U subotu me taj bivsi od sadasnje od mog biseg poslao poruku dal idem u Monvi pa da nastavivo dencanje od petka…al ja nisam mogla jer to naravno NIJE MOGUCE sa mojim starcima… njima je previse i kad idem jednom tjedno… ali ok,preboljela sam to nekako… duuuugo sam patila zbog toga i napokon shvatila da nista ne mogu promijeniti i da je bolje da se ne zivciram bezveze jer nema smisla… to se nikad nece promijeniti u potpunosti. Ok,bolje je nego prosle i pretprosle godine…ali osjecam da se stvari mijenjaju prepolako… i ne mogu reci: «Cekam jos manje od god i po do punoljetnosti i sve ce se promijeniti…» NECE!!!
Stvari se kod mene nikad nece promijeniti jer cu ja za svoje roditelje zauvijek biti «mala maza» kojoj treba nadzor i do trgovine… ma ne znam sta da radim…
ALI BEDIRATI SE NECU… NE VISE…
BIT CE BOLJE… MOZDA… U NEKOM DRUGOM ZIVOTU… ALI SADA NE SIGURNO…

UZIVAJTE AKO STE U BOLJOJ SITUACIJI OD MENE JER ZNAJTE DA POSTOJE LJUDI KAO STO SAM JA KOJI BI DALI SVE ZIVO DA IMAJU SAMO DIJELIC VASE SLOBODE…
znam..uvijek moze gore ali… i can't help it… pokusavam si utuvit u glavu da postoje ljudi kojima je jos gore ali ne mogu… ne znam dal je to sebicnost ili sta je.. Ali ovako dalje ne ide.. Cijeli svoj zivot zivim za fuckin' petke i to je to…