Zdenka&Zvonko

U utorak datuma 13.05.2008. ja sam napisala post...

Godine neces vratiti,al ih bar pokusaj ispraviti... Voljela bi vratiti godine,da sve ide savrseno kao ovo ljeto,a nazalost nemogu. Sve je tako tuzno i pusto bez tvog glasa,vec mjesecima mislim na tebe... Sjecam se kad sam trebala dobiti maldeg brata,doktor je rekao da ce biti curica i tako sam se veselila sestri,al na kraju je ipak bio decko i nikad nisam dobila sestru koju sam toliko iscekivala i kad sam napokon ovo ljeto dobila priliku za to,ja sam sve upropastila.Samo sam ju odgurnula od sebe kao da ni nepostoji.Tek sad shvacam sta sam napravila.Sve bi bilo puno jednostavnije da nemam toliku gorcinu u sebi prema njenom ocu,on mi je kao kocnica koju stalno pritiscem u svom zivotu.Ne mrzim ga,samo sam ogorcena zbog svega sto si mi napravio u zivotu.Koliko sam puta ovo ljeto,dok sam gledala u njega i Teu kao se zezaju,pomislila Zasto samnom nije bio otpocetka? Sto sam mu ja skrivila? Koja je razlika izmedu mene i Tee? Godine su tako prokleta stavar koja ljude izmori... Jos dok sam bila u osnovnoj skoli,toliko sam puta zvala ga na kucni telefon i kad bi se javio,samo bi sutila i zamisljala kako izgleda... Ponekad bi satima slusala 13 pjesmu i razmisljala.Koliko sam samo puta zamisljala nas susret,nas razgovor,njgove razloge za sve ovo sto se dogodilo,al nikad mi nije pao na pamet onaj izgovor Bjezao sam od zivota.Mislila sam vjerojatno ima dobar razlog.To nemoze napraviti netko ko ima djecu,jer mu je onda svako djete jednako,bilo musko ili zensko,crno ili bijelo,s plavim ili smedim ocima... Jos uvijek me zanima pravi razlog,iako duboko u sebi znam da ga nikada necu dobiti,ali nada je ipak tu... Umorna sam od svega,vise nemam snage se svadati,niti opravdavati,samo zelim normalno i sretno prozivjeti ostatak svoj jedinog zivota... hmmm...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Tvoje rijeci?

...SoNgS...

• Number of the beast
  
  "Woe to you, Oh Earth and Sea, for the Devil sends the
  beast with wrath, because he knows the time is short...
  Let him who hath understanding reckon the number of the
  beast for it is a human number, its number is Six hundred and
  sixty six."
  
  I left alone my mind was blank
  I needed time to think to get the memories from my mind
  
  What did I see can I believe that what I saw
  that night was real and not just fantasy
  
  Just what I saw in my old dreams were they
  reflections of my warped mind staring back at me
  
  'Cos in my dream it's always there the evil face that twists my mind
  and brings me to despair
  
  The night was black was no use holding back
  'Cos I just had to see was someone watching me
  In the mist dark figures move and twist
  Was this all for real or some kind of hell
  666 the number of the beast
  Hell and fire was spawned to be released
  
  Torches blazed and sacred chants were praised
  As they start to cry hands held to the sky
  In the night the fires burning bright
  The ritual has begun Satan's work is done
  666 the number of the beast
  Sacrifice is going on tonight
  
  This can't go on I must inform the law
  Can this still be real or just some crazy dream
  But I feel drawn towards the evil chanting hordes
  They seem to mesmerise me ... can't avoid their eyes
  666 the number of the beast
  666 the one for you and me
  
  I'm coming back I will return
  And I'll possess your body and I'll make you burn
  I have the fire I have the force
  I have the power to make my evil take its course
  by:Iron Maiden
  
  Dno od suza
  
  Ja trazim jos samo jedan dan
  da vratim stvari na pravo mjesto
  da griznju savladam
  ja sanjam jos samo jedan ples
  na tuznom brodu bez putnika
  mi tonemo u gluhu noc
  
  Ja sanjam kako me umivas
  u jutru koje znaci kraj
  jer mirise na rijeci koje bole
  i koje ostavljaju trag
  koje bole, koje nas bacaju u more
  
  Da tonemo
  dubina mijenja nasa lica
  dok tonemo
  na slano dno od suza
  ti i ja
  
  Ja sanjam jos samo jedan sat
  na pucini bez rijeci
  mi slusamo tisinu koja prica
  koja govori za nas
  
  U jutru koje znaci kraj
  jer mirise na rijeci koje bole
  i koje ostavljaju trag
  koje bole, koje nas bacaju u more
  
  Da tonemo
  dubina mijenja nasa lica
  dok tonemo
  na slano dno od suza
  
  Ti i ja tonemo
  ti i ja, ti i ja tonemo
  ti i ja, sve se tako dobro zna
  
  O, da, ja sanjam samo jedan sat
  u jutru koje znaci kraj
  jer mirise na rijeci koje bole
  koje bole i koje ostavljaju trag
  koje bole, koje nas bacaju u more
  by:Vatra
  
  Iz dana u dan
  
  Kol'ko nisko idemo, moze li uopce nize
  mozda nam se dig'o zanos
  al' standard nam se ne dize
  dani ponosa i slave
  i minusa na tekucem
  mi ne zivimo, mi prezivljavamo
  sta ostavljamo nasem buducem narastaju
  dugove, racune, rate kredita nas guse
  a nemamo ni kune
  kombiniramo kako odgodit' placanje
  bar za desetak dana
  jebo zivot kad na karticu se kupuje hrana
  di smo sad, stara stednja se otopila
  osla na ono bitno
  pojela se i popila
  bez svega smo ostali
  prenaglo nas je pogodilo
  ko uopce zna sto se to
  prek' noci dogodilo
  
  Koga da pitam, brate
  ko ce mi dat' odgovore
  reci bilo sta osim
  da je moglo biti gore
  
  Sve te tisuce, hiljadarke, konjanici i rudari
  stavljani davno na stranu
  za neki san da se ostvari
  nestali u brojkama
  brojke ko snijeg okopnile
  dok mi smo prezivljavali
  zivotne stvari poskupile
  i di smo sad
  napokon mirni, napokon slobodni,
  napokon u svojoj drzavi
  al' sad smo siromasni
  dali smo svoje snove
  za ovu zemlju i nije nam zao
  al' usput se nasao
  domoljub veci od nas
  pa pokrao sav visak
  radili, al' nisu nas cijenili
  mjesecima cekali da plate
  trud sto smo ulozili
  di smo sad, opet sve ispocetka
  za kol'ko nisko idemo
  od ponedeljka do petka
  kol'ko danas vrijedi nas rad
  imali smo, sad nemamo, di smo sad
  
  Samo zivimo iz dana u dan
  i svaki san davno nestao je izbrisan
  koga da pitam, brate
  ko ce mi dat' odgovore
  reci bilo sta osim
  da je moglo biti gore x2
  
  I di smo sad (di smo)
  jos cekamo bolje sutra
  mozda naivno se nadamo istim stvarima
  dok iznutra cijeli sistem zakazuje
  nema pravde da nas stiti
  nema postene vlasti, sve sami konvertiti
  obecanja su jeftina
  a zivot je tako skup
  pa su uzor kriminalci
  sta ces, nije narod glup
  hoce standard, hoce lovu,
  hoce zivit', hoce sve
  a to cekaju i cekaju
  i cekaju i popizde
  jer nema smisla, rezije su visoke
  minus je preduboko
  sve to traje predugo, narod puk'o
  jedni kukaju sto jucer bilo
  bolje je neg' danas
  drugi divljaju, galame
  dok ih puca nacionalni zanos
  i pitam te, pitam te
  di smo sad
  dalje radimo na crno
  ispod cijene, al' do kad
  ko ce vratit' dostojanstvo,
  ko ce platit' punu cijenu
  dat' nam tol'ko kol'ko vrijedimo
  da stvari jednom krenu
  vise gubimo strpljenje, samo brojimo probleme
  sve sto imali smo nemamo
  i tesko nam je breme
  pa na kraju svatko zapita se
  kolko nisko spao sam
  pa kako onda ostat' ponosan
  
  Samo zivimo iz dana u dan
  i svaki san davno nestao je izbrisan
  koga da pitam, brate
  ko ce mi dat' odgovore
  reci bilo sta osim
  da je moglo biti gore x2
  
  I reci mi da smo mogli promijeniti svijet
  reci mi, molim te
  i da ce djeca sto dolaze
  imat' nasljede za ponijet'
  i reci mi da nismo
  sve dobro unistili
  reci mi, molim te
  i da cu moci
  mirno spavati od savjesti
  
  Reci mi da mozemo izgraditi
  da jos nije prekasno
  i ako zakazem daj mi snage
  stvorit' nesto prekrasno
  i vec sutra volio bih otvoriti oci
  pa da budem zahvalan
  al' ne mogu pa stisnem zube
  i hodam iz dana u dan
  
  Samo zivimo iz dana u dan
  i svaki san davno nestao je izbrisan
  koga da pitam, brate
  ko ce mi dat' odgovore
  reci bilo sta osim
  da je moglo biti gore x2
  by:Elemental
  
  Dying Memory
  
  As the night decides to fall
  And the stars resist to shine
  There I walk the life alone
  Walk away from what was mine
  
  As my future soon reveals
  Memories behind the past
  Every time I'd die to feel
  Every breath to be my last
  
  Am I still the one I am
  When I see what I belive in
  As the scars reveal my face
  Once upon the place I've been
  
  Could I trust myself again
  As I'd look back through those eyes
  Would I dare to be afraid
  Once the fear would be my last
  
  Once again I'd lose my soul
  Just to promise not to cry
  As the stars begin to fall
  Every time I call them mine
  by:Dino Vidakovic

• ImE:
  ...
  PrEzImE:
  ...
  DaTuM_rOđEnJa:
  24.09.1991.g
  HoRoSkOpSkI_zNaK:
  VaGa
  NaJdRaŽa_BoJa:
  Bl@cK
  ŠkOlA:
  PrImIjEnJeNa(ŠPUD)
  LjUBaV:
  ZaUzEtA
  MoJ_mSn:
  tebiulice@hotmail.com
  MoJ_mAiL:
  tebiulice@gmail.com
  SlUšAm:
  CrAdLe_Of_FiLtH
  BlInD_gUaRdIn
  GuNs_AnD_rOsEs
  BlAcK_sAbBaTh
  IrOn_MaIdEn
  ChImAiRa
  MoToRhEaD
  ThE_rEaL_mCkEnZiEs
  NiGhTwIsH
  CanNiBaL_cOrPsE
  EvAnEsCeNcE
  DiMmU_bOrGiR
  MeTaLlIcA
  PaNtErA
  SyStEm_Of_DoWn
  PrImAl_FeAr
  ThErIoN
  CrNi_DaNi_U_vAtIkAnU
  VatRa
  CrNa_UdOvIcA
  MoJe_SlIkE:
  
  
  
  
  Vracaju mi se sjecanja,
  tuzna i vesela,
  sve je tu osim tebe...
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Razmisljam o svojoj najvecoj ljubavi...
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Ja sam maji vjag,
  tvome srcu djag...
  Sjedim ovdje i vjeme gubim
  umesto da tebe jubim...
  Ni s kim te nebi djejio,
  ja sam se tebe uzeijo...

MaLo_SlIkIcA...

• 
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  A_sAd_MaLo_O_vAMa...