Hodam svakoga dana od Ureda u Radićevoj do auta po Gornjem gradu i drago mi je kad vidim da nam dolaze grupe turista. No vidim i koliko problema imaju vozači autobusa koji čekaju turiste dok se pokušavaju parkirati kod Palainovke. A želimo biti turistički grad... Donedavno nije bilo ni karte za turiste na engleskom po hotelima... Negdje sam pročitala da Prag godišnje zaradi više nego čitav hrvatski turizam, samo sam zaboravila točno koliko puta više... Onda neki vrli direktor hotela u Ilici istjeruje i vrijeđa ruske umjetnike, glumce goste ZKM-a i još im ljubazno sutradan nudi u ispriku golubicu iako on, veli nije kriv. Ne, oni su krivi jer su došli ovamo i lijepo će nas se sjećati i pričati po Moskvi o slavnoj hrvatskoj gostoljubivosti... Nama zato pod prozorom šeću gnjevni radnici Sljemena u stečaju s maskotom tvrtke u lijesu koje začuđeno gledaju stranci koji slikaju Gornji grad dok leže pored crkve Sv. Marka... zanimljiv neki grad...
Bila sam u petak i na snimanju radio reklame. Danas je stigla na mail. Fascinira me što sve tehnologija može napraviti od ljudskoga glasa. Ton-majstor Davor lijepio mi je glas poput komadića selotejpa na ekranu i na kraju je od mog glasića uspio skrojiti uhu prihvatljivu poruku... Jedino ćemo ju emitirati onoliko puta koliko budemo imali novaca...
Danas nakon jutarnjeg kuhanja ručka odvezli smo se prema Maksimiru. Bilo je vruće. Puno ljudi. Mnogo je starih i siromašnih koji grah nose kućama. Dijelili smo letke, razgovarali s ljudima koji su ili ljuti na sve ili su puni riječi ohrabrenja. Bio je i Todorić, vidjeti kako Bandić dijeli njegovu vodu sa svojim naljepnicama, Ivo Jospović, Zdravko Tomac i još mnogi poznati... Svi su srdačni i ljubazni barem do izbora 15.-og... Sramota je da na Vidikovcu nema WC-a? Samo kemijski za jedno 20-ak tisuća ljudi? Vozim se tramvajem kući. Prilaze mi ljudi koji me prepoznaju. Svi očekuju različitost, radna mjesta a posebno penzioneri veće penzije...
Do sutra, pozdravljeni budite...