Hodamo ujutro do Europskog doma gdje imamo prvu pressicu. Kolega me upozorava na mrtvog goluba nasred Radićeve i podsjeća da je neki dan ispred terase kafića u susjedstvu vidio istu scenu i da ga nitko nije maknuo cijeli dan. Pitam se tko je zadužen za njihovo uklanjanje? Ili svi okrećemo glavu na drugu stranu kad god vidimo neku ružnu scenu?
U Europskom domu bilo je desetak novinara, jasno bez HTV-a, jer tamo ne možemo jer su nam žrijebom izvukli već jedno tjedno predstavljanje u Panorami. Ponovila sam po ne znam koji put da je naša razlika ta što nitko od nas nije političar. Najavila sam i skup u srijedu u 17:30 u Lisinskom, Groznicu predizborne večeri kojom će cure i dečki krstariti po kvartovima i raditi partije za mlade. O njoj će Vam naš Luka koji je organizira nešto napisati ovih dana i na kraju sam pozvala građane da nam pomognu postavljati plakate, dakako tamo gdje god je to dozvoljeno. Pressicu smo ekspresno odradili jer je i HDZ imao svoju u 11:30. Zanima me je li i tamo izostao HTV? Novinari se ljute jer nemaju vremena, a ako stavimo pressicu ranije, u 10, onda im ne paše jer im još kolegij nije gotov i tako se onda nadmudrujemo...Popodne idemo snimati TV reklamu...
Hvala svima na podršci. Ako možete dođite u Lisinski u srijedu da vidite po čemu smo mi to drugačiji i tko su ljudi s naše liste. Nekoliko odgovora sam ostala dužna.
T-Zombix, ne znam tko ju je radio i koliko je koštala ali saznat ćemo kad dođemo tamo i sigurna sam da ćemo još štošta zanimljivoga otkriti. Pametnima ne trebam ništa poručivati, mogu i sami ocijeniti tko je kakav i što će ostati iza koga.
Lulu, iako je u medijima najavljivano moje gostovanje u «Nedjeljom u 2» i iako ga je sam Stanković najavio tjedan ranije, ono je naprasno otkazano prošli četvrtak, kao radi početka predizborne kampanje, a emisija s Tomom Gotovcem počela je bez i jedne rečenice isprike gledateljima. Ne znam tko pije tamo, ali znam tko plaća tu kuću. Mi. Onda smo u subotu 23.-ga, u pola devet navečer dobili s HRT-a fax s Pravilima o praćenju izbora u kojem nas baviještavaju da je održan žrijeb redoslijeda njihova predstavljanja u Zagrebačkoj panorami, koja jedina prati izbore. No, bez prisustva kandidata a redoslijed snimanja nismo dobili sve do ponedjeljka ujutro. Ne znam tko tamo vodi program, da li aljkavi urednici koji stvaraju javno mijenje, ravnatelj ili netko treći, no oni su odlučili i da dan prije izborne šutnje objave rezultate rejtinga pojedinih stranaka i nezavisnih lista, toliko o objektivnosti.
Monoperajanka, ja sam isto kao i Ti živjela u Beču dok sam radila u ATT-u. Tamo mi je pak falilo naših manira i stalno sam se s Amerikancima sudarala na vratima jer sam očekivala da će me propustiti prvu, no to mi je profesionalno i najljepše iskustvo jer se tamo cijenio samo rad i znanje, a kad bi nešto pošlo po krivu svi bi se upregli da riješe stvar a ne da kao u nas samo traže krivca. Falio mi je i Zagreb i familija tako da sam svakog vikenda vozila za Zagreb. A tu našu bahatost i primitivizam ne znam kako riješiti, osim jako jako strogim kaznama i prisutnošću policije pa će se barabe smiriti. Sramota je i to za Jarun i zato želim u svakom kvartu gdje je god to moguće napraviti Obiteljske centre i igrališta za dijecu i odrasle kako bi se imali gdje opustiti, družiti i zabaviti.
Škropec, ako se ne zezaš, onda muziku volim svu dobru kao i filmove: Zadnju knjigu sam čitala „Connected Cities - Essays from Inovators“ i toplo ju preporučam svima koji razmišljaju o razvoju gradova i novim tehnologijama i kako sve one mogu olakšati nam život u gradu. Htjela sam ići na „Tramvaj zvan čežnja u HNK“ ali sam se prekasno sjetila, a nismo imali koga zvati za karte. Imamo Touran koji je dovoljno velik za obitelj. Od sportova ljeti volim plivanje i ronjenje, a zimi skijanje, kojim sam se i aktivno bavila sve do prije koju godinu kada sam slomila nogu. Nažalost, u zadnje vrijeme stignem prošetati samo do Sljemena. Najdraži kvart mi je Tuškanac. Bila sam udata i imam dvije odrasle kćeri i unuka. O pobačaju mislim isto što i Ti o dobrovoljnoj kastraciji bez anestezije i da je to pravo svake žene da odluči sve do momenta kad će neki drugi htjeti preuzeti financijsku i svu ostalu brigu i odgovornost o toj djeci i pomoći tim majkama. Istospolni brakovi mi se ne sviđaju ali mislim da ljubav nema granica i da ne smijemo drugima, različitima od nas, nametati svoja mjerila i vrijednosti. Jednom će vjerojatno i u nas postati stvarnost, jer i u Americi su policajci nekad prebijali sudionike prvih gay-prideova da bi ih danas čuvali. Da li će ti ljudi moći usvajati djecu stvarno ne znam, no mislim da je bolje da ih usvoje nego da nemaju nikoga ili da ih maltretiraju po domovima... a da je previše i pitanja i previše osobno, je.