Taajni svijet

Bum-bum, bum-bum...

Nekada ti se na glavu sruši cijeli svijet… a ti… nemaš ni kapljicu bosanske krvi u sebi… pa ti vidi…
Traje to danima, nekada se i oduži (pritiska me kao pegla – kako to pesnik reče)

Ponekad važem… na onu staru, prastaru vagu u mojoj glavi (da, da, ima i toga u njoj)… gore-dolje…
neke događaje i postupke ljudi (zabole više baš oni od dragih ljudi… valjda zato što nam je stalo)
… i Jmajku, ta stara vaga uvijek nekako nahero stoji, bar iz mog kuta gledanja.

Izjavila jednom optimistica kako problemi od osoba čine jače i snažnije osobe, ali je peimista tu umješao svoje brze prste, pa ispravio, kako problemi od osoba čine problematične osobe : )

Moguće… ali stavi ti to na onu vagu…
Koliko god neka osoba postala jača ili postala problematična – jednom riječju GOLEMA neka osoba,
još uvijek je na onom povišenom dijelu vage…
Nešto je teše od nje, nešto je bolje i ispravnije, a samo je sastavni dio GOLEME.
Nalazi se malo poviše „gladnog magarca“ i neda se pokvariti, neda se pritisku pegle, čuva neke stvari, neke vrijedonsti...
i šta god proizvodi dobro je… tko god ušao u TO, više ne izlazi van, pa taman se i svijet srušio…
02.06.2009. u 20:20
| Šta ti misliš? (2) | Tko printa? |