalazi između Essexa i Suffolka. Bila je sagrađena za svečenika Bulla.
Noću su se čuli koraci i zvuci kucanja. Pjesme duhova odzvanjale su hodnicima. Četrnaestero svečenikove djece često su viđali kako staromodno odjeven muškarac stoji pokraj njihovih kreveta. Dvadeset ljudi, među njima i č1anovi istražnog povjerenstva, promatrali su neku redovnicu u vrtu. Godine 1929. pridružio im se još i divlji poltergajst. Šljunak, ključevi i medaljoni letjeli su zrakom. Na zidovima i papirićima pojavljivale su se poruke: “Idi po pomoć, Marianne.” Marianne je bilo ime žene evangeličkoga svečenika Lionela Foystera koji je u međuvremenu kupio kuću. Ime Marianne često je odjekivalo hodnicima kuće. Nakon što su nevidijivi fizički napali bračni par, oni su se iživcirani odselili.
“Lovac na duhove” Harry Price uselio se s ekipom od 20 znanstvenika u kuću duhova. Harry Price bio je istraživač koji se intenzivno bavio duhovima i utvarama i već je raskrinkao desetine varalica i šarlatana. Ekipa je doživje1a iznenadne provale hladnoće s naglim padom temperature u kući od desetak stupnjeva. Police s teškim knjigama padale su bez razloga. Benediktinski svečenik koji je pokušao istjerivati duhove natjeran je u bijeg tučom kamenja.

Jednom mediju “glas s onoga svijeta” priopćio je tko u kući hoda kao duh. To je Marrie Lairre, redovnica koju su zaveli da napusti svoj samostan kako bi se udala za nekog plemića. Plemićko imanje Borley stajalo je točno na mjestu gdje je poslije sagrađen župni dvor.
U svibnju 1667. nevjerna je redovnica zadavljena. Godine 1943. pri iskapanjima u podrumu kuće pronađen je kostur žene na dubini od jednog metra. Uz njezine ostatke nađeni su križ i vjerski privjesci. Engleski istraživači duhova bili su uvjereni da je to truplo nesretne Marrie Lairre.

Poruke s drugoga svijeta?
Duhovi, utvare, prikaze — prastara priča. Ima li ih? Tisuće godina nije se u to dvojilo. U Africi, Južnoj Americi, Aziji, duhovi i utvare nisu bili upitni. To su postali tek u Europi u doba prosvjetiteljstva. Danas se sve više znanstvenih ustanova posvečuje tim “neznanstvenim” temama. Tisuće opisa duhova i nevjerojatnih susreta više se ne može ignorirati. Ima mnogo ljudi koji se u trenutku smrti još jednom pojavljuju kod svojih obitelji. Tu se govori o kučama duhova u kojima se sto1jećima događaju jezive stvari. Ne zaboravimo brodove duhova, slikarstvo s drugoga svijeta, poltergajste. Popis je beskonačan. Često se čini da na duhove nailaze upravo oni ljudi koji su još prije nekoliko sati energično nijekali njihovo postojanje.

izvor (sve osim videa): goodghost.bloger.hr