Taajni svijet

Živimo svoje živote ne razmišljajući zapravo o sebi, da, mislimo... ali kako da si
ugodimo, svoje materijalne i emocionalne potrebe... o da... još kako o tome razmišljamo...
Ali svoje tijelo, njegove dijelove i funkciju... tko o njima razmišlja? E golema, golema...
Uvijek me taj mozak fascinirao, skriveni mišić zaštićen kostima... a oni opet prekriveni
više ili manje lijepom slikom :)
Mozak - to smo mi :)
Na koji način mišić radi... uh... na bezbroj načina...
Sinoć sam čitala knjigu, roman zapravo, toliko me je okupirao da ne znam za granicu.
Znam da je kasno, ali ono... ajd još jedno poglavlje, pa idem spavati.
Polumrak u sobi, Golema u svom krevetu i čita, čita... polako osjetim kako mi se
spava sve više.
Neću zaspati - pomislila sam - ovo me stvarno zanima.
I baš nakon te misli zaspala sam... još uvijek čitajući tonula sam u san. Trgla sam se nakon minut-dva i
shvatila da sam zaspala, ali moj mozak je nastavljao čitati u snu... hehhee... koja neobična
pojava.
Shvatih, zaspala sam u pola rečenice i u snu jednostavno dodala nastavak
te rečenice. Naravno, nije bio kao onaj iz knjige, ali mozak je tako reagirao, sam
sebi počeo čitati roman, po svojoj želji :)

Često sanjam jednu osobu, i... toliko je prisutna u mojim snovima da mi je to postalo normalno.
Vjerojatno zato što se često na neki način s tom osobom družim kroz dan.
Ali ima nešto neobično u tim snovima u kojima je i ta osoba prisutna. Što god da se zbivalo,
što god da radili, gdje god se našli, ta osoba šuti. Baš šuti, ništa ne
govori (maca pleeezik popapala, ha?) i koliko god osoba bila šutljiva, meni je sve
jasno... i što hoće, što misli...
Zbog čega tako mozak radi?
Zašto iz usta te osobe do mene ne dopire glas?
Možda zbog funkcije ćevapa?

;)

„U ljudskom mozgu postoji 100 bilijuna
(100.000.000.000) živčanih stanica, koje mogu slati poruke tisućama
drugih stanica brzinom od 320 km/h. Kada bismo sve živčane
stanice mozga poredali jednu do druge, stvorili bismo zamišljenu liniju
dugačku 1000 km, ali bi linija bila vrlo uska, širine kao tisućiti dio jednog
milimetra.

Zijevanje razbuđuje mozak
Zijevanje se povezuje s umorom i pospanošću, međutim, ono zapravo budi mozak. Zahvaljujući njemu u pluća ulazi više zraka i mozak dobiva više kisika, što ga čini budnijim. Zijevanje je dakle nastojanje tijela da ostvari punu koncentraciju.

Činjenica je također da je zijevanje zarazno. Nitko ne zna zašto, međutim, na taj način pomažemo i drugima da se razbude. Zanimljivo je da zijevanje nije zarazno među drugim sisavcima. Npr. psi zijevaju u stresnim situacijama i njime smiruju ostale pse.

Računalne igre razvijaju sposobnost izvršavanja više radnji istovremeno
Akcijske video igrice, traže raspodjelu pozornosti po cijelom ekranu, te brzo otkrivanje i reagiranje na okolnosti. Drugim riječima igranje video igara i nije tako loše kako se čini.

Veličina mozga ne određuje inteligenciju; konačno Albert Einstein imao je mozak prosječne veličine.
Međutim, istraživanja su pokazala da inteligencija ovisi o vremenu stvaranja sinapsi – veza između moždanih stanica. Sinapse rastu ili se smanjuju tijekom djetinjstva i mladosti, a obrasci po kojima se to zbiva utječu na inteligenciju.
Mozak koristi manje energije od žarulje u hladnjaku.“
08.03.2010. u 22:18
| Šta ti misliš? (2) | Tko printa? |