U zadnjih 2 i pol mjeseca prošao sam još polumaraton u Trstu i Plitvičkim jezerima. Obje trke su bile odlične, trčao sam sve bolje i bolje, ali sam na Plitvicama ipak zaradio povredu zbog koje pauziram već 10 dana. Želja je velika, ali da bi se spremio za Veneziu moram paziti na te glupe ozljede. Tijelo se još uvijek buni, nije mu to normalno ali tko ga jebe! Jedan poznati maratonac je rekao: "pain is just a weakness leaving the body!". Ja sam u ovoj fazi potpuno ufuran u taj mazohizam. Čini mi se da mi se svijest širi odbacivanjem tog fizičkog aspekta, izlazim is svoga tijela i svjesno postajem duh. duh. duh. duh. duh. Disati, lijeva noga ispred, desna noga ispred, disati, lijeva noga ispred, desna noga ispred, disati, lijeva noga ispred, desna noga ispred, disati, lijeva noga ispred, desna noga ispred, disati, lijeva noga ispred, desna noga ispred, disati...
I još je jedan poznati i pametan rekao.
"Postoji samo jedan savršen put. A on je uvijek naprijed."
Venezia, 20. listopad 2005, eto mene!
|