Sjecate li se onog savrsenog osjecaja kada ste blizu osobe koja vam se svidja…kako na svaki pogled,dodir,poljubac kroz tijelo prolazi ona «slabost»… ili tako bi se to reklo-leptirici u trbuhu…
mmmm…ja to stvarno dugo nisam osjetila..sve do jucer kad sam prvi put izasla sa ovim novim tipom…dugo sam se pokusavala sjetiti kako je to biti u zagrljaju osobe koja ti se stvarno svidja…
one koja ti se tek pocela svidjati pa se sav najezis pri svakom dodiru…
jer brijanja-ma nije to to..ali osjetiti onu pravu bliskost,to je nesto posebno..
Nikad nisam bila cura za brijade (hvala Bogu) jer u tome ne vidim nikakvog smisla..sta,kazes-bila sam s njim jednu vecer i to je to! A znas da ce te mozda vec sutra zamijeniti nekom drugom i da ces biti samo «jedna u nizu», zabava za jednu vecer.. ne..ja sam uvijek bila za prave veze kada na neki nacin «imas» tu osobu i postajes dio njezinog zivota..kada imas prava i obveze…kada znas da je samo tvoj i da ga samo ti ljubis..(u slucaju da te ne vara).
I stvarno mi je drago da postoje i takvi decki.decki za ozbiljne veze koje nije strah reci: «Da,to je moja cura i volim je»

Oke..sam sam se udaljila od teme..ali kazem da mi je jucer bilo prekrasno.i sama se cudim sto sam sa tim tipom osjetila bliskost kao da smo skupa par mjeseci a ne na prvom izlasku…opet mi se ljubavna sreca nasmijesila da nadjem decka koji je tako emocionalan i njezan da me strah da cu se prebrzo zaljubiti…
Ali vidjet cemo sto nam donosi sutra…