Taajni svijet

Uz taktove meni drage "november rain" ostavljam ovo razdoblje novembarskih kiša (što slanih, što tužnih) iza sebe... dolazi moje razdoblje, opuštenosti, veselja... nadam se ta će tako i biti...
Ma, mora, napravit ćemo da bude tako...

Ali ova pjesma i muzika, još podsjećaju na... ma znaš...

We've been through this such a long long time
Just tryin' to kill the pain... But lovers always come
And lovers always go
And no one's really sure who's lettin' go today
walking away...
If we could take the time to lay it on the line
I could rest my head just knowin' that you were mine
All mine...
So if you want to love me then darlin' don't refrain
Or I'll just end up walkin'
In the cold November rain...

Dobro je... još jedno krdo banana napušta jednu kajsiju

Dobro je... pomirit će se ona s događajima koje ne može mijenjati, uživat će u njima verbalno i BmB... jel...
Ma dobro je, još uvijek ona zna kako izgleda sreća kad se uveća, zna, zna...
Ne vrijedi razbijati glavu s nekim stvarima... sutra će ona uživati, u svakom trenutku, svim osjetilima.
Upijat će iznenadno zelenilo koje će se pojaviti, pa šta onda što je to zelenilo za druge vrtove... uvijek sam bila ta koja je gledala i opet ću, hoću, hoću...
Hraniti će se nečijim slovima, ma ko pravi slovojed
Upijat će pokrete i Nekome uputiti onaj osmjeh, znaš da... BAŠ taj koji izazove onu reakciju u nečijim očima, pogledu... da baš taj izraz koji mi je toliko drag...
Hoću, hoću, samo ćeš vidjeti... i svašta ćeš pročitati u njemu i ono što nikad nisam napisala, a mislila sam... znaš... baš me briga, nitko mi ništa ne može...
osim reći mi da sam bezobraznica, da mi ćaća nešto grize, tetku mi spominjati, jezik poklanjati, pa čak i kaktusu šiške napraviti... ali znam ja šta će misliti pri tome... znam, znam... :)

Vjerujete li (još uvijek) da se dobro dobrim vraća?

Kad ga već moradoh istipkati, ajd da ga upotrijebim na jednu svoju "tekuću" situaciju...

Naslov: Kulturalni šok kao posljedica kontakta sa „nepoznatim kulturama“

Postoje 2 tipa međukulturalnih kontakata:

1. susreti unutar multikulturalnih društava („kontinent“ desno od stepenica) zajedno sa etničkim različitostima stanovnika (povremeni posjetitelji)
Oni koji se nalaze na „Aljasci“ će pretpjeti pridošlice iz „Australije“, jer znaju da se neće vječno zadržati... a uvijek mogu (na po ure) napustiti „kontinent“

2. susret između dvije zajednice kada pojedinci putuju iz zemlje podrijetla u drugu zemlju iz posebnog razloga na određeni period vremena (pa čak i na duže)

Susret sa mjestima ili ljudima čija nam kultura nije poznata može biti uznemirujuć te je zbog toga termin “kulturološki šok” često korišten u opisivanju reakcije ljudi na nepoznatu i neuobičajenu situaciju...
Istraživanja su pokazala da su turisti skloni jednakom stresu kao i ostali međukulturalni putnici iako je turizam opisan kao mirno i relaksirajuće iskustvo.
(da, da... ali mi nismo turisti, mi smo prognanici)
Iako, nepoznato i novo može biti neugodno i zastrašujuće iskustvo, također može pridonjeti i korisnim posljedicama za učesnike. (moš si prileć, moš si pojest, ima zraka, ima mira...)


Hipoteza privlačenja sličnosti

Istraživanja su pokazala da pojedinci imaju više sklonosti prema ljudima sličnijim njima samima;
-bolje će ih razumijeti (zašto sad ni mene nitko J ne razumije?),
-više im vjerovati (MsM),
-ženiti (hahahaha),
-glasati za njih (svakako, znakom X)...

Te sličnosti uključuju:
-religiju (vjerovanje u?),
-grupnu pripadnost (:),
-vještine (za popizdit),
-fizička obilježja (velike Bambijevske oči po svuda hehehe...),
-godine (evo sad ću ih stići, još samo malkec...),
-jezik (beeeee),
-zanimanje (aha, rade ko ludi),
-društveni status (zar nismo rekli da govna plutaju??),
-nacionalnost (ajd nek netko nađe u tom okruženju jednu dalmo/slavo/mađar spodobu),
-etničko podrijetlo te mnoge druge aspekte...

Istraživanja su pokazala da što je veća kulturološka različitost koja razdvaja sudionike u interakciji, bit će teže uspostaviti i održati sukladnu vezu.

Suprotno od toga – tehnički izraz za ljude koji jednako razmišljaju je in-group bias.
Činjenica je da je ljudima ohrabrujuće i smirujuće ukoliko postoji određena sličnost sa dotičnom osobom.

Ključni faktor kod prilagodbe pridošlica je i količina prijatelja koje imaju u domaćoj kulturi.
(zato prijatelj više ne treba pitati – što si nervozna? Što drmaš nogama? – prilagodba i proces kulturalnog šoka, znaš...)


KONGNITIVNA DIMENZIJA se dijeli na tri kategorije:
1. Zanimanje za druge kulture - želim više naučiti o drugim kulturama
- zašto rade to što (ništ ne) rade?
- zašto se svakih pol sata gledaju u ogledalo?
- zašto se ni jedna njihova rečenica ne može izgovoriti normalnom brzinom, nego je sve jebeno usporeno?
- zašto ima taj prokleti pogled?

2.Toleriranje kulturnih različitosti - osuđivanje razlika
- ajde ti razumi kad te počne pipati po leđima ili kosu dragati...
- ajde sad prihvati Kiću, tambricu, Mineu, lokalnu radio postaju,...

3. Pozitivni stavovi prema novim kulturnim okruženjima - život bi mi bio ispunjeniji u drugoj kulturi
- ignoriraj
- negledaj
- neslušaj
-pozdravi ujutro i ozdravi u 3, i to je to...



Svaka sličnost s poznatim osobama je namjerna, jer Voćka ponekad voli izokretati stvari i namjerno preuveličavati događaje.

Znam, postoje oni dobri i... oni malo manje dobri... ljudi.
Postoje, neki samo postoje, neki i žive.
I sve je to meni jasno, kristalno jasno, SHVATAM puno toga, ljudi su ljudi, s manama i vrlinama. Neki dobro održavaju taj poznati balans, a neki glume klaune...
Klaune koji se jedva održavaju na toj tankoj niti života, a još uspjevaju gurati nos u tuđe niti.
Znam i to, nisam uvijek ispravno postupala, nekog sam sigurno i povrijedila... žao mi je... žao zbog nekih krivih postupaka, riječi, a još više zbog onih koje sam nesvjesno napravila i ne sluteći da vrijeđam...

Na ovome svijetu... ima i gamadi, onih pravih gamadi, bolesnika, od čijih postupaka me zaboli želudac i ponekad se umivam u slanom... bude mi žao, ali stvarno žao...

Jučer čuh, slučajno, odraslu osobu, kako djetetu izgovara MRŠŠ i to s naglaskom na silnu mržnju... odvratno... Kako ljudsko biće može imati toliku mržnju u sebi? Šta je to dijete krivo?

Ili kad prijateljica drugoj izgovori KRAVO! Eeeee... to nisam mogla prešutjeti... ma nemaš ti nju zašto nazivati kravom, nemaš pravo... a i ova druga... ide si to dozvoljavati... ma čule su me obje...

I znate šta... ma koliko god možda svi mi, na neki način bili čudni (zavisi iz kojeg kuta gledate, ta trane ili odozgora), molim vas, ostanite Ljudi... da na ovome svetu ne ode sve do...

... škicnuh kroz krozor... vaaau... pa ovo vrijeme samo mene čeka... i krenem.
Stadoh kraj svog četveronožnog čupavca koji se sklupčao u košari, kao da ga plaši noć.
Rekoh mu, slušaj mali, ideš samnom, ako obećaš da ćeš biti tih. Te oči velike, vjerne i smeđe, sve rekoše. Krenusmo...
ma ima nešto čarobno u toj magli, ima...
Nedozvoljava uličnim svjetiljkama da pokažu svoj sjaj, ma koliko se one trudile...
Nedozvoljava slučajnom prolazniku zaviriti u moje lice...
Kao koračanje maglovitim oblacima...
I hodali smo, a nitko znao nije... ma hodali do kraja treće ulice.
Noć, magla i tišina... ništa više ni netreba.
Sve one znaju... znaju i misli, i šta piše na licu, i da ću uvijek..., i da neću nikada...
Studen gricka za lice, i ruke, i... baš u tom je čar...
Pomislili bi - luda je, pa tko još uživa u ovom lošem vremenu?
Ali eto, ima i takvih svjetova... koji koračaju maglovitim oblacima... koji svoje misli poklanjaju noći i koji osluškuju svoja sjećanja, koji čekaju, čekaju poznati miris u zraku...

Jednadžba broj 1

On Y, ona X
žive
zajedno

Y prije nego je počeo živjeti s X, je već živio s četveronožnim Y, svojim vjernim ljubimcem.
Pazio ga i mazio... a onda je u kuću stigla X, i odredila neka pravila. Četveronožni mora živjeti vani, "u kućicu, mršš!"
I tako to bilo... trajalo... traje :)
I X, i Y imaju prijateljicu - neodređeni faktor (moja malenkost), dobra s oboje, pogotovo s četveronožnim...

Zna neodređeni faktor da je Y jako slab na svog Ipsilona, ali i na svoju Iksicu.
Zna neodređeni faktor i da Y (još uvijek) kupa svog Y na četiri noge u kadi (al nemojte nikome reći :), i to samo kad Xica radi drugu smjenu, ma znate kak je to - vagati ljubav hehehe...

I tako neki dan Xica na kavi otkrije nešto neodređenom faktoru:
"Znaš draga, moj Y ti voli prati kadu s domestosom, ali to skriva od mene, pa to odradi samo kad ja radim drugu smjenu"
(SUŠARA se pojavila u meni, ali ništa naglas nisam smjela izustiti)


Jednadžba broj 2

Neodređeni faktor je nakon pet (da 5) godina pauze počeo pušiti, ali prvo tajno, kradom, krišom (uzmite si kak hoćete ;)
Skrivao se faktor noćima, dok su svi spavali, na terasi, a danju bi bježao u "divljinu", da ga nebi nedajbože, ufatili na djelu.
Ali malo, po malo, postalo to faktoru blesavo, pa sve lipo priznao.
Neki se čudili, neki se pitali zašto, neki se križali, Netko jedini znao (moja S :), neki predviđali crnu sudbinu faktoru, i tako dalje, i tako dalje...
I onda se jedan od ukućana povjerio gore pomenutom Y ovim riječima:
"Čini mi se da više puši sad otkad znam da puši"

I opet SUŠARA, ma baš me zanima kak zna koliko sam pušila onda kad nije znao da sam pušila???

O, DAJ OKRENI TAJ RINGIŠPIL U MOJOJ GLAVI
TO NEZNA NITKO, SAMO TI.
BEZ TEBE DRVENI KONJIĆI TUŽNO STOJE.

DOĐI, IZ PLAVE BOCE SE POJAVI,
BAR JEDNU ŽELJU ISPUNI
I DODAJ SVIJETU MALO BOJE, O ČUDO MOJE...

JESAM,
ukrala sam dio svog postojanja za samu sebe
DA,
imam svoj mali svijet, a u njemu još jedan dragi svijet
KAO
male babušK˝e, otklopiš jednu, a kad ono... još jedna...
VOĆKA
je uvijek nekakvog okusa...
S
da... S kao _ _ _ _ _ kao _ _ _ _ _ _ kao...
OKUSOM
se puno toga otkrije, a može li se okusom otkriti _ _ _ _ _ ?
NEČEGA
će uvijek biti, biti će tajni, biti će svjetova, biti će uspomena
i bit će...

Upoznah je danas...
Prvo pogled, oči u oči, a onda obostrane simpatije.
Nasmiješila sam joj se i pozdravila, a ona je odmah krenula prema meni, pokazujući veselje.

Nešto u meni, ono nagonski, me natjeralo da je odmah pomilujem po licu... ispružila je vrat i očekivala još... Na trenutak sam prestala, morala sam se pozdraviti i s ostalima. Ali ona se nije odvajala od mene. Kud ja - tu i ona :)

Mlada je, tako draga i umiljata, brineta, zove se Dona i mom Kokiju bi se sigurno svidjela.
Kujica kokerica (ne rokerica), provele zajedno po ure i već me pridobila. Ima nevjerojatan pogled, drag, velike okice...
Kad sam je prestala dragati i odmaknula se od nje, ona opet zamnom i njuškicom mi gura ruku, traži još pažnje, a joooj... kako slatko...

Francuska - most Millau (orig. Viaduc de Millau), jedan od najvećih projekata takve vrste u Europi.
Francuz Michel Virlogeux i Britanac Norman Foster projektanti su ove mega-građevine koja dodiruje nebo juga Francuske.
Sa svojih 343 metara visine i 2460 metara duljine, Millau vijadukt najviši je most na svijetu i od Eiffelovog tornja viši je za 40-tak metara.
Vozila koja putuju iz Pariza u smjeru Barcelone prelaze iznad doline Tarna na jugu Francuske na visini od gotovo 250 metara, skraćujući putovanje na jednoj od najprometnijih autocesta u Europi.

Gradnja je stajala 390 milijuna eura (517 milijuna dolara), most se gradio 39 mjeseci, a mostarina se kreće oko 5 eura te se procjenjuje da će ga svakodnevno koristiti 10.000 vozila, a taj broj bi preko ljeta mogao porasti na 25.000.

Sam vijadukt od 36.000 tona nose 7 betonskih stupova te uz njegovu 2,5 km dugu, 36 metar široku i 4,2 metra duboku voznu liniju (dvotračnu u oba smjera te po jednu zaustavnu) predstavlja najduži „kabelski“ most.

Cesta ima blagi 3-postotni nagib i radijus zakrivljenosti od oko 20km, radi bolje vidljivosti i tehničkih karakteristika. Da bi se izbjegle pretjerane deformacije korišten je specijalni bitumen. Električne instalacije su zaista impresivne. U mostu se nalazi preko 30 km različitih tipova instalacija, od toga 20 km optike i 10 km strujnih kabela te 357 telefonskih linija.
Također je i statička sigurnost na visokoj razini.
Dvanaest optičkih osjetnika podešeni su da otkriju vrlo mala odstupanja sa očitavanjem do 100 puta u minuti.


Osnovni podaci o Millau vijaduktu:

2,460 m: ukupna duljina prometnice
7: broj stupova
77 m: visina najnižeg stupa
343 m: visina najvišeg stupa
270 m: prosječna visina
4.20 m: visina prometnice
32.05 m: širina prometnice
85,000 mł: ukupni volumen betona
290,000 tona: ukupna masa mosta
10,000–25,000 vozila : procijenjeni dnevni promet
€5.40–7.00: naknada za prelazak
20 km: horizontalni radijus (zakrivljenost)


kako je nastajao:

Ako su utorci tu da bi se nešto događalo loše, onda su subote sigurno nepredvidive i lude...

Prvo sunce, a onda odjednom kiša i grmljavina. I taman se našlo standardno društvo na okupu, priča, prepričavanje proteklog tjedna, upadice... i onda začuješ nekakvu lomljavu vani...

Strčali se svi vanka, u susjedno dvorište (već smo mogli i naslutiti odakle dolazi lom :) ... a kad ono prizor za CRČ OD SMIJA. Strina leži na sred dvorišta u kaljuži i ne pokazuje znakove života... ma da mi nije ćaćina strina i da mi nije, iako toliko blesava, u stvari draga, valjda bi se cijelo vrijeme smijala.
Drmamo je, budimo, ali ništa... buraz je poštenski prodrmao i naišla bakica... Đipila u zrak onakva sva blatnjava i nik`i joj vrag. U papučicama se gospa penjala na tavan i tres dolje. Ma skoro bez ogrebotine prošla, krenula nas sve redom grliti onaka blatnjava, odma kavu ide kuhat, kao da se ništa nije dogodilo...

Isto veče, oš`la na kavu s Korni, ma čudnog li okusa ta produžena, misli si Voćka u sebi... al sve mi čudnije i čudnije... odjednom mJak, usred kafića... niti vidim, niti čujem... uspjela samo reći drugi da mi je nekak čudno od kave. 5 minuta je to trajalo ljudi moji, i onda ponovo zvuk i slika... koji osjećaj...
i gluvo, i slipo, a vrtiii seee :))

Krenule doma, izlazimo van, i druga odbije petu na stepenici... e sad mi već stvarno bilo dosta. Odvalila se smijati na sred ulice, ova šepa ko zvonar poznate crkve, a mene uhvatio smijeh baš u nezgodnom trenutku i ne popušta (sjetila se svega, i strine, i kave, i pete, a sjetila se i nečijeg lica kak bi i on sve to doživio i...) i još mi se malkec vrti...

Uslijedila je misija: "Kako doći do bolida i ostati nezapažen??"

Nekak se mi došlepale do bolida, dobile par upitnih pogleda od prolaznika (ono: il` ste pile - il` ste drogirane), krenule kući, al sad se drugi zamantalo i zacrnilo...
Uslijedio je opet prizor za crtić, stani uz put na osami, ova jadna i bljuvati stala, a Voćka stoji pored nje i naravno - smijeh...
Ipak žive i donekle zdrave stigle doma...
Jedno je sigurno, kavu iz aparata više JOK!

NE ŠIZI (ne pizdi) - UZVRATI!!

Otvori...