Taajni svijet

Puno i malo

Toliko je potrebno vremena...
...puno vremena da se nešto izgradi
i vrlo malo... da se nešto sruši...
Čovjek gradi, ulaže sve u tu gradnju, na početku s nevjericom krene stvarati temelje
ali ide to njemu, ide... već se vide i zidovi, i krozori i... gradi on dalje...
trudi se, ima u toj gradnji i tuge, ima i sreće, ali napreduje ka vrhu...

Krov je gotov.

A onda, zapiri vjetar, vjetar koji se pojavi samo odjednom... lud je taj vjetar... raspirio se... mogao bi uništiti sve u par minuta...
zamagljuje ti pogled i nedozvoljava BAŠ trezveno razmišljati.

Ipak, znamo da su oni prvi počeci bili najbitniji u gradnji... bitni su temelji... čvrsti, jednostavni, neiskrivljeni...


Ljudi su stvarno složena bića...

nakon vjetra, puno njih će se pitati... da li je moja "kuća" ostala čitava?
neki će se pitati... odakle odjednom taj vjetar?
Netko opet, možda neće imati nikakva pitanja... samo će očajavati.

Znate li šta je meni prvo proletjelo kroz misli nakon vjetra?
"Zar si posumnjao u naše temelje, naše zidove i krozore koje smo zajedno toliko dugo gradili? Zar si zaboravio da oni nisu iskrivljeni? Vjeruješ li nama ili vjetru?"


Bitni smo MI... vjetrovi dođu i prođu... ma nek pire, ne bojim se...

31.01.2009. u 22:18
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |