...uvod
Pokušavam se sjetiti sutrašnjeg razgovora. Pogubio sam riječi... ili su se izlizale. Potrošio sam beskraj suvišnim koracima. Gledam i ne osjećam, boja kojom nas pokušavam portretirati cijedi mi se niz kist poput umorne misli. Ostavljam previše tragova ispred sebe, sam sebi predvidljiv... Pričaj mi o simfoniji koju si sanjala, zvučalo mi je na prapočetak, na genezu. Možeš li mi je odzviždati? Ma znam, preslab sam da bih je odslušao od početka do kraja, ali... iskoristi trenutak, zar ne vidiš da sam popio malo previše..? Ili možda želiš da ja tebi ispričam svoj san? Sanjao sam da je sunce izašlo na zapadu..., jutro je mirisalo na lepet leptirova krila, a kaplje rose sočne poput dječjeg osmjeha lijepile su se za moje korake. čuj.. zaista sam previše popio.. nastavit ću jednom već. Svijest bojim u bezbojno... |
°°°°°°° - ˇ
|
Dnevnik.hr |