Danas smo bili u Lisinskome na 60. obljetnici antifašističke borbe. Sad je izgleda opet in, ili samo zato što su izbori blizu? Bilo je super, dupkom puna dvorana, Mesić je sjajno govorio, vidjela sam mnoge poznate koji su mi opet dali podršku za kampanju, a kod pozdravljanja, Mesić me pitao kako mi ide kampanja. Odgovorila sam mu: kao i tvoja prva! :)
Poslije smo vozili Jožu Horvata kod njegovog prijatelja u Novi Zagreb. U lift nam je ispričao da kad je pao razred da je godinu dana radio kao liftboj, što mi je u njegovoj 90-godišnjoj biografiji bila nepoznanica. :)
S našim autobusom otišli smo danas do Jaruna. Stvarno je prekrasan. Tu investiciju napravljenu za Univerzijadu Zagrepčani mislim najviše koriste. Žao mi je jedino da jako blizu jezera niču neki objekti i što nije riješeno parkiralište tako da su svud oko jezera auti!
Jučer me iznenadila prijateljica Vesna iz Engleske, koja je ravno s aredodroma dojurila u naš stožer i uzela sve naše materijale i krenula agitirati svoje prijatelje i rodbinu. To samo pokazuje koliko smo daleko od demokratski razvijenih zemalja, jer je njoj to posve normalno jer se u Engleskoj svi uključuju u kampanju, svako u svojoj sredini, dok je našim sramežljivim mladima to kao nekakav teret, opterećenje ili sram, pa ih stalno trebamo gurati i motivirati da izađu na izbore? Ne shvaćaju da samo od sljedeće nedjelje ovisi tko će i kako vladati Gradom i odlučivati o jako velikom dijelu njihova svakodnevnog života i rada, stanovanju, zaposlenju, školovanju ...
Kolega mi je rekao da je htio svoj sestri, koja živi u Engleskoj koja je došla kući za Uskrs, kupiti nešto posebno domaće, a što nije šestinski šeširić. Sjetio se majica „Proud to be Croat“ nekih mladih hrvatskih dizajnerica sa zgodnim duhovitim bjelogalvim supom ili magarcem. Jedini je problem bio što ih nigdje nije mogao naći, jednom ih je vidio u dućanu sa suvenirima na Plesu ali ih ni tamo više nije našao. To me podsjetilo na priču o finskom dizajnu i otvorenje izložbe legendarnog finskog dizajnera Tapia Wirkkale u Muzeju za umjetnost i obrt, gdje sam nedavno bila. Gotovo je nevjerojatno što je sve taj čovjek radio, od stakla, vaza, drvenih predmeta, pribora za jelo... Naljepši su mi bili nekakvi oblici izrađeni od breze i nekog egzotičnog drveta... Od otvorenja držim na stolu katalog izložbe sa slavnom vazom-bijelom škarniclom na naslovnici i guštam se kako ću kad ovaj cirkus prođe, otići malo bolje pogledati izložbu. Zanimljivo je kako su Finci i Skandinavci općenito od dizajna uspjeli napraviti svjetski uspješnu priču.
Bile su mi u stožeru djevojke iz Hrvatskog dizajnerskog društva i zgodno je bilo čuti koliko mi imamo sluha za naš dizajn. Ne samo da su skoro uspjeli zatvoriti studij dizajna nego i kako Grad, pardon dogradonačelnik za „kulturu i nogomet“, može recimo dati atraktivan gradski prostor u Draškovićevoj BBB-ovcima za njihov dućan ali ne može dizajnerima da na jednom mjestu mogu pokazati što su sve hrvatski dizajneri napravili u svijetu i tako stvoriti još jedan atraktivan turistički punkt, preko kojeg bi svijetu mogli prezentirati našu pamet i maštu i primijenjenu umjetnost. O edukaciji mladih i unapređenju kvalitete života školovanjem za lijepo da i ne govorim. Žalosno je i da država nema smisla za njihov projekt s drvenim namještajem. Što ćemo kad je ljepše trgovati s trupcima nego u svijet izvoziti atraktivan i prepoznatvljiv hrvatski proizvod – namještaj koji nam je inače očajnog dizajna, ali su nam zato dućani puni talijanskog bofla. Sjećam se i sad već davne ideje Borisa Ljubičića za osnivanjem Muzeja kravate u Zagrebu, čime bi dobili možda i svjetsku turističku atrakciju. Baš imamo smisla za turizam i to kulturni pogotovo... Zato nam muzeji i galerije rade subotom popodne i nedjeljom, kada bi gosti koji nam u grad dolaze vikendom i nemaju što raditi kao i Zagrepčani kojii u tjednu uglavnom rade do 6 ili 7 navečer, jedino mogli ići u njihov obilazak...
Idemo na naš koncert na trgu.
U dobru ostajte. Odmorite se.