Taajni svijet

Iskrenost

Često ne slušam šta pričaju, sve više propuštam te njihove razgovore... kao slušam, a u stvari samo napola slušam.


Vidim pitanja na licima žena...
Vidim svaku promjenu u razgovoru...
Osjetim kad nekome nešto ne paše...
Ma sve vidim, možda i previše...

i uopće mi nije stalo, jednostavno nije, ni šta misle, ni šta rade, za mene su samo ljudi s malim lj



Netko me razumije (jel tako da me razumiješ? znaš sve... moje mišljenje, moje strahove, moje stavove)


Ne treba mi ništa više...


(Sunce izlazi i zalazi, sve je kao i obično
Kada o tebi ne razmišljam, stvarno se osjećam PREVIŠE OBIČNO

A kada padne noć, ponekad... ma, zovem upomoć
jer tebe nema tu)


Trebala bi ti u stvari, postaviti još par pitanja... hehe... jebemmu i pitanja... :)
A ima ih... malo su dublja i koliko god ih u stvari vrtim u glavi, nekak mislim da još nije vrijeme da mi odgovoriš na njih.
Ne zato što se bojim odgovora, nego... ma znaš, onaj osjećaj, kad u stvari znaš odgovor, a...
U dubini duše (ove male i proste) znam odgovore na sva svoja pitanja...

Priznat ću ti, uvijek sam bila iskrena,
tako je lipo dobijati odgovore na postavljena pitanja...
Jednom si rekao... kroz pitanja otkrivaš kakav je tko...

a... jesi li znao, da ogdovori na pitanja, govore šta misliš i osjećaš prema toj osobi kojoj odgovaraš?

(zato te volem pitati...)




Ono nešto, što već duže vrijeme dobijam, malo, bilo, u desnom kutu, mogu opisati u samo jednoj rečenici:

Kao da čujem Neku Staru Dobru Nepoznatu Pjesmu, koju prvi put slušam, a godinama je znam...

17.04.2009. u 20:59
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |