utorak, 03.03.2020.

Vjecnost...

Ljudi moji dragi, prosla je cijela vjecnost od mog zadnjeg posjeta svijetu blogova i blogera..
Ne pitajte me koliko puta sam dosla da napisem koje slovo..i ostala tako ispred upaljenog ekrana ne znajuci sta da pisem..
Nedostajalo mi je sve ovo, ali jednostavno dogodio mi se zivot, ni manje ni vise..
prezivjela sam zahvaljujuci vama i zivim i danas, bez boli (ovu minimalnu vise ni ne racunam) one velike vise nema..
Unatoc svemu tome, moj se zivot u jednom trenu raspao na komadice, bas kao i mjehuric sapunice kao sto jednom nestane..i bilo je gadno..poprilicno..
Prvo mi je umrla mama..onda mi se raspao brak..
odselila sam se iz stana u podstanarsku sobu..i tu sam vec poprilicno pala u depru...
Ali kako to obicno biva, zivot nam donese ono neko cudo, toliko potrebno..i onda prezivis..
ja sam u tom trenu susrela moje psetance..napusteno i samo..poput mene..
Odjednom je taj moj zivot dobio neki novi smisao..
tako da je taj moj Blacki dosao u moj zivot kada sam ga trebala..i bio je u njemu pune 3 godine..
Ali on zasluzuje sam svoj post, tako da cu o njemu sutra...
Uglavnom, izvukao me, upoznala sam osobu svog zivota, moju srodnu dusu (iako sam uvijek mislila da to ljudi samo tako kazu), moju polovicu mene same..i sretna sam, evo vec pune 2,5 godine..
Odselila sam se iz grada, kupili smo kucu na selu..i znate sta?????
Uzivam..sretna kao nikad prije..
sretan



12:40 | Komentari (7) | On/Off |

subota, 20.07.2013.

Majčica...

http://www.youtube.com/watch?v=8VAr_iSfHWM

dragi moji blogeri,
dugo me nije bilo, ali nije to bilo zato što nisam htjela doći
nisam dolazila jer sam svo svoje slobodno vrijeme provodila
uz moju majčicu..
kao što znate, imala je karcinom pluća, i prije dvije godine doktori su joj davali
samo šest mjeseci..
ali ona je bila borac..
preživjela je 2 godine i nešto sitno..
na kraju je ipak bolest odnijela pobjedu, još jednu :(((
moja majčica je umrla prije malo više od dva mjeseca..
ne moram vam reći kako se osjećam, kako mi fali i kako želim da je tu..
ne moram vam ni govoriti kako se jadna zadnje mjesece patila,
ni kako je umrla sam jedva 40 kila..
ne moram vam reći da sam svaki dan ludila od boli i tuge jer nisam mogla ništa
nego samo biti uz nju i dodavati joj maramice kada je iskašljavala svoja pluća..
na kraju je jedno jutro, samo zakašljala, i izdahnula..
to jutro, jedan dio mene umro je s njom..
znate, još i danas je vidim kako leži na onom krevetu, a ja je samo pokušavam ugrijati..
jer je svakim trenom postajala sve hladnija i hladnija..
kada su došli po nju i odnijeli je u mrtvačnicu, izgubila sam se..
trebalo mi je dosta da se vratim, ali ne više ona koja sam bila..
jedan veliki dio mene se izgubio..
znam da me moja majčica čuva, da me gleda iz raja, napokon sretna, smirena
i bez onih velikih bolova i muke..
napokon uz njene najmilije koji su otišli prije nje..
ali i dalje boli...jako



01:08 | Komentari (28) | On/Off |

ponedjeljak, 07.01.2013.

želim znati....

"Ne zanima me čime se baviš u životu.
Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.
Ne zanima me koje su ti planete u kvadratu sa Mjesecom.
Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili si se skrutio i zatvorio iz straha od dodatne boli. Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skratio ili umanjio.
Želim znati možeš li biti s' radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s' divljinom i dopustiti da te zanos ispuni do vrhova prstiju,
a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića.
Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita.
Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran, možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju,
a da pritom ne izdaš svoju dušu, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan.
Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpiti svoj život .
Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog Mjeseca viknuti: "DA!"
Ne zanima me gdje živiš i koliko novca imaš. Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovdje.
Želim znati hoćeš li sa mnom stati u središte vatre, a da pritom ne ustukneš.
Ne zanima me ni gdje, ni što, ni s kim si učio.
Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine. "

Oriah Mountain Dreamer



13:19 | Komentari (23) | On/Off |

ponedjeljak, 31.12.2012.

mili moji..




evo, na ispračaju ove stare, razmišljam..šta ponijeti u novu, a šta ostaviti ovdje..
pa ovako..
svaku sretnu misao, svaki osmijeh upućen meni, ili od mene nekome..svaku lijepu riječ ili gestu..svaku uspomenu..bilo lijepu ili onu malo manje lijepu..sve to nosim sa sobom..ono što me nije ubilo, ojačalo me je...sve ovo je bila moja škola..
a šta ostavljam iza sebe, u zaboravu...vjerujte..ništa :)))

znam da me dugo nije bilo ovdje, i da ste brinuli..
oprostite mi..
bilo je zaista svakakvih "šarenih" dana iza mene..
i ne samo radi mene, nego i radi moje majke..

u ovoj novoj obećajem da ću dolaziti češće
koliko ću biti u mogućnosti..
još jednom vam svima veliko hvala
i puno sreće, zdravlja i veselja u novoj 2013.
pusa od srca
Tajana



13:51 | Komentari (16) | On/Off |

nedjelja, 06.05.2012.

ruže...









evo malo fotki..
ovaj puta ću vas morati napustiti na malo duže vrijeme..
ali nadat ću se povratku..
kažu ljudi da je u nadi spas, pa ću vjerovati tome..
sve se zakompliciralo..
sve mi je krenulo nizbrdo..
nadala sam se da ću izbjeći operaciju,
ali izgleda da se čuda ipak ne događaju..
ili bar ne meni..
pa ljudi moji dragi, prijatelji moji..
držite mi fige
pusa i hvala vam na svemu...



21:25 | Komentari (51) | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.