Taajni svijet

Al Voćka vam stvarno nevoli Valentinovo...

Dva sata i petnaest minuta... podivljala horda je još u afektu... sjedam i krenem promatrati ljude oko sebe... aaaaaa... a kao slave, slave... (e neću više napisati šta "slave", jerbo mi dosta toga dana). Ma, bitno je da se nađe razlog, razlog ogromnom lokanju, ispijanju alkohola...
Gledam i dalje iz prikrajka... stvarno smešno... onaj se penje po zvučnicima, onaj se s drugim onim valja na sred podija - mrtvi oblokani... sunce krvavo...
Jedan tamo ta trane, skida majicu i pleše polugol... a mjuza... ma kakva vražja mjuza - užas!
Voćko, šta je tebi ovo trebalo??
Žrtvuješ svoje uši i oči, zbog... dotičnog... ufffff... a i dotični je podosta krasan... pomalo nestabilan na nogama... no dobro, ajd... i to je za ljude...

A sad tema - glavna!
Jebeno mi cijelu veče kaput na naslonu stolice, nikad ga ne nosim na vješalicu, oko 1:45 krenuh na nekakvu kraću vožnju i vraćam se totalno iscrpljena oko 2:25... neznam kak je noćas bilo kod vas, ali naše ceste su led ledeni... vrludala ko pijani pingvin s bolidom po cesti i molila nebesa da ne naiđe drugi auto.
Vraćam se nazad na "dernek", i odmah s vrata, jedan podosta nacvrcani poznanik hoće plesati... ma daj, diš mene za te stvari, ali neodustaje, stisnuo mi prste da sam skoro vrisnula. On svoje, ja svoje... ma ajd, vidim da ću ga se najlakše riješiti ako odgegam taj jedan krug... odnosi mi kaput na vješalicu...

Fajront... NAPOKON!!!!

Krenem prema vješalici po kaput, a ono gužva ko da se pare dijele, reko čekaj Voćko malo ta trane, ali vidim iz daleka, opet jedan nacvrcani kojeg podosta dobro znam, miče moj kaput s vješalice... kaput mu pada na pod... iz kaputa ispada mobitel i upaljač... sve vidim iz daleka... pijan je, reko, idem si pokupiti stvari... a kad ono!!!!

Pa on mrtvo ladno pokupio moj mobitel u nutarnji džep svoje jakne... ostala sam sleđena... ajd, nije neki mobitel, već je stvarno crkavao... ali brojevi, svi brojevi mi odoše u materinu!!!
Stojim malo dalje od njega i gledam kretena... da se proguram do njega, zviznem mu šamar i zatražim nazad mobitel? Ne, kao da sam ostala paralizirana, ni A, ni BEEE, iz mojih usta, noge kao da mi je netko zaljepio i ni makac... samo ga gledam i ne mogu vjerovati... čovjek kojeg redovno srećem, koji se ponekad nađe u našem društvu... ma nevjerojatno...
15.02.2009. u 06:45
| Šta ti misliš? (5) | Tko printa? |