V.
Ples je trajao puna dva dana. Jutro je mirisalo na jabuke. Prostrani mirišljavi ležaj imao je divno svojstvo uspavljivanja navečer, a jednako tako i osvježavanja ujutro. Teška srca napustio sam kolijevku snova ostavljajući dio sebe i krenuo na Put. Smjer..? Nikada prije nisam tratio vrijeme na besciljno lutanje,a sada sam bio ohrabren unutarnjom spoznajom da se sve odvija na jedini mogući način. Znao sam da se sva čudna i naizgled beznačajna zbivanja odvijaju po nekom unutarnjem, meni nedokučivom redu. Oko podneva odlučio sam popustiti svom novom suputniku, gladi. Gorski masiv Aton bio je darežljiv prema svojim posjetiteljima. Šumske jagode i med divljih pčela, pomiješani mirisom rascvalih lipa unosili su sunce i u najtamniji kutak moga bića. „Prema jezeru?“ Molim? „Pitam ne iz radoznalosti, pitam jer kormilo na lađi valja promijeniti. Možeš mi pomoći oko toga.“ Paa.. nije da se razumijem… „Želiš li?“ Pomoći ili razumjeti? „Tratiš riječi. Budi obazriv prema njima, one su velika dragocjenost. Riječ ima skrivenu snagu, snagu dostatnu da stvara i briše svjetove. Nekada su ljudi bili svjesni te snage, ali… počeli su je koristiti u krive svrhe, stvarali su iluzije, ono što ti poznaješ kao laž. Kada Riječ koristiš za obmanu, sam bivaš obmanut, gubiš sponu sa stvoriteljskom snagom.“ Pa mogu li objasniti ljudima tu tajnu, mudrost zaboravljenu o Riječi? „Ne. Nebi imalo smisla. Jer jedni bi ti se smijali, drugi bi ti možda povjerovali, treći bi vjerovali u nešto četvrto. I na kraju bi si svi međusobno porazbijali glave. Tako obično sve i završava među ljudima.“ Shvatio sam po načinu na koji mi objašnjava da postavljam pitanja za koja nisam kadar shvatiti odgovor. Lađar je pomno promatrao stabla. Šaptao im riječi na meni nepoznatom jeziku. Kretao se među njima mekano poput magle. Djelovao je pomalo jezovito, nestvarno. Rukom mi je pokazao da stanem i šutim. Kleknuo je pred brijest i umirio se. Na putu prema jezeru još mi je dobacio: „Ne valja pred ljude stavljati gotovu istinu, do nje treba doći…“ Neznam zašto, ali činilo mi se da to ima veze sa praznom kovertom. |
°°°°°°° - ˇ
|
Dnevnik.hr |